Prikazujem sadržaj po oznakama: časopis

Start-up kultura. To mi je pojam koji me uvijek ponovno „stilta“ kao nekada kada bih jače opalio po gumbima flipera, pa su sve lampe na ploči bljesnule s natpisom TILT! TILT!, a gazda birtije i obično glavni barmen bi ti spomenuo sve po spisku jer namjerno skraćuješ život njegovih mehaničkih ljubimaca za zabavu.

Lova pokreće svijet. Ma ne, ljubav pokreće svijet. Možda ipak strah, ambicija, pohlepa ili... sve po malo? Vjerojatno je istina negdje... tamo, između. Ali zveckanje! Oooo daaaa.

Svemir. Često ovako pompozno i dramatično počinju uvodi velikih dokumentarnih emisija ili SF antologijskih serija i pripovijetki o tamnoj tvari koja nam je nad glavama eonima, zvanoj Svemir. Kao da je sama jedna jedina riječ dovoljna da ne kažemo više ništa, jer ionako ništa više niti ne znamo o tome od toga. Zapravo nam čak i činjenica da smo tu mračnu duplju nazvali nekim imenom daje za pravo da mislimo da smo ovladali nekim dijelom tog crnila.

Učiteljska mudrost i vještina da nas u osnovnjaku uhvate na „spavanju“ baš kad ne znamo odgovor na njihovo pitanje, uvijek je u meni izazivala strahopoštovanje.

Početak godine je prilika za malo zavaravanja sebe da smo baš ono loše uspjeli ostaviti u onoj noći koja je završila vatrometom.

Budućnost je neizvjesna i teško je predvidjeti što će se dogoditi. Međutim, postoji nada da će budućnost biti bolja u mnogim područjima.

Znate onaj trenutak za koji kažu da vam se izvrti cijeli život pred očima u samo djeliću sekunde kad vaša svijest osjeti da su to posljednji trenuci života i da vas čeka odlučujući korak na onu stranu?

Proljeće je moje omiljeno doba godine. Iako pokušavam zadržati proljeće u svojoj glavi cijele godine, to nije moguće jer mračni zimski dani nakon zimskog solsticija ipak na kraju pokore moj vječni optimizam.

Dobrodošli u još jedno izdanje našeg tehnološkog časopisa! U ovom broju, bacamo pogled na temu koja nas sve obuzima poput magnetne sile koja privlači kompas - umjetna inteligencija (UI).

Da budemo sasvim iskreni, priča o vožnji na struju postoji jako dugo. Naime još 1912. godine bilo je čak 34.000 registriranih vozila u Sjedinjenim Američkim Državama, koje je pogonio elektromotor s izvorom iz prvih punjivih olovnih baterija.

Dok su na obalama Dunava pored današnjeg Vukovara, prije otprilike 3000 godina pripadnici Vučedolske kulture izrađivali prvi poznati indoeuropski zvjezdani kalendar čak stariji od onog u Stonehengeu, nisu niti slutili da su zapravo možda prvi europski začetnici otvorenog koda.

Uvijek me razveseli nekoliko rečenica ispisanih na zidu moga dragog prijatelja i našeg kućnog dizajner-gurua Marina. Duboke su to misli nekoga anonimnog autora kojih se ne bi posramio niti Broj 1 iz cvjećarnice Alana Forda.

Sigurno ste se u svojim veselim životima već susreli s pojmom – nedodirljivi. Ne mislim tu na ljude s one strane zakona koje ruka pravde teško može dodirnuti ako su spretni u migoljenju kvarnim i za njih presporim sustavom.

Potreba ljudskih bića da prošire svoje mogućnosti djelovanja na majčici Zemlji počela je onog trenutka kada smo prestali koristiti ruke u šetnji travnatim savanama i njima počeli raditi zanimljivije stvari koje su nas dovele sve do ruba našega sunčeva sustava.

Jedan, dva, tri… četiri, pet, šest… sedam, osam… nos ti… hm. BROJANJE. To je ono što počnemo raditi čim progovorimo u druženju sa svojim malenim prijateljima prije no što nas teta u vrtiću krene pozivati na jutarnju užinu.

Kao veliki ljubitelj SF-a uvijek sam naravno vidio dobre strane u ovladavanju novim tehnologijama i vjerovao da će svaki novi tehnološki izum biti zgodan dodatak na putu prema potpunom i ispunjenom civilizacijskom vrhuncu, svojevrsnoj ekstazi.

Već sam u drugom razredu osnove škole morao tek naučenim pisanim slovima napisati što želim biti u životu. Pitanje je bilo jednostavno, ali odgovor koji će odražavati moju želju pomalo preplašenoga klinca utonulog iza drvene klupe baš i nije.

Glazba je nešto što nas usrećuje i svijet vjerojatno ne poznaje ljudsko stvorenje kojemu njemu draga glazba neće stvarati ugodu.

Iako je najveća retro priča ljeta povratak mitske utrke „svemirskih brodova“ do davno osvojene Zemljine orbite, teško mi je ne istaknuti naš redakcijski retro pokušaj vraćanja u neko davno vrijeme kada smo manje znali, a više bili sretni. Navodno.

Ljeto je bilo duuugo, vruće i ljepljivo pa tko može osporiti da nam nije bilo veselo, no vrijeme je da upalimo naše magične strojeve u redakciji i da vruća para krene štipati za oči jer zima kuca na vrata i trebat će uskoro pripaziti koliko smo zagrijali vaša srca dobrim sadržajem i temama koje će vam otvoriti apetit za novim tehno-zanimacijama koje se pojavljuju na horizontu.

Iako je težnja naše civilizacije oduvijek bila da netko radi za nas za džabe dok mi pri tome ne radimo ništa ili radimo svašta nešto, samo s tuđim rukicama i znojem, tek se relativno nedavno pojavila ta mogućnost da ne tlačimo nikakvo živo biće, a ipak dobijemo „roba“ koji ništa ne traži niti propitkuje. Osim struje.

Oni koji su bili u svijetu računala 1999. godine znaju koliko je svijet te godine strepio kada će se tri nule nagurati iza broja 2 i kada će svijet definitivno stati kad otkuca zadnja sekunda godine s tri devetke.

Svi znamo da je SF neiscrpni izvor inspiracije za kreatore uređaja koji će se zaista naći u stvarnom životu tek koju dekadu nakon što smo to čudo s divljenjem gledali u nekom SF filmu ili nekad čitali u SF romanima Isaaca Asimova.

Evo vam recepta za dobru zabavu na dugi rok. Kada ste neprestano oduševljeni nekom novom tehnologijom jedini lijek za to je da napravite svoj tehnološki časopis.

Generacija koja je stasala uz Commodore 64 i ZX Spectrum sjeća se da se uz TDK kazetu s novim igrama u džepu, nosio i ključić od stana oko vrata, na tankoj vezici ili običnoj bijeloj lastici. To nije bila legenda to je bila stvarnost.