O Bluetoothu i Wi-Fi Directu
U posljednjih desetak godina u širokopotrošačkoj, konzumnoj elektronici vrlo je teško pronaći uređaj kojeg nije moguće povezati bežičnim putem, a ponajprije Bluetooth-om ili Wi-Fi-jem (sjetite se klima uređaja, frižidera, perilica rublja itd.). Međutim, ono što najčešće svakodnevno koristimo jesu upravo mobilni uređaji i prijenosna računala.
S obzirom na količinu multimedijskog sadržaja, često se nalazimo u prilici da sadržaj dijelimo, odnosno prenosimo na drugi uređaj. Mrežnim rječnikom, imamo potrebu za ad hoc umrežavanjem i mogućnost međusobnog povezivanja dvaju uređaja bez bežičnog usmjerivača, i to brzinama dovoljno velikim za prijenos multimedijskih datoteka.
Iako se Bluetooth (IEEE 802.15) pojavio još davne 1994. godine (naziv je dobio po Haraldu „Modrozubom“, kralju Danske i Norveške koji je bio vrlo vješt pregovarač), odnosno u 20. stoljeću, ne znači da je danas neupotrebljiv za povezivanje s drugim uređajima, dapače, a to dokazuje i njegova najnovija inačica Bluetooth 5.0. Međutim, tu postoje neka ograničenja. Bluetooth u komunikaciji koristi tzv. „adaptive frequency hopping“ algoritam (modulacijsku tehnika frekvencijskog preskakivanja).
Taj algoritam određuje radio kanal za prijenos i prijem podataka, a kako se kanal često mijenja, podaci se prenose putem širokog spektra frekvencija.
Bluetooth zbog svoje tehničke osnove i specifičnosti ne može odgovoriti na sve zahtjeve koji se danas postavljaju pred bežični prijenos, a to je prije svega brzina prijenosa veće količine podataka. Stoga Bluetooth svoju ulogu vidi prvenstveno u bežičnom povezivanju s drugim uređajima u vidu komunikacije i održavanja veze (npr. računalna periferija, slušalice itd.), a ne primarno u transferu veće količine multimedijskih podataka.
Postojeći standardi bežične tehnologije (kao što je Bluetooth) nisu dovoljno dobri pa je tako razvijen Wi-Fi Direct, novi standard koji je u stanju osigurati jednostavne veze za jednostavne zadatke poput slanja datoteke s pametnog telefona na računalo ili pisač.
Wi-Fi Direct je definiran kao standard od strane Wi-Fi Alliancea, neprofitne organizacije koja promiče Wi-Fi tehnologiju i certificira Wi-Fi proizvode ako su u skladu s određenim standardima, a omogućuje uređajima lako mrežno povezivanje bez potrebe za dodatnim hardverom (npr. bežičnim ruterom). Jednostavnim rječnikom, Wi-Fi Direct omogućuje uspostavljanje izravne, peer-to-peer Wi-Fi veze između dvaju uređaja bez potrebe za bežičnim usmjerivačem.
Wi-Fi Direct se u osnovi temelji na standardu IEEE 802.11, odnosno na već dobro znanom Wi-Fi-ju (Wireless Fidelity). Kratko ćemo se dotaknuti Wi-Fi-ja i njegovih početaka. IEEE, internacionalno tijelo, definiralo je nekoliko bežičnih mrežnih standarda, a 1997. godine je donijelo specifikaciju 802.11 standarda. Također, neke su varijante Wi-Fi-ja relikt prošlosti (802.11a, 802.11b, 802.11g itd.) i više se ne koriste, a njih su zamijenili postojeći, moderni standardi poput 802.11ac ili 802.11ax. Također, Wi-Fi Alliance im je dodijelila i novu nomenklaturu pa je sada 802.11n označen kao Wi-Fi 4, 802.11ac kao Wi-Fi 5 te 802.11ax kao Wi-Fi 6.
Neke od osnovnih značajki Wi-Fi Directa:
n Razvijen i podržan od strane krovne Wi-Fi udruge Wi-Fi Alliance
n Za izravno povezivanje nije potreban usmjerivač (ad hoc – peer to peer mrežna topologija)
n Moguće je kreirati vezu tipa jedan-jedan (eng. one to one) ili jedan-više (eng. one to many)
n Podrška operacijskih sustava Windows 7, Windows 8, Windows 8.1, Windows 10 te platforme Android (od inačice 4.0 na više)
n Sigurnost komunikacije posredstvom tehnologije Wi-Fi Protected Setup (WPS) i protokola WPA2 (eng. Wi-Fi Protected Access) koji koristi AES 256-bitnu enkripciju.
Iako se u tehničkoj dokumentaciji navodi da je sigurnost komunikacije putem Wi-Fi Directa naslonjena i na WPS, istoj je otkrivena i kritična ranjivost još 2011. godine. Naime, napadač unutar dometa bežične pristupne točke može izvršiti brute force napad na WPS PIN i dohvatiti lozinku za bežičnu mrežu, promijeniti konfiguraciju pristupne točke ili uzrokovati odbijanje usluge.
Gdje sve mogu koristiti Wi-Fi Direct?
Danas je zaista široka primjena Wi-Fi Directa. To potvrđuje činjenica da je Digital Living Network Alliance (DLNA, odnosno Američki Savez za digitalnu mrežu koji predstavlja grupu tvrtki za računalnu i potrošačku elektroniku) uključio Wi-Fi Direct u svoje smjernice za interoperabilnost u studenom 2011. godine, dok Google podržava taj standard u svim verzijama Android operativnog sustava počevši od Android 4.0 Ice Cream Sandwicha.
Što se tiče velikih proizvođača opreme, spomenimo i to da je Samsung podržavao Wi-Fi Direct još od Galaxyja S2, dok korisnici Applea tu funkcionalnost koriste od verzije iOS-a 7 u obliku Air Dropa. Čak je i (sada već pomalo zaboravljeni) kanadski BlackBerry podržavao taj standard, i to prije nego što ga je kupio kineski TCL 2016. godine. Dakle, danas je Wi-Fi Direct rasprostranjen i podržan na većini mobilnih telefona i operativnih sustava.
Osim telefona, domaćini Wi-Fi Directu su i igraće konzole, pa tako isti standard podržavaju novi Xbox, ali i OS platforme temeljene na Windows 7, Windows 8, Windows 8.1 ili Windows 10 (Windows 10 IoT Core) platformi. Wi-Fi Directom mogu se povezivati razni računalni periferni uređaji (računalni miševi, tipkovnice ili pisači), prijenosni uređaji za reprodukciju medija, bežične slušalice i ostalo.
Kako povezati uređaje?
Povezivanje dvaju uređaja poprilično je jednostavno, odnosno nema nezgrapnih procedura. Primjerice, da biste povezali dva Android telefona Wi-Fi Directom, sve što morate učiniti je aktivirati Wi-Fi Direct na oba uređaja, pričekati kratko da se dva uređaja pronađu i započeti automatski postupak uparivanja.
Pametni telefoni automatski će ispregovarati o sigurnosnom ključu te će vas zatražiti samo da pritisnete gumb ili skenirate QR kôd kako biste potvrdili da zaista želite povezati uređaje. Uparivanje ostalih Wi-Fi Direct uređaja funkcionira vrlo slično, ali treba naglasiti da se mreža stvorena Wi-Fi Directom ne ponaša kao standardna, infrastrukturna bežična mreža (Wi-Fi router, klijenti i dr.)
Za mobitele:
1. U postavkama Wi-Fi-ja na mobilnom uređaju odaberite Wi-Fi Direct
2. Slanje/primanje datoteka je trivijalno jednostavno. Potrebno je odabrati dijeljenje (Share), zatim odabrati željenu datoteku (ili skup datoteka) koju trebate prenijeti na drugi uređaj. Primitak poslane datoteke bit će prikazan na uređaju.
Također, nakon uparivanja uređaja možete prenijeti bilo koju datoteku odabirom te opcijom Share > Wi-Fi Direct
3. Nakon pronalaska uređaja, isti će se pojaviti na ekranu i bit će dostupan. Wi-Fi Direct vezu ostvarujete klikom na pronađeni uređaj s kojim želite upariti vaš mobitel (Device connected)
Za PC: Kako biste povezali dva PC-ja Wi-Fi Directom, potrebno je provjeriti podržava da li ga vaša mrežna kartica.
Da, da bi ste uživali u potpunosti u funkcionalnosti i pogodnostima Wi-Fi Directa, morate posjedovati mrežnu karticu koja istu tehnologiju i podržava. Da bismo provjerili možemo li koristiti Wi-Fi Direct (Windows), potrebno je učiniti sljedeće:
1. Provjeriti podržava li mrežna kartica Wi-Fi Direct naredbom ipconfig u command promptu (Mrežna kartica mora podržavati Wi-Fi Direct)
2. Naredbom netsh wlan show drivers provjeravamo da li upravljački program mrežne kartice podržava Wi-Fi Direct.
PC s drugim uređajem (npr. našim Android telefonom) možete upariti i na sljedeći način: Start Windows > Settings > Devices > Add Bluetooth or other device > Everything else (s tim da prethodno na Android uređaju aktivirate Wi-Fi Direct)ž
Uređaj na kojem je omogućen Wi-Fi Direct bit će vidljiv na popisu bežičnih mreža našeg Win 10 stroja. U ovom primjeru vidimo naš Samsung SM-G970F (Galaxy S10e) koji je dostupan za povezivanje.
PC vidljiv na Androidu. Spajanje je identično kao i s bilo kojim drugim uređajem koji podržava Wi-Fi Direct
Kako podesiti Wi-Fi Direct (Win 10 + Android)
1. Uključite uređaj koji želite spojiti na PC.
2. Na uređaju (Android) > Postavke > Mreža i Internet i odaberite Upravljanje WiFi postavkama.
3. Omogućite Wi-Fi Direct slijedeći upute za vaš uređaj.
4. Zabilježite naziv mreže (SSID) i šifru zaporke. Trebat će vam.
5. Na PC-ju (Win 10) kliknite Start pa upišite WiFi te odaberite Wi-Fi Settings, odnosno Upravljanje bežičnim mrežama.
6. Pod Show available networks (prikaži dostupne mreže) odaberite Wi-Fi mrežu svog Wi-Fi Direct uređaja i unesite šifru. Vaše će računalo sada biti povezano s Wi-Fi Direct mrežom.
Koliko je to brzo?
Brzina je prednost Wi-Fi Directa, a to proizlazi već iz samih tehničkih specifikacija. Naime, Bluetooth u svojoj posljednjoj inačici Bluetooth 5.0 ostvaruje maksimalne teoretske brzine u prijenosu podataka od 3 Mbps (EDR), dok su prve verzije (Bluetooth Classic 1.1, 1.2 itd.) ostvarivale brzine do 723,1 kbit/s. Wi-Fi, s druge strane, doseže od 54 do 1300+ Mbps, ovisno o tome imate li “g”, “n” , “ac” ili pak “ax” s Wi-Fijem. Dakle, Wi-Fi Direct definitivno kada je u pitanju brzina prijenosa podataka. Malu zamjerku Wi-Fi Directu uputili bismo zbog nešto malo složenijih postavki povezivanja (što je možda subjektivni dojam). Bluetooth je tu jednostavniji, što je i razumljivo s obzirom na to da se primjenjuje već pune dvije dekade.
Problemi u povezivanju? Uzmite NetSpot
Budući da se Wi-Fi Direct oslanja na istu osnovnu tehnologiju, odnosno Wi-Fi, pati od istih problema s povezivanjem kao i Wi-Fi mreža i bežični usmjerivači (domet, interferencija itd.)
Da biste pronašli moguće probleme i smetnje u radu, možete se poslužiti posebnim aplikacijama koje “život znače”. Jedna od tih je i NetSpot (www.netspotapp.com). Ova korisna aplikacija za Wi-Fi analizu i dijagnostiku, procjenu, skeniranje i istraživanje bežične mreže, analizu pokrivenosti i performansi Wi-Fija podržana je na macOS, Windows i Android platformama.
Mali rječnik pojmova
IEEE 802.11 – 11 radna grupa IEEE (Institute of Electrical and Electronics Engineers) standarda 802, što pojednostavnjeno predstavlja Wi-Fi
IEEE 802.15.1 - 15 radna grupa IEEE (Institute of Electrical and Electronics Engineers) standarda 802, što predstavlja Bluetooth.
Wi-Fi ad hoc - Mrežni okvir 802.11 u kojem uređaji ili stanice komuniciraju izravno jedni s drugima, bez upotrebe pristupne točke (AP). Ad-hoc način rada naziva se i peer-to-peer način ili neovisni osnovni skup usluga (IBSS). Uspostavlja se mreža u kojoj bežična infrastruktura ne postoji.
WPS - WPS je kratica za Wi–Fi Protected Setup. Podrazumijeva bežični standard za uspostavljanje veze između usmjerivača i bežičnih uređaja, a predstavljen je početkom 2007. godine s ciljem omogućavanja (kućnim korisnicima) brzog postavljanja sigurnosnih postavki za povezivanje bežičnih uređaja u mrežu. Zahvaljujući upravo WPS standardu, proces povezivanja još je više pojednostavnjen.
AES - AES je kratica za Advanced Encryption Standard. Predstavlja jednu od najčešćih metoda za enkripciju važnih podataka, a koristi se od strane organizacija kao što su Apple i Microsoft, pa sve do NSA (National Security Agency).
DLNA –Digital Living Network Alliance - DLNA, odnosno Savez za digitalnu mrežu, osnovan je 2003. godine na čelu sa Sonyjem, a predstavlja grupu tvrtki (njih oko 200) za računalnu i potrošačku elektroniku; ove tvrtke razvijaju i promoviraju smjernice za interoperabilnost te za razmjenu digitalnih sadržaja među multimedijskim uređajima pod pokroviteljstvom standarda certificiranja.
EDR – Enhanced Data Rate. Tehnika poboljšanja brzine prijenosa podataka Bluetoothom.
Wi-Fi Certified - Wi-Fi Alliance je neprofitna organizacija koja promiče Wi-Fi tehnologiju i certificira Wi-Fi proizvode.
Bluetooth Dual Audio – Bluetooth Dual Audio omogućuje slanje audio sadržaja na dva različita Bluetooth uređaja odjednom.
IoT – Internet of Things ili Internet stvari - Označava povezivanje uređaja putem interneta
Za kraj
Pitanje s početka teksta: što odabrati? Iako je u svijetu tehnologije Bluetooth vremešni starac (s obzirom na godine postojanja), on se još uvijek ne da i bit će sigurno prisutan još neko vrijeme, dok zadnja verzija nosi broj 5 (Bluetooth 5.0). Prednosti su mu kompatibilnost sa starijim verzijama, mala potrošnja energije (prikladan za IoT), mogućnost dual audio te dobar domet (do 240 metara uz veću snagu odašiljanja, ranije verzije (Bluetooth 1.x, 2x itd.) do 100 m).
Prema statistikama, prognozira se da će od 4.8 milijardi uređaja koji će biti spojeni na internet 2021. godine, njih čak 30 % imati podršku za Bluetooth. Međutim, kad pričamo o brzini prijenosa podataka izravno s uređaja na uređaj, onda su definitivno svi benefiti na strani Wi-Fi Directa, odnosno Wi-Fi tehnologije koja impresionira, posebice svojim zadnjim standardom 802.11ax i teoretskim brzinama prijenosa od čak 9,6 GB (i više)! Za Wi-Fi Direct vrijedi sve ono što vrijedi i za 802.11 standard u ad hoc modu.
Teoretske brzine Bluetootha su oko 3 Mbit/s (EDR), što predstavlja i najslabiju kariku. Bluetooth vidimo prvenstveno uz periferiju. Za kraj bismo istaknuli pomalo jednostavnije korištenje Bluetootha (valjda zbog navike J), iako niti s Directom nije bilo problema.
