Kućne fotonaponske elektrane: Sve što trebate znati

Individualne solarne elektrane za vlastitu potrošnju koje se ugrađuju s ili bez baterijskog sustava u kućanstva, zajedničke fotonaponske elektrane koje gradite udruživanjem u jednu od mogućih vrsti udruženja – energetsku zajednicu, energetsku zadrugu i skup aktivnih kupaca – ili balkonske fotonaponske elektrane koje će pokriti dio potrošnje električne energije u jednom kućanstvu. Sve ove opcije izgradnje fotonaponskih elektrana pomoću kojih biste vi postali energetski neovisni(ji) su u teoriji izvedive u Republici Hrvatskoj. Međutim, postoji niz problema ili razloga zašto mnoge od tih mogućnosti nisu izvedive ili isplative trenutno.

Najisplativija i izvediva opcija su individualne solarne elektrane za vlastitu potrošnju koje biste ugradili na vlastitu kuću. Ovo je zapravo i najčešći primjer fotonaponskih elektrana koje vidimo u Hrvatskoj. Zašto je to tako i zašto ne vidimo više energetskih zajednica gdje se građani udružuju u pravne osobe koje proizvode velike količine električne energije i onda je dijele među sobom?

Energetske zajednice prilikom razvoja svojih projekata kao primarni cilj nemaju maksimiziranje profita, nego žele omogućiti gospodarsku, društvenu ili neku drugu dobrobit za svoje članove ili lokalnu zajednicu gdje se nalaze, te im je - u slučaju prodaje proizvedene energije na tržištu - bitno osigurati dugoročan otkup po povoljnoj cijeni. Jedna od opcija koja im se pruža je i ugovaranje Feed-in premije, to jest, ugovaranje određene fiksne cijene za električnu energiju – primjerice, 70 eura po megavatsatu – i ako je ta cijena prihvaćena od strane otkupljivača, tada vam oni garantiraju tu cijenu kad prodate energiju.

Ugovaranje ovakvog otkupa moguće je izravnim ugovorom s potrošačima ili opskrbljivačima, ali i kroz sudjelovanje na javnom natječaju za sklapanje ugovora o tržišnoj premiji kojeg objavljuje Hrvatski operator tržišta energije (HROTE). Drugim riječima, ako vi na tržištu prodate energiju za manje od 70, oni će vam doplatiti do 70, a ako prodate za više, vi ćete uplatiti HROTE-u razliku. Zašto je energetskim zajednicama u interesu imati tu stabilnost cijene umjesto da pokušaju maksimizirati profit prodajom na tržištu po najvećoj mogućoj cijeni?

Vrlo je jednostavno, zapravo. Zbog sve većeg broja fotonaponskih elektrana koje se grade i priključuju na elektroenergetski sustav, u trenucima velike proizvodnje fotonaponskih elektrana vi na tržištu imate negativne cijene energije. Dodatno, umjetno održavana niska cijene električne energije, potaknuta i uredbom Vlade Republike Hrvatske, ne motivira veće potrošače energije na potpisivanje višegodišnjih ugovora o izravnom otkupu električne energije od proizvođača, čime bi se osigurali stabilniji prihodi.

Ta Vladina uredba je na snazi do devetog mjeseca i smatram da ona neće biti produljena, no teško je za predvidjeti što će se tada dogoditi sa cijenom električne energije. I upravo zato je energetskim zajednicama bitno ostvariti što stabilniju cijenu otkupa električne energije, a prijava na natječaj HROTE-a za feed-in premiju osigurava stabilnost cijene električne energije. Na taj način članovi energetske zajednice koji zajedno razvijaju projekte, a nemaju mogućnost dijeljenja energije, osiguravaju stabilan povrat svojih investicija.

U kontekstu tih negativnih cijena električne energije i umjetnog održavanja cijene u RH, upitna je i isplativost izgradnje zatvorenog distribucijskog sustava. Naime, trenutno je sva distribucijska infrastruktura elektro-energetske mreže pod operatorom distribucijskog sustava HEP-ODS-om. Ako biste za svoju zajednicu ili zadrugu htjeli sami napraviti svoje razvode s održavanjem frekvencije koja vam je potrebna i osigurati si potrebnu količinu energije, potencijalno biste izgubili novac u toj investiciji jer je i dalje jeftinije kupovati energiju od HEP-a, nego graditi takav sustav.

To je samo jedan od razloga zašto u Hrvatskoj ne viđamo više udruživanja u energetske zajednice, iako je već dvije godine na snazi Zakon o tržištu električne energije koji omogućuje njihovo osnivanje. Prije nego što se osvrnemo na preostale razloge i probleme, pogledajmo kako to izgleda u obližnjim zemljama Europske unije.

Kako organizacija izgleda u susjednim zemljama?

Slovenija ima puno jednostavniji postupak osnivanja i registriranja energetske zajednice u odnosu na proces u Hrvatskoj, ali to je zasad rezultiralo tek s dvije zajednice koje su instalirale svoje fotonaponske elektrane i dijele energiju. Pritom, bitno je napomenuti, da su također ograničene na takoreći jednu trafostanicu. Tako da ni u Sloveniji priča o energetskim zajednicama nije pretjerano uznapredovala u odnosu na Hrvatsku, ali kad krenemo malo dalje i dođemo do Austrije – tu se priča mijenja u potpunosti.

Naime, u Austriji su cijene električne energije značajno više. Oni su bili značajno opterećeni nedostatkom ruskog plina o kojem su bili ovisni, što im je bio ogroman cjenovni šok. Cijena megavatsata za građane u nekim trenucima išla je i preko 500 eura. Za usporedbu, kod nas je ta cifra išla maksimalno do otprilike sto eura radi ograničenja Vlade RH. Austrijanci su, potaknuti time, uredili mrežna pravila.

Najvažnije preinake su bile dopuštanje dijeljenja energije na više različitih nivoa, građani su dobivali popust za korištenje mreže, značajno su olakšali i pojednostavili osnivanje energetskih zajednica, ali i osigurali potporu za to. Proces osnivanja zajednice je vrlo jednostavan, a sastoji se od sljedećih koraka: Dođete u ured i tamo vam pripreme sve potrebne dokumente, ugovore, prijedloge ugovora. Doslovno dobijete sve na stol da potpišete, upišete svoje ime i za pet ili sedam dana osnujete energetsku zajednicu i možete krenuti s implementacijom projekta. To pojednostavljivanje procesa osnivanja u kombinaciji s izrazito visokim cijenama električne energije rezultiralo je s otprilike 2.000 energetskih zajednica koje su funkcionalne i koje dijele energiju među svojim članovima u Austriji.

Zelena energetska zadruga - ZEZ realizirala je svoj prvi projekt na krovu Razvojnog centra i tehnološkog parka Križevci kroz mikro zajmove

Kako započeti proces?

Ako ne želite odmah krenuti u osnivanje energetskih zajednica ili zadruga, možda odlučite prvo probati s nečim jednostavnijim. Pa tako ako imate vlastitu kuću i krov koji je u dobrom stanju, tada je postavljanje elektrane za vlastite potrebe smislen korak. Za stanare u zgradama, potencijalno rješenje moglo bi biti postavljanje „balkonskog sustava“ koji nije kompliciran za ugradnju. U nekim zemljama zapadne Europe, balkonski sustavi su trenutno popularni jer su jednostavni za postavljanje, nisu preskupi, a s ograničenjem od maksimalno 800 vata, adekvatno pomažu s energetskim zahtjevima prosječnog kućanstva (desetina ili nešto više godišnje potrošnje prosječnog kućanstva).

Njemačka je jedan primjer takve zemlje. Tamo balkonski sustavi imaju smisla jer ih se može postaviti bez ikakvih dozvola. Korisnik doslovno pošalje obavijest opskrbljivaču da će ukopčati balkonski sustav, na što će dobiti odgovor da je to „okej“ i to je kraj priče.

Kod nas je to nešto drugačije. U teoriji, ako u Hrvatskoj želite postaviti balkonski solarni sustav, morate proći proceduru istu kao kod postavljanja bilo koje druge elektrane za vlastite potrebe. Potrebno je od HEP ODS-a tražiti dozvolu za spoj, te ako ju dobijete, po ugradnji sustava potrebno će biti staviti dvosmjerno brojilo. Tako da kod nas zapravo slijedite proceduru kao da radite cijelu fotonaponsku elektranu na krovu. Isto vam je stavite li dva ili 22 panela. Pritom bismo napomenuli da u tom procesu prijave nema puno financijskih troškova, već da se radi o administrativnim zastajkivanjima.

Morate imati barem idejni projekt, što vam ovlašteni inženjer elektrotehnike može napraviti. To su dva panela, inverter, kabel koji ide do određene točke te se spaja na vaš energetski sustav u kući i traži se elektroenergetska suglasnost HEP-a. Ako vam HEP kaže ‘da, možete se priključiti’, priključite se. Drugim riječima, u Hrvatskoj u teoriji postoji administrativni proces za instalaciju balkonskog sustava, čija je glavna prednost to da se radi o „plug and play“ rješenju.

Kako, ako ne naopako?

Još jedna zanimljiva razlika po pitanju regulacije električne energije i njene cijene jest činjenica da hrvatski poduzetnici zapravo plaćaju veću cijenu električne energije od kućanstava. U većini ostatka Europe je suprotno, odnosno, kućanstva su ta koja plaćaju višu cijenu električne energije u odnosu na poduzetnike. Tako da je to još jedan element koji smanjuje interes građana za uključivanje u energetske zajednice.

Manji interes građana zatim rezultira manjim pritiskom na zakonodavce da omoguće provediv zakonodavni okvir i procedure koje ne iziskuju 18 dokumenata i mjesece priprema te tisuće eura koje trebate imati da osnujete zajednicu.

Dodatno, valja napomenuti i da su tržišta u drugim zemljama liberaliziranija po pitanju tarife po kojoj građani plaćaju energiju. Dok kod nas postoje dvije – dnevna i noćna – u nekim zapadnoeuropskim zemljama postoje satne tarife. Ovisno o satu kad koristite električnu energiju, platit ćete više ili manje, što je zapravo još jedan dodatan motiv da imate proizvodnju energije u onome trenutku kad je energija najskuplja.

Ipak, ima i tu određenih prepreka. Za dolazak takvih sustava u mainstream potrebni su spremnici baterija. Upravo oni su sljedeći potreban korak koji treba napraviti na tržištu. Već sad cijene baterija značajno padaju, te je samo pitanje vremena kad će to biti prihvatljivo. Povezano s tim, svaki korisnik koji ima fotonaponsku elektranu imat će i svoju malu bateriju koja će mu omogućiti takoreći stopostotnu samodostatnost za potrošnju svoje kuće.

Prosječna potrošnja energije jednog kućanstva

Naše prosječne elektrane koje instaliramo korisnicima su oko sedam kilovata, dakle to je oko 7.000 kilovatsati proizvodnje godišnje. Elektrane dimenzioniramo tako da pokrivaju 80-90 posto potrošnje korisnika. Tome valja dodati da u nizu administrativnih komplikacija ipak postoje i grumeni zlata u domaćim energetskim propisima. Naime, svu električnu energiju koju proizvedete predajete u mrežu HEP-u kad ne potrošite u svome domu i možete ju potrošiti unutar mjesec dana. Efektivno, vi kao proizvođač koristite HEP-ovu elektroenergetsku mrežu kao bateriju. To je super stvar i to bi trebalo biti na snazi do kraja 2025. godine.

Zakonski možete osnovati zajednicu, ali zapravo ne možete

Po europskoj direktivi, energetske zajednice su pravne osobe koje okupljaju građane, javne ustanove i male te srednje poduzetnike sa ciljem instaliranja vlastitih proizvodnih kapaciteta za proizvodnju energije gdje njima primarni cilj ne bi trebao biti profit, već ostvarivanje dobrobiti za zajednicu koja ju je osnovala. Iako prema ranije spomenutom Zakonu o tržištu električne energije u teoriji možete osnovati jednu takvu zajednicu već dvije godine, zapravo ne možete.

Problema je više. Jedan od problema je nemogućnost upisa djelatnosti organiziranja energetskih zajednica građana u registar pravnih osoba na trgovačkom sudu, a upis ove djelatnosti je uvjet da bi vas HERA (Hrvatska energetska regulatorna agencija) upisala u registar, tj. da bi vam izdala dozvolu za obavljanje djelatnosti. Znači imamo „kvaku-22“, jer procedura HERA-e nalaže da morate imati upisanu tu djelatnost, dok je inicijalan odgovor koji je zaprimljen od suda da ‘te djelatnosti nema u NKD-u, nema je u sudskom registru, te da je za upis potrebno da HERA prvo izda dozvolu za obavljanje te djelatnosti, pa da će ju sud upisati’. Istovremeno, HERA odgovara da je uvjet za izdavanje dozvole upis djelatnosti u sudskom registru.

Za sada, ZEZ kao neprofitna zadruga ne uspijeva proći proceduru dobivanja dozvole Organiziranja energetske zajednica građana – proceduru koja broji 18 koraka i iziskuje puno znanja, stručnosti i financijskih resursa da se uopće registrirate, no aktivno rade na tome i u kontinuiranom su kontaktu i s nadležnim sudom i s HERA-om, te vjeruju da će biti riješena i ova prepreka.

To nas dovodi do drugog dijela problema. Energetske zajednice građana bi trebale biti skupine građana i neprofesionalaca. Članovi zajednice ne smiju se primarno baviti trgovinom energije. To znači da vi u zajednici nemate profesionalce koji bi trebali organizirati i pripremiti sve papire, a HERA je po svom pravilniku stavila energetske zajednice u isti koš kao i, recimo, to da vi želite biti opskrbljivač električne energije za cijelu Hrvatsku – znači, vrlo profesionalne kompanije koje imaju iza sebe ogromne europske koncerne opskrbljivača poput eon-a i drugih. Drugim riječima, morate biti sposobni osposobiti cijeli projekt na jednakoj razini stručnosti kao i profesionalni servisi, a očekuje se od vas da nemate stručnjake u svom timu i da ste neprofitabilni, već da funkcionirate za dobrobit zajednice.

Čak i da uspijete nekako izmanevrirati između tih dvaju problema, postoji treći i on vrijedi za sva tri oblika energetskih udruženja: HEP ODS još uvijek ne može tehnički izbrojiti i podijeliti energiju s jednog brojila na pet vaših brojila koja troše. Drugim riječima, HEP ODS kao operator distribucijskog sustava na koji ste spojeni, osim ako ne koristite zatvoreni distribucijski sustav, nema tehničke mogućnosti da struju proizvedenu na jednoj lokaciji točno podijeli na druge lokacije vaše zajednice.

Prema nekim navodima, to bi se moglo razriješiti do kraja godine. Tako da dotad, ako netko osnuje energetsku zajednicu, energetsku zadrugu ili skupinu aktivnih kupaca i realizira projekt do tog zadnjeg koraka gdje HEP ODS treba prema određenom ključu raspodijeliti proizvedenu energiju, sva proizvedena energija bi odlazila u mrežu, a vi biste za to dobivali određeni financijski iznos koji bi bio značajno manji nego da ste proizvedenu energiju potrošili na svome brojilu. Radi se o iznosu u vrijednosti od 30-40 posto onoga da ste tu energiju potrošili na svome brojilu.

Oblici energetskih udruženja

Energetska zajednica:

1. Pravne osobe koje okupljaju građane, javne ustanove i male te srednje poduzetnike sa ciljem instaliranja svojih proizvodnih kapaciteta za proizvodnju energije
2. Njihov primarni cilj ne bi trebao biti profit, već ostvarivanje dobrobiti za zajednicu koja ju je osnovala
3. U Hrvatskoj je zakonodavac propisao da energetske zajednice trebaju biti neprofitne osobe
4. Članovi zajednice ne smiju se primarno baviti trgovinom energije
5. HERA stavlja zajednice u isti koš s profesionalnim opskrbljivačima električne energije za cijelu Hrvatsku
6. Registracija zajednice ima 18 koraka i iziskuje jako puno znanja, stručnosti i financijskih resursa, iako se nijedan član ne smije baviti proizvodnjom energije kao primarnom djelatnosti
7. Ako je vaš pravni oblik zadruga, da bi vas HERA upisala u registar i izdala dozvolu za obavljanje djelatnosti, sud vam treba upisati djelatnost organiziranja energetskih zajednica građana, što sud odbija napraviti prije nego što vam HERA izda dozvolu za obavljanje djelatnosti
8. Operator distribucijskog sustava trenutno ne može raspodijeliti proizvedenu energiju na više članova zajednice
9. Jedan član, jedan glas – najveći investitori imaju najveći udio u ostvarenom prihodu, ali svi imaju jednako pravo glasa

Energetska zadruga:

1. Za razliku od zajednice, trenutno ju je moguće osnovati u Hrvatskoj
2. Dok zajednica mora biti neprofitna, zadruga može poslovati uz ostvarivanje profita. Ta neprofitabilnost je u biti jedina razlika između energetske zajednice i zadruge
3. Slobodno može proizvedenu energiju prodavati na tržištu
4. Pitanje je financijske isplativosti projekta, osim ako zadruga ne prodaje energiju u velikim količinama (megavat satima) ili ne ostvari stabilnost putem feed-in premija, koje putem natječaja dijeli regulator HROTE
5. Jedan član, jedan glas – najveći investitori imaju najveći udio u ostvarenom prihodu, ali svi imaju jednako pravo glasa
6. Operator distribucijskog sustava trenutno ne može raspodijeliti proizvedenu energiju na više članova zajednice
7. Postoji članarina za pristup zadruzi jer po zakonu o zadrugama zadruga ima članove, a za ulaz u zadrugu morate uplatiti članski ulog
8. Članarina za pristup zadruzi je jednokratna
9. Ipak, članovi mogu uplatiti dodatne članske uloge za sve sljedeće investicije

Skupina aktivnih kupaca:

1. Najjednostavnija opcija udruživanja
2. Skupine aktivnih kupaca se mogu osnivati u višestambenim zgradama – više kućanstava se ne može udružiti u skupinu aktivnih kupaca
3. Nije pravni oblik, već se odnosi unutar skupine aktivnih kupaca međusobno reguliraju ugovorom
4. Ugovor skupina preda ODS-u, koji bi na temelju tog ugovora trebao raspodijeliti proizvedenu energiju postrojenja na onoliko brojila koliko ih ima u skupini aktivnih kupaca
5. Ne treba osnivati pravnu osobu, niti dobiti dozvolu za djelatnost od strane HERA-e
6. Za postavljanje elektrane zatražite dozvole od HEP-a, investirate u elektranu, angažirate instalatera i instalirate ju
7. Međutim, kao i kod svih drugih oblika udruženja, HEP ODS još uvijek ne može tehnički izbrojiti i podijeliti proizvedenu energiju s jednog brojila na ona brojila koja troše proizvedenu energiju

Budućnost energetskih zajednica

Futurologija nas je oduvijek fascinirala. Pritom ne mislimo na neke vjerojatno neostvarive koncepte iz tvrde znanstvene fantastike. Nas više zanimaju futurističke ideje koje su bez sumnje izvedive, neke čak i s današnjom tehnologijom ili tehnologijom koju je relativno realno očekivati u narednih nekoliko godina. Stoga o budućnosti energetskih zajednica razmišljamo praktički svakodnevno, pa bismo vam kao posljedicu toga htjeli prezentirati dvije zanimljive ideje:

1. Upravljanje potrošnjom, odnosno mogućnost paljenja i gašenja potrošača na upit, je po nama prva „budućnost“. Tu bi se radilo o korisnicima energetske zajednice, pogotovo malim obrtnicima i poduzetnicima koji imaju određene potrebe za električnom energijom kad ima najviše proizvodnje. Kao primjer, naveli bismo korisnika koji ima veliki hladnjak i treba mu potrošnja energije kako bi ga napajao, što sustav fotonaponske elektrane prepozna i pali ju.

2. Druga budućnost su baterije. Individualni baterijski spremnici za svako kućanstvo, ali i kvartovski spremnici od kojih bi koristi imalo cijelo naselje su druga stavka koju bismo naveli kao realnu mogućnost u skorašnjoj budućnosti. Kao što postoje trafostanice, u tom bi slučaju postojali baterijski sustavi koji bi prikupljali energiju i povećavali samodostatnost tih sustava. Nešto nalik tome već postoji u određenim energetskim zajednicama u Europi. Postoji primjer dijeljenih auta, gdje jedno naselje ili kompleks stambenih zgrada zajednički izgradi fotonaponsku elektranu s punionicom za aute na električni pogon, imaju svoju aplikaciju i putem nje dijele te automobile. Dakle, suvlasnici tih stanova nisu direktni vlasnici automobila, već ih međusobno dijele kao članovi zadruge. Slično se može učiniti i u određenim naseljima Grada Zagreba – da fotonaponske elektrane mogu biti na krovovima okolnih zgrada, škola i drugih objekata koji zadovoljavaju uvjete, ali da ih se može izgraditi i kao „suncobrane“ iznad postojećih parkirališta. Zatim bi se na tim istim parkiralištima mogle ugraditi punionice koje bi punile električne automobile od kojih bi korist imalo cijelo naselje.

Što se zapravo isplati i što je izvedivo u ovom trenutku?

Kao što smo naveli na početku teksta, individualne solarne elektrane za vlastitu potrošnju koje ugradite na vlastitu kuću u kojoj zapravo živite je trenutno vjerojatno najisplativija i izvediva opcija. Morate živjeti u tom kućanstvu jer trebate imati dovoljno veliku potrošnju energije da bi taj projekt bio financijski isplativ.

Druga izvediva opcija – druga opcija koja funkcionira – jest energetska zadruga. Možete ju osnovati jer sve procedure već postoje, nema obveze upisa u bilo kakav registar, kao što je to slučaj sa zajednicom. Također, u zadruzi je osigurana demokratičnost na način da jedan član ima jedan glas, neovisno o količini uložene investicije u projekt zadruge.

Međutim, kod zadruge je trenutno upitna ekonomska isplativost ako ćete prodavati tu energiju na tržištu zbog male količine proizvedene energije. Morate biti veliki. Morate igrati u megavatima, a nije za očekivati da će jedna zadruga odmah u startu ići u megavatne projekte. Ipak, kao što pokazuje upravo naši članovi ZEZ Sunca, ozbiljno možete razmišljati o prijavi za feed-in premiju kod HROTE-a, koja bi osigurala identičnu cifru za prodani megavat struje, a samim time i stabilizirala prihod vaše zadruge. Stabilnost prihoda bi bila odličan prijelazni korak dok se ne srede drugi uvjeti za dijeljenje proizvedene električne energije sa svim članovima zadruge.

Energetske zadruge moći će u bližoj budućnosti proizvedenu energiju dijeliti među svojim članovima, dok će sav potencijalni višak energije zatim prodavati na tržištu

Jednostavno do solarnih rješenja

Priča o instalaciji solarnih kolektora često je na prvu komplicirana, s instalacijama, adaptacijama, ugovorima, i tako dalje. Iako za manje sustave možete proći i jeftinije.

Zadnjih par godina razvila se nova niša kod korištenja solarnih kolektora. Dok je adaptacija krova kuće i ostatka priključaka danas odličan odabir za one kojima se taj pothvat pokaže ekonomski isplativim, pogotovo radi povoljne geografske lokacije, tu su i druga rješenja ako ipak niste spremni na drastičan korak, a dopada vam se sloboda koju solarna energija nudi.

Ovdje u priču ulaze solarne ćelije koje se jednostavno povezuju s baterijama i time im značajno povećavaju iskoristivost, punjenjem ovisno o konfiguraciji za koju se odlučite, pri čemu veći broj većih sustava prirodno rezultira bržim punjenjem. Solarna rješenja s ovakvim baterijama dolaze u različitim izvedbama i s različitim snagama koje često lako možete kasnije i nadograđivati.

U zadnje vrijeme se pojavio i posve novi trend takozvanih „balkonskih solarnih elektrana” gdje se ovakva jednostavnija solarna rješenja koriste i za napajanje kućanstva, ili točnije, smanjivanje ukupne energije koje vaše kućanstvo vuče iz mreže. Cilj ovog pristupa je maksimalna jednostavnost gdje je željeni broj ćelija jednostavno montiran na ogradu balkona s adekvatnim držačima koje često uz njih i dobivate, one se povezuju na mikroinverter te kući nude do 800 W energije iz obnovljivih izvora.

Taj sustav možete također nadograditi baterijskim sustavom, jer bez njega solarne ćelije imaju maksimalnu učinkovitost najvjerojatnije upravo kada je većina ukućana na poslu, pa se zapravo energija koju nude i ne troši optimalno. Baterijski sustav tu energiju može sakupiti i onda u poslijepodnevnim satima, kada je potrošnja energije u kućanstvu maksimalna, dio možete „financirati“ iz kapaciteta baterije, koja se može nalaziti i van same kuće s obzirom da su otporne na kišu i prašinu – primjerice, na balkonu. Preko ovog sustava možete napuniti i već u startu spomenute prijenosne baterije, zatvarajući jedan zanimljiv strujni krug.

Pregled modela

Anker Solix RS40P i Solix Solarbank E1600

Kompletan pametan sustav Sve popularnija balkonska rješenja sada već imaju razvijen sustav opskrbe i pohrane sunčeve energije kada vam je najpotrebnija.

Samostojeći solarni set Schwaiger

Za povoljniju struju Dok su sustavi s baterijama danas, naravno, osjetno skuplji, do solarne električne energije lako se može doći i povoljnije.

Prijenosna energetska stanica s dva panela Bauhaus

Gdje god se našli Bauhaus u ponudi ima ovaj sustav s prijenosnom baterijom i dva solara koji se lako postavljaju i nude solidne opcije povezivanja.