Stoga smo se u potrazi za našom cool pričom odlučili zaputiti do nje, odnosno sestrinske joj tvrtke Imago u zagrebačkom Chromosovom tornju gdje je ovaj ambiciozni projekt i zaživio, a sugovornici su nam bili idejni kreator Vitastiqa Dean Vranić te PR stručnjakinja Ivis Burić.
Konekcija Za spajanje s klasičnim računalima, 4-pinski audio jack
koji Vitastiq sada koristi u većini slučajeva ne bi bio dovoljan
Počeci u „burnim vremenima“
S obzirom da je Imago prvenstveno reklamna agencija, zanimalo nas je kako jedan ovakav proizvod uopće zaživi u takvom netipičnom okruženju. Dean, inače i jedan od dvojice suosnivača tvrtke nam je pojasnio kako je sve to počelo. „Damir Ciglar i ja osnovali smo Imago prije 22 godine, no ne kao reklamnu agenciju. Tada smo i on i ja još uvijek bili kreativci, odnosno on je radio na kompjutorskim animacijama, a ja na dizajnu. No, kakva su to bila burna vremena, klijenti nisu htjeli imati posebne agencije za sve tako da su nas oni u biti 'natjerali' u ovom smjeru.“ Vitastiq ih tako, kaže, „jako veseli“ jer se radi o prvoj konkretnoj stvari koju su napravili posve samostalno. „Do sada smo takve stvari i brendove stalno osmišljavali za klijente pa kada tako zapravo cijeli život radiš za nekog drugog bez da si sam nešto uspješno napravio ili iza nečega stajao, stvarno se malo gubi kredibilitet. Stoga smo rekli da bi bilo sjajno kada bi imali nešto gdje smo sami sebi klijent, da osobno dokažemo kako možemo biti uspješni i ako sve radimo samostalno“. Kako sada stvari stoje, ovaj projekt bi lako mogao završiti upravo tako.
Pa, iako bi se onda moglo reći da je Vitastiq u biti svojevrsna realizacija dugogodišnjih kreativnih nastojanja, cijela priča ipak nije toliko jednostavna. „Ideje uvijek imaju čudne putove,“ počinje Dean. Da bi ovakav proizvod zaživio, „prvo moraš imati kuma koji se bavi prodajom vitamina i minerala da bi ti to uopće palo na pamet“, otkriva kroz smijeh. Ovakvi uređaji, naime, nisu ništa revolucionirano. Čak i kod nas slične naprave upotrebljavaju već godinama, što je pogotovo slučaj s putujućim trgovcima koji obilaze ljekarne i mjere mušterijama količine vitamina i minerala u tijelu. No, kako je Dean objasnio, njegov mu se kum žalio da takve sprave jednostavno koštaju previše, a ispostavilo se i da je ponuda na tržištu poprilično zastarjela. „Postojeći uređaji su totalno primitivni i koštaju petstotinjak eura pa je kum htio da napravimo nešto što će kao prvo izgledati kulturnije, a kao drugo neće toliko koštati.“ I tako je prije nešto više od dvije godine rođena ideja za Vitastiq.
Multi-platformska podrška
Android aplikacija će biti završena u travnju dok je iOS verzija već u beti
Hi-tech alternativna medicina
Akupunktura na ovim prostorima nikako nije stran pojam, no ipak nas je zanimalo i koliko je elektronska akupunktura znanstveno utemeljena. Dean nam kaže kako je „službena medicina kod nas ne priznaje, iako to nije slučaj u npr. Ukrajini ili nekim drugim istočnijim državama.“ Vrlo iskreno otkriva kako su i oni sami „imali određenu dozu skepse kako to točno funkcionira“ prije nego što su se upustili u realizaciju projekta, iako je sada ista nestala nakon što neko vrijeme osobno koriste Vitastiq. „Elektronska akupunktura postoji pedesetak godina, postoje ljudi koji se bave isključivo s njom te mislim da bi ona već davno nestala da nema nikakve praktične osnove.“ Uz to, sama tehnika „ima znanstveno objašnjenje, no to ne mogu komentirati jer ju mi nismo izmislili već samo primijenili. Sve u svemu, mogu reći da itekako vidim funkcionalnost.“ Neovisno o tome, Dean i Ivis napominju kako oni Vitastiq niti ne „guraju“ u medicinsku, već gadget i lifestyle kategoriju.
Kreatori Na Vitastiqu je radio tim od 14 ljudi, a cijeli projekt je
dugo držan u strogoj tajnosti
Logistika i ciljevi
A što je sa samom proizvodnjom? „Vitastiq je hrvatski proizvod koliko god je to moguće, na to smo se odlučili zbog možda malo patriotskih razloga, čak i po cijeni troškova proizvodnje,“ otkriva Dean. Dio komponenti kao što su baterije i inox cijevi, kaže, nabavljaju izvana jer domaća proizvodnja ne postoji, no uređaj sastavljaju u jednoj lokalnoj radionici u Zagrebu, a i na softverskoj strani rade domaći dečki iz tvrtke Hyperactive. Trenutno postojeći prototipovi, kojih ima oko 2000 od čega su polovicu već poslali ljudima koji su financijski podržali njihovu Indiegogo kampanju, zadovoljavaju njihove standarde kvalitete i kažu da će još eventualno možda mijenjati ambalažu. „U Vitastiq smo uložili puno i iako se kroz Indiegogo kampanju nešto i vratilo, nismo se još pokrili jer smo puno ljudi uvukli u cijelu priču [o proizvodnji]. Ipak, računamo da će sada kada ljudi dobiju svoje prve primjerke reakcije potaknuti novi ciklus narudžbi.“ Zanimljivo je kako su kompletnu ideju dugo vremena držali u tajnosti čak i unutar same tvrtke tako da niti većina vanjskih i unutarnjih suradnika koji su radili na nekom aspektu Vitastiqa nisu znali na čemu točno rade. Dean ovu tajnovitost objašnjava tada postojećim strahom da netko drugi ne izađe sa sličnim proizvodom pošto smatra da je isti prilično jednostavan i potreban te je čak iskazao čuđenje jer „takvo nešto već ne postoji,“ barem ne u modernom ruhu i po relativno pristupačnoj cijeni. Na samom Vitastiqu, od ideje, preko PR-a do realizacije je radilo 14 ljudi, 13 iz Imaga te Ivis kao vanjski suradnik. Što se tiče onih 100.000 dolara s početka teksta, kompletan iznos je uložen u proizvodnju.
Kako dalje? Pa, kao prvo, drugu polovicu proizvedenih primjeraka planiraju iskoristiti za inicijalni proboj na tržište, a konkretno su već postigli dogovor s iStyle lancem dućana. Ostali dogovori se tek trebaju konkretizirati, a dio njih će se gotovo sigurno odnositi i na ljekarne na koje u Vitastiqu računaju jer, kako kažu, „nema razloga da se taj uređaj tamo ne nalazi, na mjestima gdje se i prodaju sami vitamini i minerali.“ Uz to, nastavljaju primati i narudžbe preko Indiegogoa, a uskoro otvaraju i web shop. Naravno, s obzirom da se radi o vrlo specijaliziranom uređaju s nemalom cijenom od stotinu dolara, automatski se postavlja pitanje ciljane publike. Dean je stava da tu ima nekoliko bitnih elemenata. Što se privatnih korisnika tiče, ne računaju da će s njima uloviti znatnu širinu, makar se naravno vesele svakom za kojeg je cijena prihvatljiva i odluči se na kupnju. Na kraju krajeva, privatni korisnici su ti koji su i podržali Indiegogo kampanju. S druge strane, smatraju kako je Vitastiq „dobar prodajni alat“ u smislu da ga trgovci vitamina i ostalih dodataka prehrani lako mogu pakirati i prodavati s vlastitim proizvodima. Tu priča dobiva i jednu dodatnu dimenziju jer se otvara opcija za ciljanim oglašavanjem, što je u biti i najpouzdaniji način na koji Vitastiq može opstati na tržištu. „Dok mi god nije palo na pamet da Vitastiq možemo koristiti kao medij, nije mi padalo na pamet upustiti se u to makar me kum davio - ti možeš napraviti uređaj, ali ako bude uspješan, netko će ga kopirati i napraviti jeftiniji koji će ga uništiti te se nećeš previše okoristiti od samog hardvera. No, kada smo shvatili da se preko smartphonea taj uređaj zapravo može koristiti kao medij s kojim proizvođači vitamina i minerala mogu komunicirati sa svojim potencijalnim potrošačima i to točno u onom trenutku kada oni imaju potrebu za komunikacijom, odlučili smo se na realizaciju projekta.“ Drugim riječima, Vitastiqova softverska platforma će zainteresiranim prodavačima moći poslužiti za usko specijalizirano oglašavanje. Dean smatra kako je to prilika za trostranu korist, s obzirom da s jedne strane trgovac lakše proda svoj proizvod, s druge zainteresirani potrošač lakše do njega dođe, a Vitastiq, naravno, služi kao posrednik. Tu se, kaže, „otvara cijelo područje gdje smo mi kao reklamna agencija 'doma,'“ iako im ni upuštanje u hardver nije bilo potpuno strano pošto se Imago inače bavi i dizajnom. Sve u svemu, ovo je područje koje Vitastiq tek načinje pošto su do nedavno bili usredotočeni na uspješno okončavanje svoje crowdfunding kampanje. „Uz financiranje, Indiegogo kampanjom smo htjeli ispitati i zainteresiranost jer, normalno, da nitko nije kupio proizvod i sami bi se zapitali koliko to sve ima smisla. Sada ipak puno lakše možemo ići u neke daljnje poslovne pregovore jer je lakše nekoga nagovoriti na nešto kada iza sebe već imaš nešto uspješno.“
Pogled unaprijed Vitastiq je tek početak, Imago radi na još proizvoda
„koji imaju razloga postojati, a ne postoje“
Bez patenata
Interesiralo nas je i koliko je dobro Vitastiq zaštićen kao proizvod, s obzirom da upravo to pitanje često muči startupove prije nego što svoju ideju razotkriju cijelom svijetu putem crowdfunding platforme ili nekog drugog medija. Saznali smo kako je oko toga definitivno bilo govora, čak i ako bi se išlo samo na prijavu patenta („patent pending“), strategiju kojom se često koristi Apple kojemu se dobar dio patenata nikada i ne odobri. Zašto ipak često pribjegava prijavama patenata? „Ljudi su puno oprezniji kada nekome idu nešto kopirati ako on ima barem 'patent pending.' Razmišljali smo hoćemo li ići u tom smjeru, no ako to želiš prijaviti za cijeli svijet, radi se o stotinama tisuća dolara ili eura, a i naši odvjetnici za patentno pravo su nam poručili da mi nekakve realne osnove za patent nemamo,“ kažu u Vitastiqu. Dean nam je situaciju šaljivo opisao kao uzaludno nastojanje na kraju kojega „shvatiš da je sve već ispatentirano, a čak i kreatorima nekih izvornih ideja nikada nisu odobreni patenti.“ Neovisno o tome, Vitastiq i svi njegovi aspekti su zaštićeni kao autorsko djelo. Konkretno, elementi proizvoda poput njegovog naziva i načina na koji komunicira s pametnim telefonom ili tabletom su zaštićeni upravo tako i lako su utuživi. Na to se u biti svodi njegova realna zakonska zaštita.
Zakonska zaštita Za patent „nije bilo realne osnove,“ no Vitastiq je
zaštićen kao autorsko djelo
Multiplatformska aplikacija i ambicije
Vitastiq je prvotno zamišljen za iOS uređaje iz razloga što je platforma standardizirana i lakša za razvijanje od alternativa, a njegovi korisnici su osjetno skloniji kupovini aplikacija nego što je to slučaj na Androidu. „Naravno, naša aplikacija je besplatna, no činjenica jest da će si onaj tko ima iPhone vjerojatnije kupiti nekakav takav gadget,“ kažu u Vitastiqu. Kako se tijekom Indiegogo kampanje odmah pojavio interes za Android podrškom, odlučili su se razviti aplikaciju i za tu platformu te bi ona trebala biti dovršena u travnju, dok je iOS verzija već u beti. Ranije spomenuti Hyperactive inačicu za iPhone i iPad razvija pomoću xCode IDE-a i Objective-C programskih jezika dok za Android koriste JetBrainsov IntelliJ IDEA, Couchbase Lite za bazu te NodeJS za server. U Vitastiqu su razmišljali i o Windows Phoneu te desktopima jer, kako kažu, „nema razloga da se takva aplikacija ne koristi na desktopu.“ Eventualan problem bi moglo predstavljati to što uređaj s aplikacijom trenutačno komunicira putem sva tri kanala 4-pinskog audio jacka, tj. jednog ulaznog kanala za mikrofon i oba izlazna za stereo. Kako desktop računala za razliku od mobitela u pravilu imaju po jedan ulaz i jedan izlaz, kabel koji trenutačno nude s Vitastiqom nije dovoljan te će u budućnosti razmišljati o adapterima ili nekakvim drugim rješenjima, pod uvjetom da za druge platforme bude interesa. Momentalno su ipak usredotočeni na izbacivanje Android i iOS verzije.
Još malo pa gotovo Ekipa je zadovoljna postojećim prototipima i
eventualno će još mijenjati ambalažu
Adrenalinska kampanja
I najbolje ideje mogu ostati nezamijećene od strane javnosti bez dobrog PR-a tako da je i ovaj aspekt priče o Vitastiqu intrigantan. Zanimalo nas je koliko je njihovo reklamno iskustvo bilo presudno tijekom Indiegogo kampanje i „guranja“ proizvoda. Dean smatra da je profesionalno iskustvo bilo važno, no naglašava i značaj onog „životnog.“ Otkrio je kako su im neke stvari ipak bile nove jer kao reklamna agencija nikada prije nisu bili jako usmjereni na PR, pogotovo ne na vlastiti koji je do nedavno bio nepostojeć. Ipak, PR kampanja za Vitastiq je odrađena na visokoj razini, a za nju je bila zadužena upravo Ivis, naša druga sugovornica. „Počeli smo s targetiranjem svjetskih medija, htjeli smo cijelo tržište od SAD-a do Japana, a s time smo računali da će se vijest odmah vratiti i do regionalnih i nacionalnih medija,“ objašnjava ona. „Ciljali smo ne samo na tech i gadget medije, već i one usmjerene na lifestyle, fitness, sport, pa čak i alternativu.“ Činjenica da je Vitastiq baziran na alternativnoj medicini im je u nekim slučajevima odmagala jer ih neke publikacije nisu htjele pokriti, no nakon što su zapeli za oko Venture Beatu, uslijedio je pravi val objava, od Springwisea preko Japan Dailyja pa sve do Samsunga, a i sam Indiegogo im je pomogao kada ih je uvrstio na svoj newsletter. Dean smatra kako je ovo posljednje bilo vrlo bitno jer „nitko satima ne surfa tom stranicom u potrazi za projektom kojem bi mogao dati 100 dolara.“ Također, „nitko neće dati 100 dolara ako to već netko nije učinio“ pa su prve primjerke naručivali sami i tražili obitelj i prijatelje da učine isto. Sretan je da je to sve „krenulo dosta brzo,“ iako kaže da su u tvrtki bili spremni nastaviti s tom strategijom još dugo vremena.
Nadalje, pred njima se našao neočekivani problem kada je Kickstarter odbio njihov projekt jer su smatrali da Vitastiq prezentiraju kao medicinski uređaj, tako da su u svega tjedan dana morali kompletnu kampanju i materijale prilagoditi Indiegogo platformi. „Otvorili smo čak i tvrtku u Americi, sve smo napravili s planom da ćemo biti na Kickstarteru i već smo imali datum lansiranja kampanje.“
Još jedan izazov je bio to što su s kampanjom kretali u blagdansko razdoblje koje je medijski ionako prenatrpano, iako su na kraju početni cilj od 55.000 dolara na kraju uspjeli skupiti već do Božića. Tražili su i dobili podršku poznatih hrvatskih sportaša poput Blanke Vlašić i naše rukometne reprezentacije, a zanimljivo je i da su cijelu kampanju odradili s budžetom od 209 dolara. Konkretno, njih su potrošili na promidžbu na Facebooku, ali su od nje brzo odustali jer kako Ivis kaže kroz smijeh, to baš „nije išlo.“ Nadodaje kako je „kampanja bila puna adrenalina“, a vrijednost samog PR-a procjenjuje na vrtoglavih 2 milijuna kuna.
Savjeti za startupe i pogled u budućnost
Naravno, kako prosječan hrvatski startup nema dugogodišnje iskustvo u reklamnoj industriji koje mu može pomoći pri promicanju svoje ideje na crowdfunding platformama, pitali smo i ima li Vitastiqov tim nekakav konkretan savjet za druge hrvatske inovatore. Kao prvo, poručuju da se startupi „dobro educiraju o platformi na kojoj misle tražiti financiranje,“ poučeni svojim lošim iskustvom s Kickstarterom. Nadalje, bitno je odabrati ključne poruke koje će komunicirati tijekom kampanje te tek onda planirati medijsku strategiju. Prisutnost u medijima je, kako kaže Ivis, „bitna jer daje vjerodostojnost koja pak donosi priželjkivana sredstva.“ Također vjeruje da je bitno biti izravan u komunikaciji s publikom i nečim se istaknuti tijekom kampanje, a nakon crowdfunding faze slijede sajmovi gdje valja pristupiti drugim investitorima. Uz to, već spomenuto zivkanje rodbine i prijatelja u začetcima kampanje je njen gotovo neizostavan element.
Na kraju, interesiralo nas je koliko će Vitastiq utjecati na aktivnosti Imaga te možemo li od njih očekivati još sličnih projekata u nekoj nedefiniranoj budućnosti. Ukratko, odgovor je – da. „Cijelu klimu u Imagu smo sada nekako usmjerili na vlastite projekte, i to ne samo zbog Vitastiqa. Bit će još stvari s kojima ćemo izaći te se neće nužno raditi o ovakvim hi-tech gadgetima, no sve će to biti nekakvi proizvodi koji imaju razloga postojati, a ne postoje,“ otkrio je Dean.
