Dizajn računala oduvijek naginje hladnom, industrijskom dizajnu koji podupire percepciju računala kao strojeva. Mnogi korisnici svoja računala ne doživljavaju kao strojeve, već kao centre osobne zabave uz koje su proveli neke od najboljih trenutaka i stoga žele da njihova računala izgledaju onako kako ih sami percipiraju.

Drugi korisnici samo žele izraziti svoju kreativnost, od računala napraviti umjetničko djelo i sakriti činjenicu da je iza njihova umjetničkog djela zapravo obično računalo. Kroz povijest case moddinga svjedočili smo mnogim trendovima, od Macquariuma čiji je cilj bio od Macintosha napraviti akvarij do raznih tematskih modova posvećenih igrama, filmovima i ostalim djelima pop-kulture.

Prva računala dostupna javnosti bila su bež plastične kutije, dok su današnja računala kutije izrađene od aluminija, čelika, stakla i plastike. Iako su današnja računala estetski mnogo atraktivnija, još uvijek je teško komercijalnim dijelovima postići individualni izgled računala te je za isti potrebno zasukati rukave i eksperimentirati.

Za naš case mod odabrali smo diorama mod, koji je simbioza klasičnog računala i case moda te jedan od jednostavnijih načina modificiranja računala bez ekstenzivnih modifikacija.

Iako često slažemo konfiguracije koje naprežu naše kreativne vijuge, one su sve bazirane na tvorničkim komponentama koje ograničavaju mogućnosti personalizacije.

Ovog puta odlučili smo napraviti konfiguraciju koja ide korak dalje po pitanju jedinstvenosti, no modifikacije ne pomiče do samih ekstrema, što nam omogućuje da stvorimo simbiozu klasičnog računala i diorame.

U redu, možda pojam „klasično“ nije odgovarajući pridjev za naše računalo kojemu je platforma Thermaltake P5 TG kućište, čiji vrhunski dizajn slijedi i odgovarajuća cijena.

Kod odabira načina hlađenja tražili smo sustav koji možemo tematski implementirati u naš modding projekt, pa smo uz pomoć Thermaltakeovih komponenti složili hardline vodeno hlađenje s mnoštvom RGB osvjetljenja kako bi naša konfiguracija bila cool i hladna.

Razvoj teme i rađanje Jungle Boysa

Nakon što smo se odlučili za izradu diorame, kolega Mario i ja krenuli smo u brainstorming sesiju u kojoj smo prošli kroz mnoge teme i naposljetku se odlučili za temu prašumske diorame. Ovu temu smo odabrali jer je vrlo kontrastna našem računalu koje koristimo kao bazu.

Našu novu, sjajnu zvijer od računala odlučili smo spojiti sa zaraslom prašumom, a mrtvilo industrijskog hladnog stroja sa živim ekosustavom te usput zasuti pola redakcije pijeskom, s obzirom na to da inače ne dobivamo priliku napraviti nered u redakciji (nije da se ne trudimo).

S idejom stvaranja prašumske diorame rodio se i fenomen Jungle Boysa, misterioznog tandema koji je postavio bazu u sobi za sastanke te je postupno počeo puniti građevinskim materijalima, lošim šalama i vapajima tijekom repetitivnog fizičkog rada.

Planiranje

Kod ovakvog je pothvata organizacija ključna i stoga smo si kao prioritet zadali raspodjelu poslova. Započeli smo sastavljanjem samog računala kako bismo imali bazu za case modding (bez casea nema ni moddinga). Sam proces sastavljanja prošao je bez većih zastoja, tako da smo živce sačuvali za sam proces izrade modifikacija.

Modificiranje smo podijelili na tri osnovna dijela: odabir materijala, testiranje i izradu. Uz ovu raspodjelu dobili smo mogućnost da kroz proces modificiranja idemo korak po korak te pronađemo najbolje materijale i procese za izradu naše prašumske diorame.

Materijalizam

S obzirom na to da nismo iskusni maketari i da smo modifikacije htjeli bazirati na lako dostupnim materijalima, u procesu izbora bili smo liberalni i fokusirali se na eksperimentiranje. Kao osnovni materijal za gradnju odabrali smo polistiren jer je povoljan, lako se oblikuje i ima nisku masu.

Iako je djelovao kao siguran izbor, polistiren je ubrzo dokazao da rad s njime nije jednostavan kako se isprva čini. Najveći problemi kod rada s polistirenom vezani su za lijepljenje s obzirom na to da je on jedinstven materijal koji dio svojstava dijeli s plastikom, a dio s papirom, i stoga je potrebno biti vrlo oprezan kod izbora ljepila.

Prvo ljepilo koje smo koristili je tekuće ljepilo namijenjeno lijepljenju vinila i plastike, no, nažalost, ne i polistirena, što smo ubrzo doznali. Ljepilo za plastiku i vinil brzo je progrizlo kroz polistiren, što nas je natjeralo da tražimo novo sredstvo adhezije za naše modifikacije.

Iduće ljepilo koje smo pokušali koristiti je sprej ljepilo na čijem popisu namijenjenih materijala stoji i polistiren. Na našu veliku žalost, proizvođač je bio preoptimističan i naš polistiren je ostao u dijelovima iako smo pažljivo slijedili upute proizvođača.

I na kraju došao je on, spasitelj našeg projekta, koji nam je omogućio da spojimo ploče od polistirena – montažno ljepilo za polistiren. Uz montažno ljepilo brzo i jednostavno smo spojili sve potrebne dijelove i projekt se mogao nastaviti.