U usporednom testu, kojega pokušavamo napraviti još od proljeća, uvrstili smo samo Android modele. Zašto? Appleov ciklus izbacivanja novih modela je rezerviran za jesen, a Windows Phone već dulje vrijeme nema više pravih kandidata za flagship usporedbu, osim ako ne odlučimo Microsoftu progledati kroz prste. Ovaj puta nismo raspoloženi za gledanje kroz prste, samo kako bismo imali raznovrsniju ponudu. Mnoga kašnjenja u izbacivanju, ali i u startu najavljeni kasniji datumi izbacivanja modela pogurali su test iz proljetnih kiša u ljetne vrućine. Na testu nam se našao i jedan model koji bi više odgovarao srednjoj klasi, Sonyjeva Xperia X.
Međutim, Xperia X svojom cijenom puca uvelike na flagshipove pa smo ju odlučili postaviti u ring s punokrvnim zastavnim brodovima Android elite. Iz Sonyja smo pak uzeli Z5 Premium, pripadnika minulog Z bataljuna, ali i prvog i jedinog mobitela s 4K ekranom. Z5 Premium ima i Snapdragon čipset namijenjen vrhu ponude, ali za 2015. godinu. Time ćemo imati i zanimljivu usporedbu između Snapdragona 810 i 820, koji je kristaliziran kao vrh ponude za 2016. godinu. Samsungov Galaxy S7 još uvijek s punim pravom nosi titulu jednog od najpopularnijih Android flagshipova. Ostali modeli u testu bi se ustvari i trebali sukobiti sa S7 koji ne samo da suvereno vlada u recenzijama već i u prodajnim brojkama. Primarni konkurent ove godine mu je ipak HTC, koji još od M7 iz 2013. godine nije ponudio punopravnog konkurenta Samsungovoj S liniji. No, nedostaci prethodnika su samo mutno i neugodno sjećanje, a HTC 10 s punim pravom može HTC vratiti na stare staze slave. Pomalo neočekivano, iz zasjede nas je zaskočio Huawei P9. Iako nikako ne podcjenjujemo Huawei, koji iz generacije u generaciju nudi sve bolje i bolje modele, P9 je napravio još dodatni iskorak u pogledu kvalitete izrade i kompletnosti ponude, u kojoj mu nitko ne može parirati. LG je pak možda odgrizao više nego što može prožvakati pa se implementacija modularnog mobitela čini kao nedorađena ideja koja samo utabava stazu za neka kvalitetnija rješenja koja bi mogla doći u budućnosti. Unatoč svemu, i manji broj kandidata u ovom usporednom testu nam nosi zanimljive sukobe, bilo da se radi o čipsetima, kamerama, baterijama ili ekranima.
Tehnologija
6 mobitela - 5 čipseta
Neke stvari su se spram prošlogodišnje usporedbe promijenile, a neke nisu. Minula su vremena strelovitih skokova u performansama, kao i većem napretku u ekranskoj tehnologiji. Iako u ovoj generaciji imamo neke eksperimente, poput 4K ekrana i modularnosti, njihov koncept i nije izveden najuspješnije. Čini se da se proizvođači vraćaju i nekim starim igrama, ponajviše nadmetanjem konkurencije, koja naravno, potiče inovativnost, no i proizvede pokoji neuspjeli koncept. No, bitno je da se staza prvo utaba, kako bi se njome moglo bolje i uspješnije proći.
QHD i 4K
Ekrani su u ovogodišnjim flagshipovima i dalje ostali na pomalo pretjeranoj QHD rezoluciji. U usporedbi s Full HD panelima, razliku i ne primjećujemo, no ono što više primjećujemo je napredak u kvaliteti prikaza boja. Ovogodišnji paneli su još za notu vjerniji i izražajniji, a možemo primijetiti da je i maksimalna razina osvjetljenja nešto bolja. HTC kao i obično ima jedan od najboljih LCD panela na tržištu, koji iako je nešto vjerniji, nije toliko izražajan kao sAMOLED sa S7. Panel sAMOLED je i nešto jačeg osvjetljenja, dok su tamniji tonovi van konkurencije. To je i logično, ako se prisjetimo načina rada AMOLED ekrana, koji u potpunosti isključuju piksel kada treba pokazati crni ton. Unatoč toga panel na HTC 10 dolazi opasno blizu AMOLED panelima, s tek malim light bleedom oko rubova. Drugi pak ekrani nisu u istoj lizi, no ipak nisu toliko daleko kao spram prošlih generacija. Taman ekran LG-ja G3 je samo neugodno sjećanje, budući da G5 djeluje dramatično bolje. Ekran na G5 je i atipično trendovima, manji spram prethodnika, tako da nam se QHD rezolucija čini još više pretjeranom. Krajnje pretjerivanje je pak sa Sonyjevom Xperijom Z5 Premium koja sadrži 4K ekran. Kažemo pretjerivanje, budući da se prikaz na ekranu renderira u Full HD rezoluciji, osim kada se pokrene 4K video ili pregledavaju slike. Mnogo je logičniji izbor na Xperiji X i Huaweiju P9 koji sa svojom Full HD rezolucijom postižu dobar balans oštrine i štedljivosti baterije.
Modularnost: LG je s modelom G5 krenuo prema modularnom dizajnu koji se može nadograđivati
Stagnacija baterija
Kada smo već spomenuli baterije, trebamo ponovno izraziti negodovanje sporim napretkom razvoja tehnologija baterija koje svoj fizički kapacitet povećavaju samo u skladu s povećavanjem ekranskih panela i kućišta mobitela. Istina, čipseti su sve štedljiviji, no apetiti korisnika su sve veći i veći, a Google nameće automatizacije i praćenja koja u pozadini lagano ali sigurno jedu kapacitet. Dolaskom novijih verzija Androida, pozadinsko trošenje baterije je sve bolje i bolje, no ipak, nije na zadovoljavajućoj razini. Međutim, gledamo li prošle testove, današnji flagshipovi postižu mnogo bolje rezultate u autonomiji nego prošle generacije. Ako odemo u daleku prošlost, dolaskom prvih AMOLED panela aktivno korištenje mobitela bi bilo ograničeno na jedva 1,5h dok danas, uz 1,5h korištenja možemo i pregrmiti 2 dana bez punjača.
SNAGA: Razlika u brzini punjenja se može zahvaliti većoj protočnosti USB Type C standarda
Bez problema u mraku
Konačno! I zatvorenih očiju možemo umetnuti punjač u mobitel, bez da smo pobornici kompanije iz Cupertina. Sve zahvaljujući USB Type C utoru. Utor je, kao i Appleov lightning kabel reverzibilan što znači da ga ne možemo umetnuti na krivu stranu. Type C može i prenijeti mnogo više struje, stoga je i punjenje baterije dramatično ubrzano. Usporedimo li samo u grubo mobitele s 3.000 mAh i micro USB punjačem, punu bateriju od 5-100% možemo očekivati za 2,5 - 3h, ovisno o tome što mobitel radi dok se puni. Kod USB Type C punjenja istih 5-100% kapaciteta možemo postići u dramatično kraćem roku, u samo 45 minuta. Pritom treba istaknuti da se do otprilike 90% kapaciteta dolazi mnogo brže, u oko 30-ak minuta, dok se zadnjih 10% nadopunjava nešto sporije. Nedostatak takvog punjenja je nešto veće zagrijavanje kućišta, što pak nešto jače zagrijava bateriju, što pak označava nešto kraću dugovječnost hardvera. Međutim, širokih ruku očekujemo širokopojasnu primjenu USB Type C standarda, koji može provesti čak 100 W, čime je moguće i punjenje nešto ozbiljnijeg hardvera, poput laptopa. Dominacija Type C-a uistinu i dolazi, a s nestrpljenjem iščekujemo mainstreamizaciju standarda, zbog kojeg ćemo u životu morati nositi samo jedan punjač.
PROŠIRIVA MEMORIJA: Svi mobiteli na testu posjeduju i mogućnost proširivanja memorije, čak do 200 GB, što ne bismo mogli reći za prošlogodišnje modele
Megapikseli u drugom planu
Pogledamo li neke prošle generacije flagshipova i marketing koji ih okružuje, odmah je jasno da su proizvođači objeručke prihvatili utrku megapiksela, nadmetajući se samo kvalitetom fotografije na papiru. Iako je HTC prvo pokrenuo trend manjeg broja megapiksela, uvodeći novi (marketinški) pojam ultrapixel, implementacija i nije bila najbolja. 4 megapiksela, unatoč većoj veličini pojedinog piksela, nisu davali zadovoljavajuće rezultate. Kako sada stvari stoje, optimalan broj megapiksela spram veličine pojedinog piksela leži na negdje oko 12-16 MP. Većina modela na testu i lebdi oko tih brojki, dok Sony i dalje gura svoje Exmor senzore od 23 megapiksela, koji su u jednoj ili drugoj formi, debitirali u Z5 liniji, gdje su kamere bile kompletna renovacija spram 20,7 megapikselnih senzora sa Z1, Z2 i Z3. Ove godine se i ideja dvostrukih kamera, inače HTC-ova fora s M8, pojavljuje u raznim formama. LG G5 sadrži dvije stražnje kamere, jednu uskokutnu sa 16 megapiksela, za detaljne fotografije objekata u daljini, dok se za blizinu može koristiti širokokutna, fisheye, leća ispred 8 megapikselnog senzora. Huawei pak također ima dvije kamere, s jednakim brojem megapiksela, 12, no drugoj kameri nedostaje Bayer filter. Zbog nedostatka filtera, druga kamera ne može uhvatiti boje svjetlosti, no zauzvrat može uhvatiti puno više svjetla, čak 3 puta više, čime je fotografiranje u uvjetima lošijeg osvjetljenja nešto bolje. Softver kamera je također znatnije unaprijeđen pa tako svaki od modela nudi ručni mod ugađanja parametara fotografiranja, što će obradovati hobby fotografe.
FINGERPRINT: Senzor otiska prsta zastupljen je na svakom od mobitela u testu
Sljezov kolačić
Iako mu naziv preveden na hrvatski i nije nešto ukusan, Android Marshmallow, zastupljen kod većine modela na testu je itekako sladak. Dizajn je tek pomalo unaprijeđen, no to i nije nešto što bismo mogli istaknuti u ovoj usporedbi, budući da niti jedan mobitel ne pogoni vanilla verziju Androida. S velikom dozom sreće možemo pak izvijestiti da su zahvati na Androidu u ovoj generaciji nešto manji, pogotovo u slučaju HTC-a. EMUI UI na Huawei P9 je pak potpuna suprotnost. Gledajući površno, za Huaweijevu prilagodbu Android OS-a bismo teško mogli zaključiti da se radi o Androidu. Najveći indikator je pak Google Play Store koji nam odmah otkriva da se ipak radi o mobitelu koji pokreće Googleov mobilni OS. Samsung i LG su također napravili veći iskorak te su prilagodbe sustava sveli na veoma nisku razinu, usporedimo li ih s prethodnicima. Nestali su šareni UI elementi, a sustav, u nedostatku prikladnijeg izraza, djeluje mnogo odraslije. Odrastao je pak i Sonyjev Android, koji već dulje vrijeme ima odličan odnos prilagodbi i jednostavnosti, bez utjecanja na funkcionalnost. Bitnije su promjene pak „pod haubom“. Android Marshmallow implementira neka iznimno bitna rješenja, poput Doze modea, na kojeg proizvođači modela ne mogu utjecati. U suštini, Doze mode Android sustav dovodi u stanje hibernacije, u kojem preko noći kada mobitel ne diramo, dakle u standbymodeu, potroši tek oko 1-3% kapaciteta, dok bi starije verzije mogle potrošiti i povelikih 15-25%. App standby je funkcija o kojoj se mnogo ne piše, no ona je u esenciji, službeni Greenify Android sustava, poznat korisnicima koji rootaju svoje modele. App standby automatski prepoznaje aplikacije koje se nisu koristile dulje vrijeme te ih postavlja u prisiljeni deep sleep, čime im onemogućuje pristup resursima mobitela, a time i najbitnije, bateriji.
Android 6.0 sa sobom dovodi i sigurnosne napretke, poglavito u vidu per-app permissionsa. U prošlim verzijama Androida, korisnik je morao potpisati ugovor s vragom te aplikaciji dati puni pristup svemu što ona zahtijeva, neovisno o tome da li ona uistinu i koristi taj element. Primjerice, u našem korištenju Androida susreli smo se i s wallpaper aplikacijama koje su tražile pristup našoj kameri, mikrofonu i lokaciji. U novijem Androidu korisnik ne mora dati nikakve dozvole pri instalaciji aplikacije već kad aplikacija prvi puta zatraži pristup, primjerice mikrofonu, korisnik unutar malenog popup prozora mora dozvoliti pristup.
Sve ostalo
Po prvi puta nakon duljeg vremena u testu imamo samo modele koji imaju proširivu memoriju. Čak se i Samsung, koji je u prošloj generaciji odustao od proširive memorije, opametio te korisnicima ponudio jedan od glavnih argumenata za kupnju spram modela na drugim operativnim sustavima. S Androidom 6.0, proširena je i funkcionalnost proširive memorije, stoga se memorije microSD kartice može „posvojiti“ (da, to je službeni naziv), te njen kompletni kapacitet iskoristiti kao da se radi o internoj memoriji. U praksi, rješenje je relativno dobro izvedeno. U našem testiranju, nismo se suočili s nikakvim usporavanjima niti problemima, no s prvim umetanjem u uređaj, kompletna memorijska kartica se formatira. Izvlačenje memorijske kartice tokom korištenja može i rezultirati korumpiranjem podataka, na što treba definitivno misliti.
Svi modeli na testu posjeduju i čitače otiska prsta, a implementacija čitača je više-manje svuda jednaka, budući da Android 6.0 posjeduje i nativan API za otiske. Time je očitavanje na svim mobitelima veoma slično, a funkcionalnost jednaka. Možemo otiskom samo otključati ekran, no i dalje ne možemo unositi passworde ili zaključavati aplikacije dodirom na tipku.
LG G5
Glasnik modularnosti
Gledajući slike, LG G5 djeluje uglađeno i elegantno, no uzevši ga u ruke, imamo dojam da je neugodno šupalj. Šupalj dojam dobivamo zbog neočekivano niske težine, unatoč zamjenjivim dijelovima i metalnim elementima kućišta. Kućište nije u potpunosti izrađeno od metala već je prožeto metalnim i plastičnim elementima kako bi se izbjegli antenski prorezi koji narušavaju dizajn mnogih drugih unibody modela. Kućište je presvučeno materijalom koje odaje nekakav čudan miks dojma između metala i plastike. Na dodir, kućište je karakteristično hladno kao kod metalnih modela, no nedostaje mu karakteristična težina. Unibody uzimamo s rezervom, budući da se donji dio mobitela može odvojiti pritiskom na uvučenu tipku s lijeve strane kućišta. Pritisnemo li tipku moramo malo jače potegnuti na donji dio kućišta, koji se potom odvaja od ostatka. Rubovi oko tipke i oko otvora kućišta su nešto oštriji te se u potpunosti ne preklapaju s ostalim elementima, što uvelike narušava dojam kvalitete. Na manji dio pričvršćena je 2.800 mAh baterija, 200 mAh manja nego kod prethodnika. Na G5 je moguće i umetnuti druge module umjesto donjeg dijela, koje LG naziva Friends. Trenutno su dostupni samo moduli koje proizvodi LG, a među njima su nešto ozbiljniji Bang & Olufsen DAC i camera grip (ukupno postoji devet modula).
Spram prethodnika, smanjen je i ekran, s 5,5 inča na 5,2 – neuobičajena praksa. Ostala je pak QHD rezolucija, koja se na još manjoj dijagonali i ne osjeti spram 1080p. Unaprijeđeni su pak kutovi gledanja i kontrast, koji ovaj ekran čine odličnim. Vidljivost pod suncem je također veoma dobra, kao i širok raspon osvjetljenja koji ide od gotovo jedva upaljenog za noćno čitanje pa sve do iznimno jakog za dnevne uvjete.
SENZOR OTISKA: Senzor je smješten na logično mjesto, ispod kamera, no tipke za volumen su postavljene na bok, kontra svih prethodnika
Što se performansi tiče, nemamo riječ primjedbe. LG-jev sustav je još dodatno ogoljen spram prethodnika te time još korak bliže dovučen stock Androidu. Međutim, nisu nestale neke karakteristične LG dizajnerske smjernice, već je dizajn samo pripitomljen, te kako smo već naznačili, odrastao. No i s nešto težim sustavom, LG G5 bi se vrlo vjerojatno nosio veoma dobro budući da pogoni Snapdragon 820 čipset u kombinaciji s 4 GB RAM memorije. Snapdragon 820, kao i u drugim modelima, broji dvije jače i dvije štedljivije jezgre te svojim performansama ne zaostaje za višejezgrenijom konkurencijom. Na brzinu rada i operativni sustav se ne možemo požaliti, no moramo istaknuti da je LG odlučio odustati od App Drawera tipičnog za Android modele, pa umjesto njega, sve aplikacije instalirane na mobitelu nalazimo na home screenu. To je filozofija koju primjenjuje Apple na svojim iOS uređajima, ali i neki kineski proizvođači mobitela, koji najčešće koriste MIUI. Međutim, malenim intervencijama u sustavu, App Drawer se može ponovno vratiti kopajući po opcijama, a uvijek na izbor stoji i instalacija posebnog launchera, primjerice Nova launchera koji će omogućiti i dodatno fluidniji rad.
RAZDVOJIVOST: Unibody osjećaj i novi moduli su dodani, a ostala je mogućnost promjene baterije
Na kamere također nemamo primjedbe. Glavna stražnja kamera broji 16 megapiksela i laserski autofokus te za nju s velikom dozom sigurnosti možemo tvrditi da je preuzeta s prethodnika, LG G4. Performanse i kvaliteta slika su im gotovo jednake, no s dodatnom dozom brzine i smanjenim šumom. Čini se da je LG dodatno poradio na softveru svojih kamera. Druga stražnja kamera pak, broji 8 megapiksela iza širokokutne leće, koja se doima kao prava inovacija. Više nije potrebno u društvu ustati od stola kako bi se svi uhvatili u jedan kadar. Zanimljive su i panorame koje se dobivaju sa širokokutnom lećom, makar ona iskrivljavala pomalo scenu.
DVOJAKI KADAR: Kvaliteta fotografije s obje leće je gotovo jednaka, s razlikom u širini kadra i rezoluciji
Baterija je kako smo spomenuli smanjena spram prethodnika, a unatoč smanjenoj dijagonali ekrana, autonomija nije ostala na jednakoj razini. Čini se da niti Androidov doze mode ne pomaže previše budući da G5 nešto brže gubi kapacitet u standbyju. Time je G5 u našem baterijskom benchmarku i postigao najlošiji rezultat, no i nije tako daleko od konkurencije.
Vrijeme će pokazati tek koliko je kockanje s modularnosti bila pametna ideja za LG, a presuda inovativnosti G5 će ovisiti o drugim proizvođačima dodatne opreme, tj. o njihovoj odluci da proizvedu nove Friendse za G5.
Huawei P9
Zvijezda s istoka
Huawei već dulje vrijeme smatramo ozbiljnim konkurentom u svijetu mobilne telefonije, a ako je itko sumnjao, rado bismo ga samo uputili na P9. Odličan dizajn i kvaliteta izrade popraćeni su inovativnim setupom s dvostrukim kamerama, kao i standardnom Dual SIM funkcionalnosti na svim modelima. Korisnici će međutim morati napraviti izbor između dodatnog SIM-a ili memorijske kartice. Pogledamo li samo gdje je Huawei bio pred dvije godine s modelom P7, teško nam je vjerovati da se radi o istoj kompaniji. P7 je bio stereotipičan pripadnik kineske ponude, s mnogo elemenata „posuđenih“ od konkurencije, s neočekivano lošom autonomijom i bugovitim softverom. Od tog doba je ostao samo operativni sustav, nazivan EMUI, koji samo dizajnom sliči na onaj od pred par godina. Stabilnost je postala imperativ tako da u cijelom našem druženju s P9 nismo iskusili niti jednu grešku ili Force Close. Performanse su također bile pri vrhu, bez ikakvih štucanja i zastajkivanja, unatoč relativno nepoznatom Kirin 955 čipstetu HiSilicona. Stoga ne čudi da je Google upravo i odabrao Huawei kao proizvođača svojeg aktualnog flagshipa, Nexusa 6p.
KUĆIŠTE: Tanko je, metalno bez ikakvih nesavršenosti u izradi
Iako smo očekivali da će Leica branding biti samo marketinški trik, suradnja između Nijemaca i Kineza je urodila veoma inovativnim setupom. Radi se u suštini o dvije identične kamere, s identičnom lećom i senzorom, no jednoj od njih nedostaje Bayer filter, čime dodatna leća ispravnije može procijeniti količinu dostupne svjetlosti kao i ponuditi nešto precizniji fokus. Rezultat je kompozit fotografija u kojoj se uobičajena slika u boji oplemenjuje s dodatnim informacijama o kontrastu i oštrini, što rezultira oštrijim fotografijama s manjom količinom šuma. Iako nismo ljubitelji post-procesiranja, Huawei P9 nudi jedno od boljih procesiranja na tržištu. Međutim, rezultati fotografiranja su nešto nekonzistentniji. Na momente, fotografije s P9 nas naprosto oduševljavaju, dok na druge, kao da nisu pravljene s P9. Pretpostavljamo da softver kamere zahtijeva još pomalo prilagodbi koje će vjerojatno biti implementirane u nekom budućem softverskom updateu.
Kvaliteta izrade je očekivano dobra, budući da je Huawei odradio odličan posao i s prethodnikom, P8. Ne primjećujemo nikakve probleme ili nesavršenosti u izradi, a metalna pozadina je kompletno ujednačena, s veoma kvalitetnim premazom koji se tijekom našeg testiranja nije niti malo oštetio. Kućište je i neočekivano tanko, no zbog nešto pravilnijih bridova P9 držimo u rukama veoma sigurno. Niti u jednom trenu nismo imali dojam nesigurnosti ili skliskosti u rukama dok smo se zabavljali s P9. Stražnja strana je pak gotovo kompletno prazna, s Huawei logotipom na dnu i kvadratnim senzorom otiska prsta na gornjoj trećini. Senzor otiska je pak odličan, a za otključavanje ekrana je dovoljno samo dodirnuti površinu, bez pritiskivanja.
DVIJE KAMERE: Kao i LG G5, P9 posjeduje dvije kamere, no one su identične, služe drugačijoj namjeni
Unatoč tankoće kućišta i dijagonale od 5,2 inča, ostalo je prostora za relativno pristojan baterijski kapacitet od 3.000 mAh koji P9 nudi neočekivano dobru autonomiju, tek par minuta kraću od Samsung Galaxyja S7. Kada se baterija isprazni, USB Type C utor je zadužen za iznimno brzo punjenje, koje Huawei P9 ponešto jače zagrijava, što je tipično za metalni mobitel i tu količinu električne energije. Veoma dobar je i ekran, kojem se Full HD rezolucija ne može nikako zamjeriti. Razlika oštrine spram QHD ekrana je gotovo pa nepostojeća, a Huaweijev ekran potencijalni nedostatak piksela nadoknađuje veoma dobrim kontrastom.
PROBLEMATIČAN FOKUS: Iako su boje i kontrast odlični, problematičan je fokus, koji ponekad zamuti dio kadra
Veoma dobre karakteristike i kvaliteta izrade ne nose sa sobom pretjeranu cijenu koja je jedan od većih aduta ovog modela. Upravo zbog neočekivano niže cijene s tek manjim kompromisima u performansama (samo na papiru), Huawei P9 je pokupio krunu Best Buy modela u ovoj usporedbi.
Sony Xperia Z5 Premium
Hvalisavac
Iako nešto starije garde, Z5 Premium se u ovoj usporedbi našao zbog, još uvijek, veoma dobrih specifikacija, ali i činjenice da je jedini model koji ima 4K ekran.
KLASIK: Dizajn se od početka Z serije samo usavršavao, a ovdje ga imamo u nešto otmjenijem i većem izdanju
Ponovno se pak susrećemo s dilemom da li se radi o uistinu korisnoj specifikaciji ili pak pokazivanju mišića drugim proizvođačima. 4K ekran ima relativno malo smisla u svakodnevnom korištenju budući da se operativni sustav renderira u četiri puta manjoj, full HD rezoluciji koja se skalira savršeno. U praksi, razlika spram 1080p ekrana iste dijagonale se ne primjećuje budući da jedan renderirani piksel pokriva četiri fizička. Ono što se pak više primijeti je nešto slabiji kontrast i kutovi gledanja za IPS ekran. Svjetlina također ostavlja prostora za napredak zbog koje je Z5 Premium najteže čitljiv ekran pri direktnom suncu kojeg imamo na testu. No pravi smisao ekrana leži u multimediji, tj. Sonyjevim aplikacijama galerije i video reproduktora. Kada se unutar njih pregledava sadržaj, primjerice 4K video snimljen kamerom mobitela, prikaz se prvo počinje renderirati u full HD-u, nakon čega kao da se slika pomalo izoštri, po čemu možemo zaključiti da smo ušli u 4K način rada. Kod pregledavanja fotografija efekt je nešto snažniji, no kod gledanja profesionalno produciranog 4K videa razliku gotovo da ne možemo primijetiti. Čini nam se više da je 4K ekran karakteristika s kojima se vlasnici Z5 Premiuma mogu hvaliti svojim prijateljima, samo kako bi istaknuli da imaju jedini 4K mobitel na svijetu.
JEDNOSTAVNOST: Elegantan i jednostavan dizajn nije okaljan nikakvim deklaracijama
Ostatak karakteristika Z5 Premiuma je očekivano dobar. Radi se ustvari o uvećanoj verziji Xperije Z5, s nešto boljim materijalima iskorištenima u izradi. Regularni Z5 ima matiranu stražnju i bočne stranice, dok je Z5 Premium u potpunosti gladak te ostavlja uistinu dojam premium hardvera. Premium je i dojam izrade, koji kao da je još dodatno poboljšan spram ionako odlične Sonyjeve kvalitete izrade koja ih prati još od začetka Z linije. Nažalost, ovo je i zadnji predstavnik Sonyjeve Z linije kojeg je naslijedila Xperia X u raznim izvedenicama, čijeg predstavnika imamo i u ovom testu.
BOČNI SENZOR: Fingerprint scanner se smjestio na tipično mjesto za Sonyjeve modele, na desni bok
Performanse su očekivano dobre zbog laganijeg operativnog sustava i, unatoč starosti, i dalje potentnog Snapdragona 810 uparenog s 3 GB RAM memorije. Kamera od 23 megapiksela je također u potpunosti preuzeta sa Z5 što nije nikako loša stvar. Iako ima nešto slabije performanse u noćnim fotografijama, dnevne fotografije su odlične, s vjernim bojama i odličnom oštrinom, popraćenom s manje šuma.
TIPIČAN SONY: Kontrast, boje i oštrina su odlični, s veoma malo šuma
Autonomija pak i nije najbolja te je samo par minuta dulja nego na LG G5. Razlog tome leži u nerazmjerno ekranu povećanoj bateriji spram Z5, ali i nešto zahtjevnijem renderiranju sadržaja na ekranu. Z5 Premium posjeduje microUSB utor s mogućnosti brzog punjenja, no isporučen punjač ne dozvoljava brzo punjenje, stoga se ovaj mobitel mora puniti oko 3,5 sati.
Iako je naš testni model isporučen s Androidom 5.1.1., dostupan je update na 6.0 koji bi trebao dodatno popraviti autonomiju kao i donijeti dodatna poboljšanja na sigurnosti.
Sony Xperia X
Uzvišeni srednjeklasik
Nakon ukidanja Z linije pokrenute 2013. godine, Sony je odlučio začeti novu liniju, Xperia X. Odmah pri predstavljanju linije Sony je ponudio četiri modela.
U ovu usporedbu smo uvrstili jedini trenutno dostupni model, koji svojom cijenom puca u flagship kategoriju, no specifikacijama više u gornju srednju klasu. Nedostaje Snapdragon 820 ili ekvivalent iz više ponude pa u Xperiji X nalazimo Snapdragon 650 koji spaja relativno dobre performanse s odličnom štedljivosti. Performanse i nisu narušene zbog slabijeg procesora već samo rezultati u benchmarkovima. Sintetički benchmarkovi u ovoj usporedbi Xperiji X daju najniže ocjene, no u našem iskustvu korištenja nismo primijetili nikakva zastajkivanja niti usporavanja sustava. Sve je radilo adekvatno brzo, kao da se radi o punokrvnom flagshipu. Ono što pak nismo iskusili je zagrijavanja kućišta pod većim opterećenjem, a zauzvrat smo i dobili fantastične brojke autonomije. Xperia X nadjačava konkurente u benchmark testu baterije za ogromnih 3 sata, tj. za 30% više nego prvi sljedeći konkurent. Radi se o pomalo zbunjujućoj činjenici računajući na to da se i radi o najmanjoj bateriji u testu, svega 2620 mAh.
NOVO A STARO: Novija generacija Sonyjevih modela koristi drugačije materijale, ali neki elementi dizajna su ostali
Ostatak uređaja je također kao iz više kategorije. Nalazimo Full HD ekran od 5 inča, koji se doima kao odličan kompromis između veličine i oštrine, dovoljan da bude na granici jednorukog korištenja. Po kontrastu i kutovima gledanja je veoma dobar, no vidjeli smo i bolje u testu. Primijetili smo i lagani crvenkasti odsjaj kada bi razina osvjetljenja spuzala na niske razine.
MICRO USB: Nedostatak Type C porta nadoknađuje se arhaičnom prednosti hardverske tipke za kameru
Kamera je pak standardno veoma dobri Exmor poznat iz Z linije, koji broji 23 megapiksela. Veoma je brzog fokusa s tek malenim digitalnim šumom, a Sony kao da iz generacije u generaciju iz istog hardvera izvlači sve više. Pretpostavljamo da se radi o uglađivanju softvera, koji pak i završi na starijim modelima koji se updateaju na novije verzije Androida.
ZA TRUNKU BOLJE: Iako su jednaki senzori, softver Xperije X je dodatno dorađen pa je kvaliteta fotografije za notu bolja nego na Z5
Operativni sustav je baziran na Androidu 6.0 s tek kozmetičkim izmjenama na površini, s nekim zanimljivim preinakama ispod nje. Nalazimo klasične odlične multimedijske sposobnosti poput streamanja iz lokalne mreže, kao i odličnu reprodukciju i kvalitetu zvuka putem 24 bitno 192 kHz audio DAC.
Ono što pak nedostaje spram ostalih više rangiranih (ali i nekih srednje rangiranih) Xperia je vodootpornost, tj. IPxx certifikacija. Gledajući na dizajn i izradu kućišta, nije odmah jasno zašto Xperia X nema IP certifikat. Kućište se doima jednakim kao na drugim modelima. Kvaliteta izrade je vrhunska, s metalnim obrubom kućišta i lagano matiranom stražnjom stranicom. Sony je u novije modele i ugradio microUSB portove koji ne moraju više biti obrtvljeni, kao niti 3,5 mm audio ulaz. No odlučit ćemo vjerovati Sonyju, koji je vodootpornost rezervirao za više rangiranu Xperia X Performance.
HTC 10
Konačno!
Nakon mlakoga M8 i razočaravajućeg M9, HTC je ponudio pravi pogodak! Sve probleme i mane koje smo pronašli na M8 i M9, HTC je u potpunosti sanirao te je konačno ponudio model koji je u rangu s legendarnim M7.
USAVRŠAVANJE: HTC je konačno nakon dvije slabije generacije ponudio mobitel za koji bismo rekli da je gotovo savršen, gledajući izradu
Kao prvo, s oduševljenjem moramo izvijestiti da je ostala odlična metalna konstrukcija, kojoj u svijetu metalnih unibody mobitela nema premca. Kućište se doima kao da je izrađeno od jednog komada metala, bez ikakvih spojnih mjesta koji bi izazvali dojam nesavršenosti izrade, kao što je kod LG G5. Čak i dvije antenske crte sa stražnje, koje su potrebne kako bi uređaj mogao imati bežičnu komunikaciju, savršeno su u ravnini s ostatkom kućišta te kao dizajnerski element pomalo razbijaju monotoniju. Jedini element koji “okaljuje” dizajn su deklaracije na dnu stražnje stranice.
Neke karakteristike su međutim nestale, a za neke od njih žalimo, za druge ne. Žalimo za nedostatkom Boomsound zvučnika, koji su zamijenjeni relativno zanimljivim sustavom. Zvučnik postavljen s donje stranice, pored USB C porta, služi kao subwoofer, dok zvučnik koji se koristi i za glasovne pozive na vrhu, kao zvučnik za visoke i srednje tonove. Iako je koncept iznimno zanimljiv, po performansa i nije u rangu Boomsounda. Da se radi o bilo kojem drugom proizvođaču, ovakvo rješenje bi zasigurno bilo velik napredak, no u slučaju HTC-a, ovo je korak nazad. Zvučnicima nedostaju glasnoća i čistina, separacija tonova je nešto bolja, no samo po frekvencijama, a ne po lijevom i desnom kanalu, tj. po stereu.
DOBRO ISKORIŠTEN PROSTOR: Prošle generacije sa sobom su nosile mnogo neiskorištenog prostora podno ekrana, a HTC 10 prostor koristi veoma logično, čemu su kao žrtva pali boomsound zvučnici
Nedostatak Boomsounda je pak rezultirao i nedostatkom HTC logotipa s prednje strane, koji je prisiljavao HTC da pomakne navigaciju unutar ekrana, čime je prostor ispred ekrana bio sablasno neiskorišten. Na HTC-u 10 ispod ekrana nalazimo ono što smo oduvijek priželjkivali, senzor otiska prsta, pored kojeg se nalaze kapacitivne tipke za nazad i multitasking. Tipka se pak ne može fizički pritisnuti već ju je dovoljno samo dodirnuti kako bi nam se otisak odmah prepoznao. Kada je ekran otključan, senzor je u funkciji home tipke, što nas podsjeća na starije HTC-ove modele, primjerice One X, no s obrubom oko home tipke. Dizajnerski gledano, HTC je konačno odradio odličan posao.
DVA UTORA: Unatoč metalnog kućišta odlične izrade, HTC 10 nudi dvije ladice, jednu za SIM, drugu za microSD
Specifikacije ne zaostaju pa tako nalazimo Snapdragon 820 čipset sa 4 GB RAM memorije, koji kao što smo očekivali, nudi odlične performanse, uz spomenuto nešto više zagrijavanja na koje smo ionako navikli od HTC-ovih metalnih modela. Očekivano, odličan je i ekran, koji svojom IPS tehnologijom nudi odličan kontrast, dok se QHD rezolucija i dalje ne pokazuje kao veliki napredak spram Full HD-a. Kutevi gledanja, kao i vidljivost pod upadanjem sunca su odlični.
Kamera je pak nešto klasičnija budući da je HTC odustao od Ultrapiksel kamere kao glavne stražnje, još s modelom M9. Međutim, kvaliteta fotografija na HTC 10, u usporedbi s M9 koji ima isti broj megapiksela je naprosto neusporediva. Prošlogodišnji model je razočaravao fotografskim sposobnostima, no HTC 10 nudi odlične performanse, s veoma malo šuma, brzim izoštravanjem pomoću laserskog autofokusa i veoma dobrim kontrastom.
BEZ EKSPERIMENATA: HTC je i u prošloj generaciji odustao od ultrapiksela, no razočarao je lošom kamerom. Ove godine stanje je osjetno bolje, makar je rezolucija ista
Od svega u oko jedino bode nešto viša cijena od očekivane, no kada u obzir uzmemo da se radi vrlo vjerojatno o najbolje izrađenom Android uređaju, cjenovni premium je opravdan.
Samsung Galaxy S7
Dostojan flagship
Galaxy S7 suvereno vlada u Android svijetu nudeći odlične performanse i veoma pristojnu autonomiju.
POPRAVAK GREŠAKA: S7 nadoknađuje sve nedostatke koje je imao S6 čime se pokazao kao flagship kojeg treba skinuti s trona
No to nije ništa čudno, obzirom da je Samsung uzeo S6 koji je napravio veći dizajnerski iskorak spram prethodnika, poslušao feedback korisnika i konačno ponudio kompletan i odličan uređaj. Spram S6, ostao je odličan ekran, odlična izrada i veoma dobre performanse, no uklonjeno je pretanko kućište, koje je podebljano povećanom baterijom, a time i boljom autonomijom. Nestala je i izbočena kamera, tako da S7 konačno djeluje kao ispeglani model koji pripada u višu klasu. Deblje kućište dozvolilo je i za popravak možda ponajvećeg Samsungovog grijeha, uklanjanje microSD utora, koji u ovoj generaciji sadrži mogućnost proširivanje pohrane karticama kapaciteta do ogromnih 200 GB.
Kućište Samsunga S7 djeluje jednako dobro, a i pomalo iznenađujuće, kao i ono na S6, kada u obzir uzmemo plastične konstrukcije prethodnika koje bi sada trebali ostati samo mutno sjećanje. S7 posjeduje metalne obrube koji pružaju dovoljno trenja i debljine za pouzdano ležanje u ruci, kao i stražnja stranica od stakla koja i nije toliko skliska koliko smo očekivali.
KAMERA: Sučelje kamere na S7 nudi najviše mogućnosti do sad viđenih na Samsungovim modelima
Ekran, koji je bio odličan i prošle generacije, zadržao je jednake specifikacije, Super AMOLED i QHD rezoluciju, no kvaliteta prikaza kao da je dodatno harmonizirana tako da boje ne djeluju prenaglašeno već prirodnije. Nemamo pritom dojam da su boje previše prigušene, a sam AMOLED panel može postići i više razine osvjetljenja nego prethodnici. Kontrast mu je i odličan, s iznimno dubokim crnim tonovima, koji se gase kada ne treba prikazati boju.
Performanse Exynos 8890 čipseta su nešto slabije od Snapdragona 820, što je i vidljivo u našim benchmarkovima, no u brzini rada, kao da nema razlike. Ponovno se suočavamo s realnim dojmom brzine rada i sintetičkih benchmarkova, koji ponekad i ne nude potpuno preklapanje. Ono što je pak bolje nego kod Snapdragon predstavnika je autonomija, koja je bolja za otprilike sat vremena, unatoč nešto žednijem sAMOLED panelu.
JEDAN UTOR: Iako podržava i proširivost memorije, S7 koristi samo jednu ladicu za obe kartice
12-megapikselna kamera nudi odlične performanse po danu i po noći, s iznimno brzim paljenjem sučelja kamere preko dvostrukog pritiska na home tipku iz bilo koje situacije pa čak i iz zaključanog ekrana. Kontrast i oštrina su odlični, no primjećujemo nešto veću količinu digitalnog šuma koji se dešava pri obradi fotografije pri spremanju na internu memoriju. To je pak standardna Samsungova praksa, koja u nekim slučajevima nudi i bolju kvalitetu fotografije, dok u drugima pomalo narušava dojam. U slučaju sa S7, u više slučajeva popravi nego pokvari.
Kontra prošlih generacija softvera, Touchwiz je na S7 još dodatno olakšan, makar vizualno izgleda jednako kao i na 5.1.1 verziji Androida. Iako RAM memorije ima više, dodatno olakšanje sustava će omogućiti bolje performanse i autonomiju. Ako se pak korisnicima ne svidi Touchwiz dizajn, Samsung je i od prošle verzije dozvolio promjenu tema, tj. izgleda sustava pa čak i promjenu na neslužbeni Googleov material design koji S7 primiče korak bliže Nexus modelima.
DOBAR BALANS: Kamera S7 nudi odličan balans između kontrasta i oštrine, no dublji zoom otkriva još jednu dozu digitalnog izoštravanja pri procesiranju slike
Spram proljetnih flagshipova Galaxyju S7, ali i Sonyjevim modelima nedostaje USB Type C port, no Samsung nedostatak Type C-a nadoknađuje vlastitim standardom za brzo punjenje koje je podržano i s punjačem koji dolazi u standardnom paketu. Time je vrijeme punjenja osjetno skraćeno te otprilike u razini s brzinom punjenja modela s Type C portom.
Metodologija
Testiranje najboljih
U ovom usporednom testu stremili smo ponajviše objektivnosti. Upravo zbog toga, odlučili smo koristiti nešto veći broj benchmarkova, među kojima je, po prvi puta, i softverski benchmark baterije. Sve testove smo izvodili minimalno tri puta te od njih izvlačili srednju vrijednost. Testove smo izvodili sa 100% kapaciteta baterije, s isključenim svim aplikacijama u multitasking meniju, osim odabranog benchmarka. Nakon benchmarkiranja, mobitel bismo ostavili koju minutu da se ohladi, što je itekako bilo potrebno kod nekih metalnih modela, koji svu svoju toplinu raspršuju na kućište, zbog čega ga teško možemo držati u ruci. Poveća temperatura narušava i rezultate budući da procesor automatski radi na nižem taktu, kako ne bi ušao u dodatne probleme s temperaturom.
Kod benchmarkiranja baterije odlučili smo se za PC Mark for Android. PC Mark je jedna veoma zanimljiva aplikacija koja u sebi ima sveobuhvatni real-life benchmark test, među kojem se nalazi test brzine otvaranja web stranica, obrade teksta, mogućnost reprodukcije videa, editiranja softvera i sličnih realnih testova. Ne radi se dakle samo o nekoj aplikaciji koja će do maksimuma istestirati procesor u nekoj od matematičkih operacija. Baterijski test pak koristi spomenuti work benchmark PC marka te ga izvodi kontinuirano dok baterija ne dosegne 20%. Test se može početi na bilo kojem kapacitetu iznad 80%, a mi smo se odlučili testirati s punih 100%. Na kraju testa, benchmark aplikacija izbaci broj sati rada kojeg mobitel može postići. Pritom je cijelo vrijeme upaljen ekran, a mi smo mobitele držali jedne pored drugih, kako bi bili u što sličnijim uvjetima temperature i osvjetljenja prostorije. Sve sinkronizacije i automatsko osvjetljenje su bili uključeni, stoga držimo da se ovdje radi o veoma objektivnom načinu testiranja autonomije.
Bateriju: Testirali smo preko benchmark alata, ali smo ih uštekali i u mjerač potrošnje da vidimo koliko se struje troši
Od ostalih benchmarkova, koristili smo one klasičnije, kako bismo ipak pokazali sirovu snagu pojedinog čipseta, a time i mobitela. Ti su rezultati, kako smo spomenuli, performanse u izoliranim slučajevima te se trebaju uzimati kao neke maksimalne brojke. U realnosti, čak i Xperia X, koja i ne prolazi najbolje u benchmarkovima, zadovoljava naše potrebe brzine te radi iznimno fluidno, u rangu s flagshipovima. Stoga performansama nismo dali nikakvu prednost spram ostalih elemenata ocjenjivanja već smo sve elemente tretirali jednako. Ostale stvari, poput ekrana i kamere smo morali ocjenjivati subjektivno. Ekran nešto subjektivnije, budući da nisu uvjeti svuda jednaki, no posebnu pozornost smo obratili na vjernost boja, kutove gledanja i vidljivost pri jakom suncu.
Budući da se radi o flagshipovima, teško bi nam palo neki od ekrana ocijeniti lošije, budući da se radi o vrhu trenutne Android ponude. To je odlična činjenica budući da se tako ne može desiti da će jedan od potencijalnih flagshipova biti isporučen s ekranom koji ne spada u viši rang ponude.
Jaja na oko: Provjerili smo hoće li nakon intenzivnog korištenja kućište biti previsoke temperature
Kamerama smo također pristupili subjektivno, no s nekim objektivnijim elementima ocjenjivanja. Obratili smo pozornost na količinu šuma i oštrinu kao objektivne faktore dok smo subjektivno ocijenili vjernost boja. Slike smo pak promatrali na monitoru računala, kako bismo imali jednake uvjete za procjenu svih slika u našem testu. Udjeli u ocjeni po 25 posto za bateriju, kameru, ekran i performanse.
Top 3 Grand Prix:
1. Samsung Galaxy S7
2. HTC 10
3. Sony Xperia X
Top 3 Best Buy:
1. Huawei P9
2. Sony Xperia X
3. Samsung Galaxy S7
Rezultati testiranja
