Magic Leap One

Svi tehnološki startupi žele uzburkati tržište, no kad pogledate njihove pitcheve, specifikacije proizvoda ili aplikacije, shvaćate da je 99 % ideja (ako ne i više) digitalizacija postojećih rješenja ili čudnovato u tolikoj mjeri da će, ovisno o duhu vremena, biti predmet sprdnje generacijama ili njihovo zlatno tele. U onih jednoroški rijetkih 1 % zaista originalnih, disruptivnih tehnoloških ideja spada Magic Leap, odnosno miješana stvarnost. Magic Leap osnovan je prije 8 godina kad su pametni mobiteli bili u periodu tranzicije. Palmer Luckey nije napravio ni prvi prototip Oculus Rifta, a proširena stvarnost tek se nazirala na horizontima odabranih mobitela. Pet godina kasnije startup sa sjedištem u Floridi odvažio se objaviti snimku iz ureda kroz Magic Leapovu „stvarnost“ koja je očarala mnoge ljubitelje tehnologije. 

Lightpack: Prvotni dojam bio je da će nam žičano računalo smetati pri hodanju uokolo, no nakon 5 minuta navikli smo se nositi ga u džepu.

Google, AT&T i Qualcomm među ostalima uložili su svoje investicijske žetone na floridski startup kojem je dosad sjelo oko 2,3 milijarde dolara na bankovni račun. Od navedenog demo-videa do danas ipak se nekoliko ključnih stvari promijenilo. Microsoft je prije dvije i pol godine izdao svoje naočale Hololens (MH); direktor firme Rony Abovitz, inače iskusni poduzetnik iza uspješno prodanog medicinsko-tehnološkog startupa MAKO Surgical Corp, mesijanski je dizao hajp oko miješane stvarnosti, dok sestovremeno na komercijalni proizvod toliko dugo čekalo da su ga neki mediji prozvali vaporwareom.

Darian Škarica iz studija Divit (Delta Reality) proveo nas je kroz osnovno postavljanje naočala te odgovorio na brojna pitanja vezana uz sustav.

E, pa Magic Leap se zainatio te 8. kolovoza u prodaju konačno izbacio Magic Leap One (MLO), prvu verziju koja je s podznakom Creators Edition ipak dala naslutiti nešto skromniju prezentaciju miješane stvarnosti od one kakvu je zamišljamo čitajući Abovitzove tvitove. Ipak, željeli smo sami vidjeti koliko su nam očekivanja točna pa smo stoga posjetili domaću developersku firmu Divit (Delta Reality), koja nam je ustupila uređaj na korištenje.

Magični trojac

MLO se sastoji od triju dijelova – naočala (Lightwear), mini računala (Lightpack) i kontrolera (Control). Oko tehnologije i hardvera Lightweara proizvođač je iznimno tajanstven. Na službenoj stranici dobivamo informaciju da naočale imaju zvučnike i utor od 3,5 mm za slušalice te mogućnost prepoznavanja glasa. Uređaj također može reproducirati zvuk u prostoru (spatial audio) umjesto dvodimenzionalnog sterea. Leće se sastoje od 6 waveguide zaslona, uz pomoć kojih se projicira slika na kraći i dulji fokus. Lightwear omogućuje field of view (FOV) od 50 stupnjeva. Za usporedbu, ljudsko oko naviknuto je na 210 stupnjeva u horizontalnom i 150 u vertikalnom položaju.

Na naočalama se nalaze 6 kamera, 1 IR kamera za dubinsko skeniranje prostora i 1 IR projektor, senzor za praćenje kontrolera, a unutar dvije IR kamere za praćenje pokreta očiju. Postavljanje naočala je jednostavno – samo ih je potrebno rastegnuti i smjestiti tako da njihov stražnji rub bude što više podignut, nabolje na vrhu tjemena. Međutim, ovisno o konstrukciji vaše glave, stražnji dio naočala mogao bi padati. Upravo se i meni to događalo tijekom testiranja, pa sam svako malo morala popravljati položaj. Dokaz da jednostavno rješenje nije uvijek i najbolje. Drugi veliki minus jest to što ne možete nositi vlastite naočale tijekom korištenja MLO-a jer ne stanu u uokvireno-steampunkovski dizajnirane naočale. Mnogim korisnicima koji su se navikli na MH također bi mogla smetati prisutnost žice kojom su naočale povezane na Lightpack.

Nakon punih 8 godina razvoja dolazi prvi konkretni proizvod Magic Leapa koji bi trebao udobrovoljiti investitore koji su potrošili milijarde dolara na njega.

Velike naočale, mini računalo

Lightpack je minimalistički dizajnirano računalo kružnog oblika koje pogoni cijeli sustav, a praktički ga možete zakvačiti o džep. U tom malenom računalu nalazi se čipset Nvidia Parker sa šestojezgrenim procesorom (2 Nvidia Denver 2.0 + 4 ARM Cortex A57) razvijen za samovozeće automobile. Samo su tri dostupna razvojnim developerima (1 Denver i 2 Cortex A57 jezgre). U Lightpack je ugrađena grafička kartica Nvidia Pascal s 256 CUDA jezgri, a podržani grafički API-evi su OpenGL 4.5, Vulkan, OpenGL ES 3.3+. Lightpack usto ima 8 GB RAM-a, 128 GB interne memorije i USB-C utor te podržava Bluetooth 4.2 i WiFi 802.11 ac/b/g/n protokole. Deklarirana autonomija baterije je do 3 sata.

Mali bežični kontroler domišljatog imena Control ponajviše podsjeća na kontroler Oculus Go. Control ima kružnu touch površinu za navigiranje oko koje svijetli LED prsten, trigger za potvrđivanje akcije, bumper button za dodatne akcije i gumb za home/back. Kontroler podržava šest temeljnih gibanja (6DoF). Senzori i kamere u potpunosti prate kontroler, kao i vašu drugu, golu ruku.

Magic Leap One vs. Microsoft HoloLens

Darian Škarica iz Delta Realityja dao nam je prilično dobru usporedbu između dvaju hardvera: MH je Xbox 360, a MLO Wii. U pogledu kvalitete holograma i vizije što bi spoj analognog i digitalnog svijeta trebao donijeti, slažem se s tom usporedbom. Microsoft pruža moćan hardver, no Magic Leap ima ideju kako prodati taj hardver korisnicima, odnosno pokazuje zašto je takav koncept interakcije uzbudljiv i odgovara na pitanje zašto bismo ga željeli koristiti u budućnosti. Što se tiče kompletnog dojma koji obje naočale ostavljaju, rekla bih da je tu situacija bliža borbi između HTC Vivea i Oculus Rifta.

Najbolje od obaju svjetova: Sve bi išlo brže kad bi Microsoft i Magic Leap sjeli za stol, udružili snage te razmijenili tehnologiju i iskustva, ali ne ide to tako lako u poslovnom svijetu.

MH se može usporediti s HTC Viveom po tome što je generalno napredniji proizvod za entuzijaste, dok MLO želi osvojiti mainstream sveukupnom ispoliranošću iskustva i pristupačnosti sučelja. Ipak, budući da je tehnologija miješane stvarnosti u zaista ranoj fazi razvoja, nijedan proizvod ne izvojeva nadmoćnu pobjedu u svim scenarijima korištenja, nego bismo najradije prisvojili od svakih naočala po nešto i stvorili ultimativnu napravu za miješanu stvarnost. Recimo, uzeli bismo fantastičan hardver, skeniranje prostora i pametnu pomoćnicu od Microsofta, pristupačno sučelje, holograme i način upravljanja od Magic Leapa, a sve to sklopljeno bismo nosili u minimalističko dizajniranim Intelovim (nažalost odbačenim) naočalama Vaunt. Sve to s FOV-om od minimalno 150 stupnjeva.

Spoj analognog i digitalnog svijeta

Što zapravo cijela ta tehnologija omogućuje? Slično kao i pri nošenju MH-a, dobivate uvid u jednu od mogućih novih budućnosti interakcije i doživljavanja svijeta. Miješana stvarnost spaja stvarni analogni svijet s digitalnim 3D modelima s kojima možete vršiti interakciju, gledati ih ili promatrati kako sami uzajamno djeluju kao u znanstveno-fantastičnim filmovima poput Specijalnog izvještaja. Prema onom što sam dosad mogla iskusiti na MH-u i MLO-u, efekt je još životniji i realniji.

Miješana stvarnost kroz vizir MLO-a:  U ovom malom okviru, možete vidjeti mali dijelić uslikane miješane stvarnosti s našeg testa. I da, s MLO-om također možete crtati u prostoru.

Doduše, leće MLO-ovih ekrana nisu potpuno transparentne, pa će vam se činiti kao da je stvarni svijet za nijansu mračniji. Na nošenje zakvačenog mini računala sa žicom naviknula sam se vrlo brzo te praktički nakon 5 minuta zaboravila da je ondje. Kontroler kao način upravljanja možda se čini manje futurističkim nego upravljanje prstima ili glasom kao na MH-u, no zato je mnogo precizniji i praktičniji od isključivo motion gesture upravljanja. Ono što je miš s dva klika i kotačićem za računalo, to je trenutno MLO-ov kontroler s touchpadom i trima gumbima za miješanu stvarnost – standard.

U izborniku sam odabrala aplikaciju Create, koja je „the“ aplikacija za pokazivanje mogućnosti miješane stvarnosti. Međutim, prije korištenja aplikacije (kao i mnogih drugih), morate skenirati prostor pregledom sobe. Ovisno o veličini sobe, taj se proces može odužiti i na 10 minuta i u usporedbi s MH-om, gdje samo stavite uređaj na glavu i pustite mu da odradi svoje komputacije i mjerenja prostora, to je korak unazad za privlačenje prosječnog korisnika. Jednom skenirani prostor morat ćete ponovno skenirati ako se vratite na glavni meni i ponovno pokrenete aplikaciju (Create ili neku zahtjevniju kao Dr. Grordbort’s Invaders), što bi vas moglo malo frustrirati. Još jednu zamjerku uputili bismo zagrijavanju naočala, koje ćete neminovno osjetiti nakon duže sesije nošenja.

Redefinicija miješane stvarnosti

Nakon pripreme u Createu možete odabrati objekt (npr. dinosaur, vitez, autić, NLO, cijelo okruženje) i staviti ga u prostor. Ono što je velika nadogradnja u odnosu na MH jest interakcija tih objekata s prostorom i međusobno. Primjerice, autić će se voziti po raznim površinama sobe (zidu, kauču, stolu), no ne i po zraku, dok će kornjača lebdjeti po sobi kao u moru. Vitez će se sukobiti s dinosaurom, a NLO će usisavati objekte u prostoru. Da, zvuči dječje, ali je jako uzbudljivo kad si zamislite sve primjene te tehnologije, i ne samo za igre. Upravo ta posvemašnja interaktivnost pruža dobar uvid u skorašnju, vrlo moguću budućnost gdje bi se razlika između analognog i digitalnog svijeta uvelike smanjila.

Lightwear iliti magični dio miješane stvarnosti sastoji se mnoštva kamera i senzora za mapiranje okruženja.

U pogledu sučelja i holograma MLO ide korak dalje u odnosu na možda i, sveukupno gledajući, tehnološki napredniji MH. U defaultnoj aplikaciji Microsoftovih naočala postavljate holograme u prostor, nakon čega možete pokrenuti njihovu animaciju ili ih umanjiti i povećati po želji. Međutim, te aplikacije same po sebi nemaju neko određeno ponašanje, neovisno o vašim akcijama, odnosno statične su u usporedbi sa „živim“ hologramima MLO-a. Nažalost, premalen FOV kod obaju uređaja još uvijek bitno ograničava korisnika u interakciji sa svijetom.

Suradnja s kreativcima

Veliku zaslugu ovdje su zasigurno odigrali kreativci poput Sir Richarda Taylora i Graemea Devinea, koji su se u ranoj fazi projekta pridružili floridskom startupu te tako oblikovali osnovna iskustva miješane stvarnosti za MLO. Taylorova globalno poznata kompanija Weta Workshop osnovala je podružnicu Weta Gameshop koja se bavi igrama za miješanu stvarnost, a prethodnog mjeseca izdala je prvu igru za MLO – Dr. Grordbort’s Invaders. 

Vaš cilj je obraniti se od najezde robota koji iskaču iz zidova. Ipak, osim pištolja (kontrolera koji držite u ruci), od napada robota možete se obraniti štitom, a njega predstavlja vaša ruka, čije pokrete prate senzori s naočala. Doduše, zbog malog FOV-a štit možete vidjeti jedino ako ruku držite ravno ispred očiju, a slično se može reći i za digitalni overlay modela pištolja nad kontrolerom.

Velik napredak u odnosu na RoboRaid predstavlja kvaliteta i detaljnost 3D modela i njihovih animacija, što dosta pomaže u igri i imerziji. Primjerice, roboti izlaze iz rupa zidova, no prije toga buše te zidove. S mjesta na kojem se buši rupa frcaju iskre koje vidite, ali i čujete zahvaljujući prostornom zvuku, što vam intuitivno daje smjerokaz za nadolazeću opasnost. Mali robotski asistent razigrano kruži oko vas, brifira vas o vrckastoj priči à la Ratchet and Clank i mehanikama igre između misija... Sve to čini Dr. Grordbort’s Invaders cjelovitim interaktivnim iskustvom, a ne tipičnim tehnnološkim demom mogućim isključivo u miješanoj stvarnosti.

Skok u budućnost?

U odnosu na marketing koji se proteklih nekoliko godina gradio oko njega, MLO zasad možda dobrim dijelom nije ispunio visoka očekivanja. S druge strane, špekuliralo se da su izdali Creators Edition samo kako bi dokazali da nisu vaporware kompanija. U svakom slučaju, od ergonomije, hardvera, skeniranja prostora do neizbježnog FOV-a, Magic Leap će morati poraditi na mnogim područjima kako bi revolucionarizirao naše živote kao što su to učinili Windows, Nokia 3310 i iPhone. No na dobrom su putu da ostvare ambicije. Samo nam se ne čini da će taj put biti moguće prijeći prije 2025.