Ako imate gaming računalo, sigurno ste upoznati s bukom koju počne raditi jednom kada gaming zakuha, pogotovo u nadolazećim ljetnim danima. Zanimljivo je koliko se zapravo godinama analizira sve o hlađenju računalnih sustava, od performansi, dugovječnosti pa i buci koju sustav proizvodi. Proizvođači dobivaju vrlo malo milosti od svojih korisnika ako hlađenje nije adekvatne kvalitete.
No, kao i sve ostalo, lagano se može raspoznati kvaliteta prema traženoj cijeni, naravno, ako ne gledamo RGB kao dodanu vrijednost. Tehnologija i dizajn ventilatora također su bitni, kao i dizajn samog kućišta te njegove mogućnosti kada govorimo o smještaju rashladnog sustava. Osim aktivnog hlađenja na samom kućištu, jako su bitni i sustavi koji direktno hlade komponente.
Iako bismo voljeli reći da će vam vodeno hlađenje riješiti ovaj problem, iskustvo je pokazalo kako rješenje nije tako jednostavno. Kod hladnjaka procesora imate ogroman izbor o kojem ćemo govoriti kasnije, dok grafičke komponente generalno unaprijed treba uzeti sa željenim hladnjakom. Proizvođači bolje hladnjake stavljaju na skuplje verzije kartica, stoga treba uračunati i taj trošak. Naravno, preporuka je što veći hladnjak sa što većim ventilatorima za tiši rad.
Cijelim ovim sustavom moguće je jednostavno kontrolirati preko matične ploče, bilo putem BIOS-a ili dediciranog softvera matične ploče koji omogućuju jednostavnu kontrolu ventilatora. Time je olakšano postavljanje željenog načina rada, govorili o performansama ili pak gledanju filmova gdje zvuk računala uistinu može smanjiti doživljaj.
Znanost u ventilatoru
Kako bismo mogli izgraditi ciljani silent build, bitno je razumjeti komponente koje proizvode najviše buke. Obratimo pozornost i na životni vijek ventilatora jer kroz vrijeme njegove će performanse, pogotovo zvuk, postajati sve gore.
Ventilatori se, kada govorimo o računalima, dijele u dvije kategorije: one koji mogu raditi veći zračni pritisak i one koji su specijalizirani za veći protok zraka. Naravno, implementacija ovisi o proizvođaču, no ventilatori dizajnirani za veći zračni pritisak generalno se koriste za montiranje na radijatore i hladnjake, gdje imaju veću učinkovitost kod guranja zraka kroz uske prolaze radijatora.
S druge strane, ventilatori specijalizirani za protok zraka preporučaju se za montiranje na samo kućište. Proizvođači će često navesti o kojoj se verziji ventilatora radi kod svoje skuplje ponude. Ovakve ventilatore najlakše je prepoznati vizualno jer oni specijalizirani za pritisak zraka često imaju manje krakova (oko 7) te su sami krakovi poprilično veliki. Ventilatori specijalizirani za propusnost zraka, s druge strane, često imaju više krakova (11 do 20) koji su tanji te zahtijevaju slobodan prostor za efikasno tjeranje zraka dalje.
Bitan je dizajn
Druga stvar na koju treba računati je veličina samih ventilatora. Od promjera 92 mm, koji je bio popularan još prije 15 godina, danas se većinom koriste ventilatori promjera 120 mm. No premium kućišta ne hvale se bez veze prostorom za instalaciju ventilatora promjera 140 mm ili čak i više. Veći ventilatori za protok jednake količine zraka mogu raditi na manjem broju okretaja, a time i smanjiti glavni izvor buke, odnosno šum zraka.
Veći broj krakova također smanjuje oscilaciju u zvuku (primjerice, kako veliki sobni ventilatori imaju najčešće tri kraka, pa se prolaz svakoga kroz zrak jasno čuje). Naravno, oni zauzimaju više prostora, pa su i kućišta koja ih žele podržati nešto veća. Proizvođači često imaju potpuno jednaki dizajn za veće i manje ventilatore. Proizvođači dizajniraju ventilatore da se jasno razlikuju od konkurencije, a cilj je i smanjiti glasnoću rada ventilatora smanjivanjem buke kada prolazi kroz zrak.
Treća komponenta koja jako utječe na performanse, dugovječnost i glasnoću ventilatora su sami ležajevi, kao i motor. Dva ventilatora istih dimenzija i brzine rada mogu imati vrlo različita zvučna obilježja. Premda je jedan možda tiši od drugoga, ako proizvodi piskutav zvuk, daleko će ga se lakše zamijetiti te će vam više smetati. Proizvođači se zato trude dizajnirati pogon da proizvodi što dublje zvukove koji manje smetaju, iako ih čujete.
Ležajevi su jedna od najbitnijih dijelova ventilatora, kao i dio ventilatora koji se najviše tehnološki razvija. Kao jedina pomična komponenta računala, ventilator se fizički može trošiti, a trošenje se javlja gdje se pomični i stacionarni dijelovi dotiču. Govorimo, naravno, o ležajevima. Oni se dijele na više vrsta te sukladno tome završnom proizvodu raste cijena.
Osnovni je klizni ležaj, gdje je kroz sredinu stacionarnog dijela motora probušena ravna rupa, a na samom ventilatoru imamo metalan pin koji se stavi u rupu i zatvori kako bi držao ventilator na mjestu i također omogućio slobodno okretanje ventilatora. Kako bi pri mehaničkom kretanju nastajala frikcija, u dijelu ležaja nalazi se malo ulja koje konstantno podmazuje ležaj.
Naravno, konstrukcija ovisi o kvaliteti komponenti te ćete se često susresti s ventilatorima koji nakon nekog vremena rada postanu jako bučni. Uzrok je najčešće taj da podmazivanje nije bilo adekvatno, stoga je trenje oštetilo ležaj i pretvorilo ga u više ovalan oblik, pa se cijeli ventilator trese. Jedino rješenje je zamjena ventilatora ili da kratkoročno dodatno podmažete ležaj, ako dizajn to dopušta.
Dok su novi, ventilatori s ovim ležajem prilično su tihi, no njihov životni vijek nije impresivan s obzirom na skuplje verzije te se ventilatori s ovakvim ležajem ne mogu postaviti horizontalno. Horizontalan način rada onemogućuje pravilno podmazivanje te će brže uništiti ventilator.
Bolji ležaj za bolje performanse
Kako bi se riješili nedostaci kliznog ležaja, on se može dodatno spiralno izrezati, poput cijevi puške, kako bi kroz ležaj bolje teklo ulje. To kao rezultat ima tiši rad ventilatora, kao i duži vijek trajanja sustava.
Osim kliznog ležaja, imamo i kuglični ležaj koji, kako bi optimalno radio, mora biti dupli, to jest imati ležaj s obje strane ventilatora. Kuglični ležajevi pokazali su se odličnima kada govorimo o dugovječnosti ventilatora, kao i mogućnosti postavljanja u horizontalni način rada, no akustične performanse ipak su u prosjeku lošije od ostalih.
Tu je i hidraulički ležaj, koji između stacionarnog i pokretnog dijela ležaja koristi tekućinu kako se metalne komponente nikada ne bi doticale. Ovaj dizajn je među najboljima za tihi način rada jer osigurava dugotrajnost, a nedostatak doticanja komponenti osigurava vrlo tihi rad. Naravno, cijena kod ovakvih ležajeva postaje značajna, a vijek trajanja nije dulji od kugličnog ležaja.
Zadnji dizajn ležaja koji se može naći tu i tamo je magnetni ležaj. Ovo je najnapredniji oblik ležaja koji se i u industriji općenito koristi u specijalnim slučajevima, a osovinu drži suspenziranu u zraku zahvaljujući elektromagnetnom polju. Prosječan životni vijek od 200.000 radnih sati svakako je plus, odmah uz gotovo bešuman rad, ako isključimo zvuk zraka koji ventilator tjera.
Naglasimo kako smo za naš build odabrali najnoviji Noctuin hladnjak s njihovim novim NF-A12x25 ventilatorima koji sada zauzimaju flagship mjesto. A serija dizajnirana je da zadovolji statični pritisak, kao i propusnost zraka, obavljajući zadatak oba klasična dizajna. Obično su performanse nešto lošije od specijalnih ventilatora, no s obzirom da se radi o njihovom standardnom ležaju koji je primarno hidrauličke prirode, pomaže mu i magnet za dodatnu stabilizaciju.
Sam ventilator je napravljen od novog materijala koji im je omogućio još bliži dizajn krakova samom kućištu, što do sada nije moglo biti pouzdano postignuto. Rezultat je izniman ventilator vrlo tihog rada i apsolutno vrhunskih performansi.
Osim ventilatora, bitan je i prostor kućišta na koji se oni pričvršćuju. Corsairovo Crystal S680 kućište idealno je za silent build jer odvaja komponente te se samo bitne stvari nalaze sprijeda, s čak osam lokacija za instalaciju ventilatora. Mi smo koristili 120 mm ventilatore, no dodatne performanse mogle bi se izvući korištenjem 140 mm ventilatora s gornje, donje i stražnje strane.
Prema već poznatim pravilima postavljanja rasporeda ventilatora, prednja tri i donja dva vuku zrak u kućište, dok stražnji i gornja dva vuku topli zrak van. Tako se stvara i pozitivni pritisak koji će osigurati da prašina ne uđe u kućište mimo filtara zraka koji su instalirani ispred ventilatora.
Slaganje i testiranje
Procesor i matična ploča
Build, kao i svaki drugi, započinjemo kombinacijom matične ploče i procesora. Ovoga puta to su ASUS ROG Strix X390 Gaming-e matična ploča i Intelov i7-9700K procesor. Ova kombinacija daje gamerima, ali i kreatorima digitalnog sadržaja dovoljno prostora za rad uz vrhunske performanse i pristojnu potrošnju energije. Za ovaj test nismo overclockali, već smo undervoltali čip kako bismo dodatno smanjili grijanje procesora. Matična ploča daje nam dovoljno opcija da bez problema možemo vrtjeti sve potrebne ventilatore te njima kontrolirati prema potrebi. Naravno, podržana je i RGB komponenta.
Ventilatori
Osim već spomenutih Noctuinih novih premium ventilatora koji se brinu da procesor ostane na optimalnoj temperaturi, uz naše kućište došla su tri 120 mm Corsairova RGB ventilatora. Za dodatni usis s dna računala koristimo dva Raijintekova 120 mm RGB ventilatora, dok dva gornja ventilatora i jedan stražnji dolaze od Thermaltakea, a radi se o njihovim novim 120 mm RGB ventilatorima. Zajedno rade pozitivan pritisak unutar kućišta zbog većeg broja usisnih ventilatora te tako onemogućuju prašini da se uvuče kroz otvore koji se nalaze oko ventilatora. Zanimale su nas performanse 120 mm modela, dok će 140 mm modeli uz istu brzinu vrtnje moći propustiti više zraka.
Grafička kartica
Kod ovakvog builda želite, naravno, što robusniji hladnjak na matičnoj ploči kako bi brže upijao toplinu te je pomoću aktivnog hlađenja izbacivao van. Najbolje su verzije s tri ventilatora i, naravno, većeg promjera, no imajte na umu da su takvi modeli specifičnih grafičkih kartica često i skuplji, ali imaju i bolje komponente. Mi koristimo ASUS ROG STRIX 2070 OC s tri solidna ventilatora koji su solidne glasnoće čak i kada je tjerate do maksimuma.
Pohrana
Ako ste ikada imali klasični tvrdi disk, dobro znate da se on nikako ne može smatrati tihom komponentom. U svakom slučaju savjetujemo SSD i mi smo se odlučili za GOODRAM-ov SSD od 500 GB na kojem držimo sve potrebno za testiranja - u našem slučaju gaming, od kojeg očekujemo da ugrije komponente.
Napajanje
Thermaltakeovo napajanje, osim RGB rasvjete, ima ventilator od 140 mm te će biti iznimno tiho za vrijeme svoga rada. S 850 W snage i isključivanjem ventilatora kada nije potreban, dobit ćemo maksimalne performanse uz minimalni zvuk.
Testiranje glasnoće na FER-u
Posjetili smo Zavod za elektroakustiku na FER-u kako bismo dobili precizna mjerenja glasnoće koju proizvode naša “silent” računala. Zanimala nas je kategorija u koju spadaju, a za usporedbu smo imali jedno jače računalo koje koristimo u uredu te je, naravno, testirana i prazna soba. Uređaj u praznoj komori bilježi 18,3 dBA, studentski silent build 24,1, dok naš jači build s vrhunskim komponentama pri gamingu ima glasnoću od 29,8 dBA sa strane i 31,4 dBA straga.
Za usporedbu, standardni PC ima dBA od oko 42,5 do 46,6 dBA. Da vam bolje objasnimo, 20 dBA je glasnoća lišća na povjetarcu, 30 dBA je šaptanje, a 40 dBA bio bi pjev ptica. Imajte na umu da je svakih 10 dBA “duplo tiše”, tj. premium silent build je duplo tiši od standardnog računala, a budget silent build je još impresivniji po tom pitanju.
