Dizajn računala oduvijek naginje hladnom, industrijskom dizajnu koji podupire percepciju računala kao strojeva. Mnogi korisnici svoja računala ne doživljavaju kao strojeve, već kao centre osobne zabave uz koje su proveli neke od najboljih trenutaka i stoga žele da njihova računala izgledaju onako kako ih sami percipiraju.

Drugi korisnici samo žele izraziti svoju kreativnost, od računala napraviti umjetničko djelo i sakriti činjenicu da je iza njihova umjetničkog djela zapravo obično računalo. Kroz povijest case moddinga svjedočili smo mnogim trendovima, od Macquariuma čiji je cilj bio od Macintosha napraviti akvarij do raznih tematskih modova posvećenih igrama, filmovima i ostalim djelima pop-kulture.

Prva računala dostupna javnosti bila su bež plastične kutije, dok su današnja računala kutije izrađene od aluminija, čelika, stakla i plastike. Iako su današnja računala estetski mnogo atraktivnija, još uvijek je teško komercijalnim dijelovima postići individualni izgled računala te je za isti potrebno zasukati rukave i eksperimentirati.

Za naš case mod odabrali smo diorama mod, koji je simbioza klasičnog računala i case moda te jedan od jednostavnijih načina modificiranja računala bez ekstenzivnih modifikacija.

Iako često slažemo konfiguracije koje naprežu naše kreativne vijuge, one su sve bazirane na tvorničkim komponentama koje ograničavaju mogućnosti personalizacije.

Ovog puta odlučili smo napraviti konfiguraciju koja ide korak dalje po pitanju jedinstvenosti, no modifikacije ne pomiče do samih ekstrema, što nam omogućuje da stvorimo simbiozu klasičnog računala i diorame.

U redu, možda pojam „klasično“ nije odgovarajući pridjev za naše računalo kojemu je platforma Thermaltake P5 TG kućište, čiji vrhunski dizajn slijedi i odgovarajuća cijena.

Kod odabira načina hlađenja tražili smo sustav koji možemo tematski implementirati u naš modding projekt, pa smo uz pomoć Thermaltakeovih komponenti složili hardline vodeno hlađenje s mnoštvom RGB osvjetljenja kako bi naša konfiguracija bila cool i hladna.

Razvoj teme i rađanje Jungle Boysa

Nakon što smo se odlučili za izradu diorame, kolega Mario i ja krenuli smo u brainstorming sesiju u kojoj smo prošli kroz mnoge teme i naposljetku se odlučili za temu prašumske diorame. Ovu temu smo odabrali jer je vrlo kontrastna našem računalu koje koristimo kao bazu.

Našu novu, sjajnu zvijer od računala odlučili smo spojiti sa zaraslom prašumom, a mrtvilo industrijskog hladnog stroja sa živim ekosustavom te usput zasuti pola redakcije pijeskom, s obzirom na to da inače ne dobivamo priliku napraviti nered u redakciji (nije da se ne trudimo).

S idejom stvaranja prašumske diorame rodio se i fenomen Jungle Boysa, misterioznog tandema koji je postavio bazu u sobi za sastanke te je postupno počeo puniti građevinskim materijalima, lošim šalama i vapajima tijekom repetitivnog fizičkog rada.

Planiranje

Kod ovakvog je pothvata organizacija ključna i stoga smo si kao prioritet zadali raspodjelu poslova. Započeli smo sastavljanjem samog računala kako bismo imali bazu za case modding (bez casea nema ni moddinga). Sam proces sastavljanja prošao je bez većih zastoja, tako da smo živce sačuvali za sam proces izrade modifikacija.

Modificiranje smo podijelili na tri osnovna dijela: odabir materijala, testiranje i izradu. Uz ovu raspodjelu dobili smo mogućnost da kroz proces modificiranja idemo korak po korak te pronađemo najbolje materijale i procese za izradu naše prašumske diorame.

Materijalizam

S obzirom na to da nismo iskusni maketari i da smo modifikacije htjeli bazirati na lako dostupnim materijalima, u procesu izbora bili smo liberalni i fokusirali se na eksperimentiranje. Kao osnovni materijal za gradnju odabrali smo polistiren jer je povoljan, lako se oblikuje i ima nisku masu.

Iako je djelovao kao siguran izbor, polistiren je ubrzo dokazao da rad s njime nije jednostavan kako se isprva čini. Najveći problemi kod rada s polistirenom vezani su za lijepljenje s obzirom na to da je on jedinstven materijal koji dio svojstava dijeli s plastikom, a dio s papirom, i stoga je potrebno biti vrlo oprezan kod izbora ljepila.

Prvo ljepilo koje smo koristili je tekuće ljepilo namijenjeno lijepljenju vinila i plastike, no, nažalost, ne i polistirena, što smo ubrzo doznali. Ljepilo za plastiku i vinil brzo je progrizlo kroz polistiren, što nas je natjeralo da tražimo novo sredstvo adhezije za naše modifikacije.

Iduće ljepilo koje smo pokušali koristiti je sprej ljepilo na čijem popisu namijenjenih materijala stoji i polistiren. Na našu veliku žalost, proizvođač je bio preoptimističan i naš polistiren je ostao u dijelovima iako smo pažljivo slijedili upute proizvođača.

I na kraju došao je on, spasitelj našeg projekta, koji nam je omogućio da spojimo ploče od polistirena – montažno ljepilo za polistiren. Uz montažno ljepilo brzo i jednostavno smo spojili sve potrebne dijelove i projekt se mogao nastaviti.

Od polistirena do ekosustava

Faza 1 – Mjeri dvaput, reži jednom

Za izradu diorame potrebna je preciznost, stoga smo sve potrebne dimenzije precizno izmjerili i izrezali materijale. Budući da smo rubove planirali dodatno oblikovati kako bi izgledali što prirodnije, rezovi nisu trebali biti savršeno ravni, tako da smo si dali slobodu, pa kod rezanja nismo koristili dodatna pomagala.

Greška koju smo napravili je korištenje širokog skalpela, koji je često zapinjao u polistirenu, tako da ako planirate rezati polistiren kod izrade projekta, predlažemo da koristite usku oštricu.

Faza 2 – Sticky business

Kad smo izrezali potrebne komade, bilo ih je potrebno zalijepiti, s obzirom na to da smo koristili tanku ploču polistirena. Najbolje rezultate postigli smo montažnim ljepilom za polistiren, koje se lako nanosi i suši u svega 30 minuta, a jednom kada se osuši, stvara vrlo čvrsti spoj.

Faza 3 – Rezuckanje, rezuckanje i još rezuckanja

Kako bi konačni proizvod izgledao što realnije, većinu površina htjeli smo prekriti travom, koju smo prvo morali narezati na što kraće niti kako bismo kod posipavanja dobili što vjerniju teksturu.

Ovaj je proces dug i fizički naporan, no kada ugledate finalni proizvod, drago vam je što ste uložili vrijeme u pripremu. Mi smo koristili tri različite vrste trave, no što više nijansi koristite to će efekt biti realniji.

Faza 4 – Brda i doline

Jednom kada se ljepilo koje spaja ploče od polistirena u potpunosti osušilo, započeli smo proces oblikovanja ploča kako bismo zaoblili rubove te dobili efekt prirodnoga zemljanog terena koji su vremenski uvjeti oblikovali kroz vrijeme.

Nakon grubog oblikovanja skalpelom, abrazivnom spužvom brusili smo rubove sve dok nismo dobili glatke površine. Zatim smo izdubili udubine koje formiraju jezero te napravili grubo formiranje skalpelom kako bismo dobili što prirodniji izgled dna jezera.

Kao posljednji korak u formiranju, plinskom let lampom rastopili smo površinu svih ploča kako bismo eliminirali sve šiljaste rubove i uniformirali dno jezera.

Faza 5 – Pješčana oluja

Za dobivanje prirodne teksture zemljane površine koristili smo pijesak. Kako bismo eliminirali vlagu, rasprostrli smo pijesak i pustili ga da se suši nekoliko sati.

Jednom kada se pijesak osušio, na ploče smo nanijeli ljepilo u spreju u obilnoj količini i potom ih polako posipali pijeskom kako bi što veća količina pijeska ostala zalijepljena na površini. Ovaj proces izvršili smo dva puta kako bismo ostvarili što bolju pokrivenost.

Faza 6 – Bojenje

Sve ploče bojili smo smeđom akrilnom bojom kako bismo dobili izgled zemljanog tla. Boju smo blago razrijedili vodom kako bismo je mogli lakše nanositi i potom smo beskrajnim brojem poteza kistom polako prekrili sve površine smeđom bojom.

Faza 7- Savijanje cijevi

Za savijanje cijevi prvo je potrebno zamisliti i izmjeriti izgled i zavoje kako bi odgovarali utorima na sustavu vodenog hlađenja.

Nakon toga posebnim priborom koji se sastoji od silikonskog umetka, nastavaka za savijanje u različitim smjerovima (kutovi) te naprave za zagrijavanje, u našem slučaju let lampe, krećemo u savijanje cijevi.

Prvo se cijev namoči u sapunicu, potom se u nju umeće silikonski umetak kako bi se spriječilo upropaštavanje cijevi kod savijanja (kao efekt slamke) te se onda kreće u zagrijavanje željene lokacije. Cijev se lagano okreće, potrebno je zagrijati malo veću površinu.

Jednom kada se krene savijati pod vlastitom težinom, spremni ste za izradu zavoja. Nakon savijanja potrebno je držati je u tom položaju i čekati da se ohladi.

Faza 8 – Kul faktor

Sustav vodenog hlađenja htjeli smo tematski povezati s dioramom, pa smo u cijevi postavili mrežu koja izgledom podsjeća na lijane.

Mrežu smo izrezali na tanke trakice kako ne bismo omeli protok tekućine unutar cijevi, a velikim komadom mreže omotali smo rezervoar kako bi sustav dobio uniformirani izgled.

Faza 9 – Prekrivanje

Jednom kada se boja osušila, započeli smo proces prekrivanja površina travom.

Prvo smo nanijeli liberalnu količinu ljepila u spreju te zatim posuli sve površine travom, koju smo potom blago pritisnuli kako bismo osigurali što bolju adheziju. Ovaj postupak izvršili smo dvaput kako bismo ostvarili što bolju pokrivenost.

Faza 10 – Pumpanje

Ključna komponenta našeg case modding projekta je maleni vodopad koji smo inkorporirali u kućište. Ovaj vodopad pogoni jednostavna 5V DC pumpa, koju smo odabrali jer ima dovoljan protok i može se napajati kroz USB, što je čini idealnom za korištenje kod case moddinga.

Smjer toka vode oblikovali smo dodatnim pločama od polistirena kako bi voda pravilno tekla u jezero.

Faza 11 – Sastavljanje

Kad su svi elementi bili spremni, počeli smo sa sastavljanjem. Prilikom sastavljanja napravili smo dodatne male modifikacije kako bi svi dijelovi savršeno odgovarali našem računalu i jednom kada smo sve dijelove prilagodili, napravili smo počasno prvo uključivanje naše modificirane konfiguracije.