Dvije stvari su oduvijek ponajviše utjecale na performanse računala, odnosno korisničku percepciju brzine u radu s računalom. Jasno, riječ je količini dostupne radne memorije i brzini diskovnog podsustava. Dakako, glavni procesor jest osnovna pokretačka snaga svakog računala, no malo vam znači superbrzi procesor koji je ograničen memorijskom propusnošću ili dugo mora čekati na učitavanje podataka zbog sporog diska.
U cijeloj priči količina radne memorije (RAM) i dalje zauzima posebno mjesto i rekli bismo kako je ključna za performanse modernih računala. U slučaju da radne memorije nema dovoljno, OS će koristiti tzv. virtualnu memoriju u obliku page datoteke na disku.
S obzirom na to da znamo kako je čak i najbrži NVMe SSD višestruko sporiji od radne memorije, jasno je kako slijedi ozbiljan pad performansi, što se itekako osjeti prilikom korištenja računala.
Upravo se zbog toga oduvijek u svijetu računala postavljalo pitanje - koliko radne memorije nam je zapravo dovoljno za ugodan rad? Radna memorije je nekada bila iznimno skupa, pa je samim time bilo vrlo važno znati koliko nam memorije treba za nesmetan rad. Danas je radna memorija nešto jeftinija, međutim zašto bacati novce na puste gigabajte RAM-a ako vam je primjerice dovoljno i 8 GB?
Odmah da razjasnimo. Ovdje pričamo o potrebama prosječnog korisnika, odnosno zahtjevima za radnom memorijom nekakvog modernog kućnog multimedijalnog i gaming računala. Posve je jasno kako u svijetu profesionalne primjene vrijede neka sasvim druga pravila i time se detaljno ovdje nećemo baviti.
Prije svega nas je zanimalo koliko gamerima danas doista treba radne memorije za ugodno igranje najnovijih igara. No, nismo stali na tome. Što je s utjecajem brzine memorije na ukupne performanse? Ili, primjerice, kolika je razlika u performansama između single i dual channel memorijske konfiguracije?
Konačno, dakle, cilj nam je bio ponuditi što obuhvatniji vodič kroz utjecaj količine, brzine i memorijske konfiguracije na ukupne performanse modernog računala. Osim performansi u igrama, odlučili smo testirati i utjecaj memorijskih performansi na brzinu računala prilikom video kodiranja, dekompresije datoteka, renderiranja.
Valja napomenuti kako je testiranje memorije iznimno vremenski zahtjevno te kako su u ovaj članak uloženi sati i sati testiranja. Osim toga, jasno je da, s obzirom na veliki broj potencijalno različitih konfiguracija, nismo mogli testirati baš sve moguće kombinacije brzine, kapaciteta i latencija memorije.
Međutim, naš vam vodič kroz memorijske performanse može dati osnovne smjernice na koji način odabrati radnu memoriju za optimalne performanse u igrama i drugim najčešće korištenim aplikacijama.
Glavni cilj ovog našeg opsežnog istraživanja memorijskih performansi bio je odgovor na tri ključna pitanja: 1. Koliko radne memorije nam danas doista treba za optimalne performanse?, 2. koliko radna memorija mora biti brza, odnosno koja joj je optimalna radna frekvencija? te, konačno, 3. Koja je razlika u performansama prilikom korištenja memorije u single i dual channel načinu rada?
I dok se prilikom traženja odgovora na drugu i treći dvojbu možemo u velikoj mjeri osloniti na rezultate testiranja koje smo proveli, odgovor na pitanje koliko nam radne memorije treba za optimalne performanse ipak je znatno kompleksniji.
Otklanjanje memorijskih dvojbi
Najispravniji bi odgovor bio kako to zapravo ovisi o načinu korištenja računala i korištenim aplikacijama. Danas u svijetu modernih računala u pravilu nalazimo konfiguracije s 8, 16 ili 32 GB radne memorije. Slobodno možemo reći kako je 8 GB danas donji minimum ako želite koristiti moderan OS poput Windowsa 10.
Također se 8 GB radne memorije smatra u pravilu dovoljnim za uredska računala. Međutim, što ako koristite naprednije excel tablice ili imate običaj držati 25 otvorenih tabova u Chromeu? U tom slučaju ne samo da 8 GB nije dovoljno, nego će u priličnoj mjeri negativno utjecati na performanse računala.
Ovim primjerom smo samo htjeli ilustrirati koliko je teško i nezahvalno dati općenitu preporuku kada govorimo o dovoljnoj, odnosno optimalnoj količini radne memorije kod modernih računala.
Drugi problem koji smo imali vezan je uz samo testiranje, odnosno kako posložiti hardverski usporedive konfiguracije za testiranje memorijskih performansi. Naši resursi, dakako, nisu beskonačni. Niti kada je u pitanju vrijeme, niti kada govorimo o dostupnom hardveru koji imamo na raspolaganju.
Primjerice, kako bismo na posve usporediv način mogli testirati performanse prilikom korištenja 8, 16 i 32 GB radne memorije, trebali bismo posve identične memorijske kitove takvih kapaciteta i identičnih brzina u dual channel konfiguraciji. Nažalost, takvo što nismo imali na raspolaganju.
No, pokušali smo unutar dostupnih uvjeta maksimalno istražiti utjecaj memorijskih performansi na ukupne performanse računala. Nešto detaljnije informacije o samom način i procesu testiranja za potrebe ovog članka možete vidjeti u zasebnom okviru koji prati ovaj tekst.
Single vs. dual channel - kolike su razlike?
Prvi dio naše memorijske priče odnosi se na razliku u performansama prilikom korištenja single ili dual channel memorijske konfiguracije. Ovdje je priča zapravo vrlo jednostavna. Ugradite li u računalo jedan memorijski modul, memorija će raditi i single channel načinu.
Dodate li još jedan, memorija radi u dual channel načinu rada, što u principu znači kako memorijski kontroler sada paralelno može pristupati većem broju memorijskih modula, što u udvostručuje memorijsku propusnost.
Zbog toga je za najbolje moguće performanse preporuka koristiti dual channel način rada, odnosno više od jednog memorijskog modula istovjetnih specifikacija i to je razlog zbog kojeg se memorijski moduli obično prodaju u paru, odnosno unutar memorijskih kitova koji sadrže dva ili više modula.
Postavlja se pitanje zbog čega bi uopće netko poželio kupiti, primjerice, jedan memorijski modul i koristiti ga u single channel konfiguraciji? Jedan od razloga je svakako cijena. Nadalje, kupnjom, primjerice, jednog 8 GB memorijskog modula ostavljate si mogućnost da vrlo lako nadogradite računalo još jednim istovjetnim modulom i time povećate kapacitet i poboljšate performanse. Primjerice, neke matične ploče (mini ITX i sl.) posjeduju samo dva memorijska utora.
Kupite li memorijski kit 2x 8 GB (16 GB) u slučaju potencijalne buduće nadogradnje morat ćete kupiti novu memoriju i zamijeniti postojeće module onima većeg kapaciteta. Istina, većina mainstream modernih matičnih ploča posjeduje četiri memorijska utora, no slična se logika može primijeniti i u tom slučaju, posebno ako želite računalo opremiti većom količinom radne memorije.
Dva su bolja od jednog!
Naša testiranja su, međutim, nedvojbeno pokazala kako single channel konfiguracija u velikoj mjeri ograničava memorijske performanse, posebno kada govorimo o memorijskoj propusnosti, koja se efektivno udvostručuje korištenjem dual channel konfiguracije, barem ako možemo vjerovati memorijskom testu unutar softverskog alata AIDA. Zanimljivo je primijetiti kako memorijska latencija pritom nije osjetno poboljšana korištenjem dual channel konfiguracije.
Pritom je također posve jasno kako postoje aplikacije i zadaće koje osjetno profitiraju od korištenja memorije u dual channel konfiguracije, dok kod nekih drugih to nije slučaj. Primjerice, performanse prilikom video kodiranja su znatno bolje korištenjem dual channel memorije, dok s druge strane performanse prilikom renderinga ili dekompresije datoteka ne pokazuju nikakav osjetan napredak.
Kada govorimo o performansama u igrama, vidljivo je kako dual channel konfiguracija osjetno poboljšava performanse u igrama, posebno kada govorimo o nižim rezolucijama (1080p) gdje brzina procesora i memorijskog sustava dolaze do punog izražaja.
Primjerice, Assassins Creed Odyssey igra je koja je posve limitirana memorijskim performansama s testnom karticom na 1080p i 1440p. Zanimljivo je napomenuti kako smo zabilježili i brže učitavanje samih igara kao posljedicu korištenja dual channel memorijske konfiguracije, što je još jedan ne toliko jasan i poznat pozitivan učinak korištenja memorije u dual channel načinu rada. Kada su u pitanju igre, svakako je preporuka uvijek koristiti memoriju u dual channel načinu rada.
Što se tiče ostalih aplikacija, tu će razlika u performansama dosta ovisiti o pojedinoj aplikaciji. Za nekakve osnovne zadaće, kada govorimo o uredskim i manje zahtjevnim kućnim računalima, single channel memorijska konfiguracija neće predstavljati neki veliki problem.
Nedvojbena je, međutim, činjenica kako moderne hardverske platforme za optimalan rad zahtijevaju korištenje memorije u dual channel konfiguraciji.
Koliko vrijede svi ti megaherci?
Drugi dio našeg istraživanja u svijetu memorijskih performansi odnosio se na utjecaj brzine same memorije na ukupne performanse u igrama i drugim popularnim aplikacijama. Pritom ovdje prije svega treba objasniti kako sva moderna računala i dalje koriste DDR4 RAM memoriju koja je već poprilično dugi niz godina prisutna na tržištu.
Do kraja ove godine očekuje se prelazak na novi, brži DDR5 standard. Samim time već se duži niz godina nisu pretjerano mijenjale neke osnovne brzine DDR4 memorije koje su definirane JEDEC specifikacijama. Ovdje u pravilu govorimo o brzinama od 2133 i 2666 MHz.
Sve više brzine ponajprije su posljedica overclocka memorije iznad nazivnih specifikacija. Danas imamo XMP profile koji nam omogućuju da vrlo jednostavno u BIOS-u matične ploče odabirom odgovarajućeg XMP profila radni takt memorije postavimo na, primjerice, 3600 MHz ili više uz odgovarajuće latencije.
Latencije, odnosno brzina pristupa memoriji, su dakako usko povezane s brzinom, jer u pravilu vrijedi kako ćete za što veću brzinu morati koristiti i više latencije te veći radni napon.
Kombinacija ovdje ima bezbroj, a mi smo se ovdje fokusirali na testiranje performansi kod najčešće korištenih brzina radne memorije od 2666, 3000 i 3600 MHz. Latencije su, dakako, pritom bile identične, jer nas je prvenstveno zanimao utjecaj radnog takta memorije na performanse.
Pritom ovdje treba reći kako postoje određeni mitovi i zablude po pitanju radnog takta memorije. Mnogi proizvođači memorija aktivno promoviraju svoje poprilično skupe memorijske kitove većih brzina (4000 MHz ili više), pri čemu se zaboravlja kako vam za postizanje ovakvih brzina trebaju odgovarajući procesor i matična ploča. S obzirom na to da se memorijski kontroler danas nalazi integriran na sam procesor, njegova kvaliteta često utječe na maksimalan mogući radni takt memorije.
A nisu svi procesori ni memorijski kontroleri isti, čak ni kada govorimo o istom modelu procesora. Za optimalne performanse radni takt memorijskog kontrolera i predmemorije (cachea) na samom procesoru mora odgovarati radnom taktu RAM memorije.
Ne kupujte ultrabrze DDR4 kitove!
Štoviše, kod modernih AMD-ovih procesora (Ryzen 3000 i 5000 serije) stvar je još kompliciranija, jer se temelje na chipet dizajnu s izdvojenim I/O čipom te koriste posebnu sabirnicu (Infinity fabric) za komunikaciju između jezgri, chipleta i I/O čipa. Za optimalne performanse ovdje je, dakle, potrebno da radni takt memorijskog kontrolera, takt Infinity fabric sabirnice i takt memorije budu sinkronizirani.
Zato je preporuka kod modernih AMD-ovih platformi korištenje radne memorije maksimalnog radnog takta od 3600 MHz za optimalne performanse. Sve više od toga uvjetuje povišenu latenciju prilikom pristupa memoriji, jer pritom radni takt memorijskog kontrolera nije više sinkroniziran s radnim taktom memorije.
Stoga smatramo kako se posebno skupi DDR4 memorijski kitovi visokih radnih frekvencija ne isplate previše, osim u slučaju da ciljate na maksimalan mogući overclock i ništa vam drugo nije važno. Jasno, uvijek možete koristiti nešto manji radni takt uz niže latencije, no i tada je vrlo upitna isplativost ovakve investicije.
Naša su testiranja pokazala kako je već radna memorija brzine 3000 MHz dovoljno brza kako bi nam mogla ponuditi adekvatne performanse u igrama i svim drugim aplikacijama. Postoje, jasno, igre i aplikacije koje su daleko osjetljivije na brzinu memorije.
Prije svega, ovdje možemo govoriti o, primjerice, brzini prilikom video enkodiranja, gdje se vidi određen porast performansi uslijed korištenja brže memorije. Također, primjetno je kako u pojedinim igrama na nižim rezolucijama brža memorija može donijeti i do 10% bolje performanse u najboljem slučaju.
Međutim, već na 1440p uz korištenje ultra detalja 3d prikaza ove razlike su prilično male, da ne govorimo o 4k rezoluciji gdje razlike jednostavno nema.
Naša je preporuka svakako da zaobiđete preskupe memorijske kitove visokih frekvencija, jer se u pravilu ne isplate. Memorije brzina od 3000 ili 3200 MHz uz odgovarajuće latencije bit će sasvim dovoljne za optimalne performanse.
Kod najnovijih AMD-ovih procesora možemo preporučiti korištenje memorije brzine od 3600 MHz, iako ruku na srce nećete mnogo izgubiti korištenjem nešto sporije 3200 MHz memorije.
Koliko memorije nam doista treba?
Konačno dolazimo do same količine, odnosno kapaciteta radne memorije. Koliko nam je stvarno dovoljno za optimalne gaming performanse i općenito ugodan rad? Već smo spomenuli kako je ovdje vrlo teško davati neke općenite preporuke jer individualni korisnici na drugačiji način koriste računalo.
Trenutno na tržištu kada govorimo o modernim računalima, bilo prijenosnim ili stolnim, nalazimo zapravo tri osnovne memorijske konfiguracije po pitanju kapaciteta radne memorije: 8, 16 i 32 GB. U pravilu je 8 GB rezervirano za jeftinija i uredska računala, 16 GB se ugrađuje kod moćnijih i gaming računala i laptopa, dok 32 GB prije svega nalazimo kod skupljih high end računala.
Već na prvi pogled ovo ima nekakvog smisla, jer računala namijenjena zahtjevnijim zadaćama i optimalnim gaming performansama posjeduju i veću količinu radne memorije. No kako to izgleda u praksi? Ima li količina radne memorije nekakav utjecaj na performanse računala koji možemo izmjeriti pomoću naših testova?
Ovdje prije svega treba reći kako je ovakvo što danas dosta teško prikazati. Premda će prosječan frame rate u pojedinoj igri naoko biti prilično dobar, nedovoljna količina radne memorije može donijeti „trzanje“ i zastajkivanje (kao posljedicu korištenja virtualne memorije na disku) i općenito manje ugodno gaming iskustvo.
Osim toga, mi smo testirali i brzinu učitavanja pojedinih igara kako bismo uočili potencijalne razlike između korištenja 8, 16 i 32 GB radne memorije. Međutim, prije nego što prokomentiramo same rezultate testiranja, vrijeme je za svojevrsni disclaimer. Naime, s obzirom na to da nismo imali na raspolaganju tri istovjetna DDR4 memorijska dual channel kompleta kapaciteta 8,16 i 32 GB, 8 GB memorija je radila u single channel načinu, što je sigurno utjecalo na performanse.
8 vs. 16 vs. 32 GB
Nadalje, memorijska konfiguracija s četiri modula koju smo koristili za simuliranje kapaciteta od 32 GB omogućuje nešto bolje performanse na modernoj AMD-ovoj platformi od konfiguracije s 2x 8 GB koja nam je poslužila za testiranje kapaciteta od 16 GB.
Zato treba imati na umu kako su sami rezultati testova ovdje ipak određeni i nekim drugim varijablama, a ne isključivo kapacitetom radne memorije.
No to ne mijenja u svojoj osnovi zaključke koje možemo donijeti po pitanju kapaciteta radne memorije. Nema nikakve sumnje kako je 8 GB donji minimum za moderna računala, a ovakav je kapacitet po nama nedostatan za optimalne performanse u igrama. Zabilježili smo, primjerice, osjetno dulje učitavanje igara prilikom korištenja 8 GB radne memorije u odnosu na 16 i 32 GB konfiguracije.
Čini se kako je 16 GB u dual channel konfiguraciji dovoljna količina radne memorije za ugodan rad. Vidljivo je kako računalo s ovakvom količinom radne memorije osjetno „lakše diše“, a pritom su manje više nestali problemi koje smo vidjeli prilikom korištenja 8 GB radne memorije. Opet kažemo, u našem slučaju je konfiguracija sa 16 GB memorije bilježila bolje rezultate prije svega zbog dual channel konfiguracije.
U pravilu nećete zamijetiti toliku razliku u mjerljivim performansama između 8 i 16 GB radne memorije. Međutim, zamijetit ćete općenito puno brži rad i osjetno brže učitavanje aplikacija i igara. Danas je 16 GB jednostavno donji minimum za moderno gaming računalo.
Za sve one koji pak žele bolju future proof varijantu preporuka je svakako 32 GB radne memorije. Već danas postoje određene igre poput zloglasnog Microsoftovog Flight Simulatora 2020 koji bez problema može „progutati“ više od 15 GB radne memorije. Ovdje smo čak i izmjerili vrlo jasnu razliku u brzini učitavanja igre između 16 i 32 GB radne memorije.
16 GB danas, 32 GB za ubuduće!
Što smo zaključili nakon mnogo dana petljanja s memorijskim konfiguracijama, brzinama, latencijama? Za optimalne performanse kod modernih gaming računala potrebno vam je najmanje 16 GB radne memorije u dual channel konfiguraciji.
Ukoliko želite biti sigurni kako za koju godinu nećete morati nadograđivati radnu memoriju, poželjno je odabrati 32 GB memorije. Radni takt memorije pritom i nije od presudnog značaja. U pravilu ćete u igrama biti ograničeni brzinom grafičke kartice, tako da su memorije radnog takta 3000 ili 3200 MHz sasvim dobar odabir.
Postoje, jasno, aplikacije i igre kod kojih brža memorija može donijeti nešto bolje performanse. Konačno, dual channel konfiguracija memorije svakako je preporuka za optimalnu brzinu, s obzirom na to da single channel način limitira performanse u igrama, ali i kod nekih drugih aplikacija poput video kodiranja i sl.
Također, kod modernih hardverskih platformi, posebno kod najnovijih AMD-ovih procesora, memorijska konfiguracija koja uključuje 4 modula u dual channel načinu rada može donijeti nešto bolje performanse u igrama (kada niste isključivo limitirani brzinom grafičke kartice) i nekim drugim aplikacijama.
