Baterije posvuda
U principu, slušalice, a pogotovo bežične, dizajnirane su da budu što jednostavnije za korištenje, što se odražava i na njihovom dizajnu, barem kod većine proizvođača.
Kada se riješite žica koje prenose signal na klasične slušalice, morate brinuti o dva ključna problema: kako do njih dovesti potreban signal te kako im pružiti dovoljno energije za rad. Tako se sve wireless slušalice sastoje od dva dijela: samih slušalica i baze koja je predviđena da čuva slušalice dok ih ne koristite, a istovremeno ih puni kako vas između dva slušanja ne bi dočekale prazne slušalice.
Prvo, baze za ovakve slušalice dizajnirane su kako bi se izdvojile iz grupe te se iz hrpe koju smo sakupili ta činjenica dobro vidi. Naravno, baze su primarno dizajnirane i oko baterije koju nose u sebi, a ona određuje i koliko veliku bateriju baza ima. Proizvođači vole isticati vrijeme trajanja baterija između dva punjenja i ta vrijednost, naravno, povećava bateriju, a time i veličinu same baze.
Neki proizvođači svoje baze rade jednostavnima, dok drugi, više tehnološki centrirani proizvođači, poput Samsunga, vole natrpati svoje s čipovima, pa su tako i prijašnje ActiveX slušalice dobivale odvojeni firmware update za slušalice i za samu bazu.
Baza generalno ima prilično jasno označene utore za svaku slušalicu, s barem dva pina koji, kada slušalica sjedne na mjesto, povezuju slušalicu s bazom kako bi ju baza mogla napuniti. Može se puniti preko baterije od baze ili, naravno, putem USB utora na bazi. Proizvođači vole još ubaciti i koju LEDicu kako bi korisnici mogli brzim pogledom znati koliko im je baterije ostalo u bazi.
Druga komponenta su same slušalice, a one uistinu dolaze u najrazličitijim izdanjima, mogućnostima, kao i performansama. Prvo, dizajn je vrlo bitan, možda i najbitniji, kako bi osigurao da slušalica zapravo i ostane u uhu za vrijeme korištenja i u isto vrijeme ne bude neugodna za korisnika.
Proizvođač tu mora misliti i na prostor namijenjen za bateriju koja će slušalicu napajati, kao i samu elektroniku zaduženu za obradu podataka poslanih putem Bluetootha, kontrole touch interfacea ili pak klasičnih gumba.
Osim svega toga, u svaku slušalicu mora stati i Bluetooth antena kako bi signal s povezanim uređajem bio pouzdan. Sve te komponente nalaze se u dijelu slušalice koja viri iz uha korisnika. Na početku dijela koji ulazi u uho imamo malen zvučnik usmjeren prema ušnom kanalu, a na vrhu se nalazi gumeni ili silikonski umetak za ugodnije držanje u uhu, kao i izolaciju vanjskoga zvuka.
Apple Airpods, primjerice, koriste klasičniji dizajn koji nema silikonski izolator te vanjski zvukovi puno lakše dolaze do uha, osiguravajući vam neku razinu svijesti o događanjima oko vas dok slušate glazbu. Naravno, iz istoga razloga sam zvuk malo gubi na čistoći zbog interferencije izvana.
Čip za koji se proizvođač odluči – primjerice Realtek prodaje čipove za ovakve slušalice – također može biti postavljen prema željama proizvođača da naglasi određeni dio zvučnog frekvencijskog pojasa, pa tako dobijemo ili slušalice s istaknutijim dubokim tonovima ili pak slušalice vrlo „čistoga“ zvuka koje zato nemaju dubokih tonova.
Tako, primjerice, Samsung sa svojim najnovijim Buds slušalicama naglašava vrlo ujednačen zvuk bez istaknutih specifičnih frekvencija, u čijem im je postavljanju pomogla i audio kompanija AKG.
Naravno, cijela se usluga vrti oko Bluetooth tehnologije koja se sama po sebi prilično brzo i impresivno poboljšava, pogotovo s obzirom na energiju koju troši jer ipak je cilj što veću količinu energije zadržati za samo slušanje glazbe u što dužem vremenu.
Zadnji Bluetooth standard koji je pušten u uporabu je 5.1, no većina pametnih mobitela u zadnje dvije godine dolazi s Bluetooth 5.0 standardnom, koji ima značajnih poboljšanja nad prijašnjim 4.x verzijama. Nova 5.0 verzija, ovisno o udaljenosti između uređaja, može slati do duplo više podataka, što znači i mogućnost više audio kvalitete.
S druge strane, ima mogućnost reguliranja slanja podataka kako bi se veza održala i na većim udaljenostima, čak do četiri puta više nego 4.x verzije. Nažalost, pronaći modele na tržištu s novim Bluetoothom 5.0 i nije tako lako, premda ih ipak ima.
Naravno, s tehnološke strane savjetujemo modele s novijim standardima, premda to ne znači da će imati i superioran zvuk. S druge strane, koliko god zvuk bio kvalitetan, teško ćete se naviknuti na prekidanja u konekciji zbog inferiorne tehnologije.
Točan način povezivanja ovisi o proizvođaču slušalica, no postoje dva generalna načina. Prvi, jeftiniji za implementaciju, određuje jednu slušalicu kao glavnu te se njome povezuje na mobitel. Ta slušalica održava konekciju s drugom stranom i šalje joj podatke o drugom audio kanalu.
Tu se javlja i kašnjenje zbog slanja i primanja signala između slušalica, pa proizvođači koriste razne algoritme kako bi ujednačili puštanje zvuka kroz obje slušalice. I to rješenje radi savršeno dok god slušate glazbu ili podcast emisije i imate mobitel u džepu.
No kada na mobitelu ili nekom drugom uređaju koji je povezan sa slušalicama pustite video, kašnjenje zvuka može u potpunosti upropastiti doživljaj gledanja video sadržaja. Ovaj problem rješava se boljom kontrolom podataka i bržim hardverom, što automatski diže cijene slušalica.
Drugi model povezivanja pak spaja svaku slušalicu zasebno s mobitelom, što uvelike smanjuje kašnjenja pri gledanju video sadržaja, no može imati utjecaj na bateriju povezanih uređaja. Dobra strana ovakvog rješenja omogućuje vam i korištenje samo jedne, bilo koje slušalice za slušanje, što u teoriji može dvostruko produžiti ukupno vrijeme korištenja slušalica.
