POGLED u daljinu otkriva česta pop-up učitavanja livada, planina i gradova
1. Buđenje iz stoljetnog sna
U početku bijaše mrak. Crni ekran s natpisom studija zaslužnog za ovo remek-djelo te polagano buđenje iz istog u konjskog zaprezi usmjerenoj k gradiću Helgenu - predviđenom mjestu smaknuća za vođu pobune protiv Trećeg Carstva Jarla Ulfrica Stormcloaka, njegova dva pajdaša (ili jednog, iskreno, nije me briga) i moje malenkosti. Zločin? Ni dan danas nisam sigurna što je bilo posrijedi, ali poznajući sebe, rekla bih da sam kriva za prekomjerno uživanje u iću, piću i putenim strastima, porocima u snažnom kontrastu s radišnim srednjovjekovnim ćudoređem. Skyrim VR se sadržajno nimalo ne razlikuje od običnih, tzv. flatscreen igara (ili kako ih Croteamovci vole zvati, pancake games) pa vas početna sekvenca neće iznenaditi ničim, doli drugačijom VR perspektivom. Malo drndanja u zaprezi, odabir identiteta, propitkivanje smisla života dok klečim nad friško odrubljenom glavom i konačno – izbavljenje u obliku savršeno tempiranog napada zmaja Alduina na grad (oh, the irony!). Da, sve je kako se sjećam, osim igraće perspektive koja se ovog puta bitno promijenila.
PLAYSTATION 4 PRO + DUALSHOCK 4 + SKYRIM VR bila je naša igraća kombinacija
2. Pet centimetara od televizora
Početna sekvenca Skyrima je vrlo pasivna te vam zato neće uzrokovati probleme, čak i ako prvi put stavljate PSVR kacigu na glavu. Možete okretati glavom i kontrolerom birati značajke vašeg lika. To je sve što možete raditi u prvih 10-15 minuta. Ili duže ako se mislite posvetiti dizajnu lika. Već i tada se primjećuju limitacije PSVR-a, ali i VR-a općenito u ovakvom svijetu. Skyrim VR teži 33 GB, dva i pol puta više od Skyrim Special Editiona na PC-u, ali to ne biste zaključili prema izgledu igre. PC verzija s uključenim maksimalnim detaljima premoćno gazi zastarjeli, detaljima siromašan, oko objekata nazubljen, pomalo mutnjikav i vidljivo pikseliziran prikaz na VR inačici. Daljnjim promatranjem svijeta oko sebe, uvidjet ćete kako su teksture realistično nacrtanog okoliša doslovno zalijepljene o pod, zemlju, zidove i ostale objekte u svijetu. A kad se izvučete iz krvavog incidenta u Helgenu, dočekat će vas otvoreni svijet koji će vam se otkrivati uz nezaobilazna pop-up učitavanja detalja u pozadini te s ponekim smrzavanjem igre između (ekran nakratko postane crn). Umnogome, igranje Skyrima u VR-u usporedila bih s igranjem PS2 igara na CRT-u, pod uvjetom da ste na pet centimetara udaljeni od TV-a. Ovo nije u potpunosti krivica PSVR-a. Smatram kako bi u ovoj usporedbi loše prošli svi VR uređaji ove generacije. Možda bi igra na HTC Viveu ili Oculus Riftu (kad Zenimax i Facebook riješe sve svoje nesporazume, naravno) izgledala malo bolje, no u pogledu ukupnog grafičkog dojma ne bi se mogla mjeriti s novim verzijama za PC, PS4 i Xbox One. FullHD rezolucija za virtualnu realnost je očekivani minimum, a za prosječni monitor s dobrom grafičkom karticom optimalan izbor za uživanje u video igrama. VR verzija u odnosu na konzole pobjeđuje jedino u kategoriji glatke izvedbe. Naime, Skyrim VR vrti se u glatkih 60 fps-a. Realističan vizualni stil također je dvosjekli mač za VR igre. Unatoč tome što grafički izgledaju inferiorno, VR igre su tehnički gledano zahtjevnije za izvođenje. Grafika igre se mora iscrtavati dvaput (jedna slika za svako oko), a igra se usto mora glatko izvoditi (konzistentnih 60 fps-a minimum). Zbog toga mnoge VR igre imaju simplificirani, geometrijski i/ili stilizirani izgled. Jer to trenutno izgleda dobro u virtualnoj realnosti. Realistični vizualni stil zahtijeva mnogo detaljniji pristup u ocrtavanju objekata zbog čega takav tip igara, u ovoj fazi tehnologije, ne može izgledati bolje nego na prethodnoj ili čak pretprethodnoj generaciji konzola. Developeri moraju birati hoće li kompromitirati stil ili teksture. Bethesda se odlučila na ovo drugo. S obzirom da je ovo port već postojeće igre, nekako mi se čini da nisu imali imali puno izbora. Da se radilo o sasvim novom RPG-u, bila bih puno kritičnija.
SPECIAL EDITION je jedan od najljepših RPG-ova na PC-u trenutno, i bez overkill modova
3. Lagano se okreni
Ok, brzo sam se navikla na to da će kvaliteta prikaza biti niža. Međutim, navikavanje na kameru bio je mukotrpan proces, u punom smislu te riječi. Čim prođete kroz neizazovnu, skriptiranu početnu scenu, počinju muke, odnosno mučnine po VR-u. Cijeli prostor vam se u 360 stupnjeva otkriva za istraživanje, no to nije toliko dobra stvar ako već niste proveli dobar dio vremena u virtualnoj realnosti te stekli određeni imunitet na akcijski intenzivne igre s velikom slobodom kretanja i okretanja. Ja sam dobila potrebu skinuti VR kacigu već 15 minuta nakon početka bijega iz Helgena. Isprve sam se divila kako mi je omogućeno kompletno Skyrim iskustvo, kao na PC-u, zatim se prikrpala pajdašima iz Stormcloaka i konačno se počela uspinjati prvom kulom u igri. Moram priznati da me dobro stresao iznenadni napad Alduina u sredini građevine i posljedično vatreno krštenje. Međutim, pet minuta nakon trčanja od raznih opasnosti, meni je došlo na riganje, ali ne vatre. Skyrim VR ima automatski podešen tzv. “snap” način okretanja kamere, što znači da se kamera u igri ne okreće polagano, prirodno, već za određeni broj stupnjeva, koji je doduše moguće podesiti u izborniku. Snap način okretanja kamere trebao bi biti prilagođen VR početnicima, no na mene je djelovao kontraproduktivno. Srećom, u postavkama “snap” način okretanja možete zamijeniti glatkim “smooth” načinom koji izrazito polagano mijenja vaš vidokrug. Isto tako, jako pomaže ako uključite smanjenje FOV-a dok okrećete sebe i/ili kameru. U videima se to očituje kao obrubljeni crni ekran, no tijekom igranja to nećete vidjeti kao na snimljenom gameplay isječku, a i pomoći će vam u borbi s otklanjanjem mučnine. Drugi problem s kojim ćete se sigurno susresti je brzina kretanja. Trčanje, tj. normalno kretanje u Skyrimu, s prilično statičnim headsetom kakav je PS VR vas brzo može natjerati na WC. Zbog toga sam više od polovice vremena u igri provela tegleći predmete iznad granice nosivosti mog lika. A pri korištenju Whirlwind Sprinta bih zatvorila oči. Bolje puževim korakom istraživati svijet sat vremena, nego trčkarati kao zec 15 minuta prije nego vam bude zlo. Ovo naravno ovisi od osobe do osobe, no mogu reći da sam s vremenom stekla otpornost na VR mučninu. Prva dva dana nisam mogla koristiti headset više od 20 minuta po sesiji. U tom razdoblju sam uspjela skupiti mizernih dva sata iskustva. Nakon eksperimentiranja i podešavanja optimalnih postavki (više o tome u posebnom okviru), stanje se dosta popravilo – odjednom sam mogla izdržati do 45 minuta bez da skidam kacigu. Nakon tjedan dana već sam mogla provesti sat vremena po sesiji te normalno trčkarati po svijetu bez glavobolje. Sat i pol vremena je neki maksimum do kojeg sam dogurala u pogledu izdržljivosti tijekom cjelokupnog desetodnevnog druženja s Bethesdinim RPG-om. Za sve koji imaju VR headset te su potrošili pozamašan broj sati u virtualnoj realnosti, pretpostavljam da Skyrim VR, uz optimalne postavke, neće zahtjevati dugo vrijeme prilagodbe. S druge strane, ovo definitivno nije igra koju bismo pokazali VR početnicima i skepticima. Osobno, vrlo sam entuzijastična oko virtualne stvarnosti i prva ću isprobati sve nove uređaje i primjene ove tehnologije, no kako doma ipak nemam VR uređaj i to potrebno iskustvo bivanja u potpunom virtualnom okruženju, Skyrim VR bio mi je prilično tegoban izazov. Dovoljno je reći kako je radni naziv teme za vrijeme kolegija bio “30 sati u Skyrim VR-u”. Nažalost, radi navedenih poteškoća i ograničenog roka za pisanje teme te vraćanje VR uređaja, morala sam prepoloviti svoj ostanak u sjevernoj provinciji Tamriela. Ali uredno sam završila glavnu kampanju.
TELESKOP POGLED iliti način s uključenim FOV filterima tijekom kretanja i okretanja kamere jako mi je pomoglo na navikavanje na VR
4. Skyrim!
Osim modova, sve je ovdje. Sve što ste ikad vidjeli, ukrali, udarili ili šarmirali u originalnoj verziji, dostupno je i ovdje. Sa svim DLC-ovima. Živopisan svijet s osebujnom florom i faunom, agresivnim i docilnim životinjama, leptirićima i cvijećem. Mračne tamnice-kripte pune dragulja, zlata, jedinstvenih oružja i živih mrtvaca. Zaraćeni cehovi i frakcije čiji raspored aktivnosti debelo odgađa spašavanje svijeta od nanovo rođenih zmajeva. Zmajevi! I epske borbe koje će vas natjerati na dosad najintuitivniju upotrebu luka i strijele. Učenje novih vještina, unapređivanje oružja, kuhanje i kemijanje. Skyrim VR nije pojednostavljena, okljaštrena inačica originala, već punokrvni RPG u okruženju od 360 stupnjeva. Nema kompromisa u pogledu sadržaja. Sve je tu i sve se čini toliko bližim i većim. S jedne strane, zaista dobivate osjećaj da hvatate pčele, leptire i druge insekte, a s druge se sve čini masivnijim. Jahanje po livadi i probijanje kroz gustu mećavu na planini predstavljaju dva različita iskustva, ne samo razliku u izgledu te brzini napredovanja kroz okoliš. Razgovorima licem u lice stječete sasvim novi dojam o raznolikosti rasa u The Elder Scrollsu. Primjerice, ako ste nordska žena prosječne visine, vilenjakinja Elenwen bit će od vas viša za glavu i pol pa ćete morati podići pogled kako biste joj čitali emocije s lica. Ok, facijalne ekspresije likova ipak nisu na toliko visokoj razini, ali bi ovo mogla biti zanimljiva primjena u budućim VR naslovima. Budući da PS VR podržava reprodukciju 3D zvuka, ostali smo pomalo razočarani izostankom tog rješenja u Skyrimu. Nije bitno gdje se nalazite u prostoru. NPC-ovi i glazba zvuče slično kao na jeftinim PC stereo zvučnicima.
