U zadnjih nekoliko tjedana imali smo prilike pročitati dosta tekstova o promjeni planova i rekonstruiranju Intelovog roadmapa za nadolazeće platforme i procesore, a nedavna novost je kompletna odgoda procesora kodnog imena Cannonlake na čije bi mjesto trebali doći Kaby Lake čipovi 2016. Ovo je na kraju krajeva pomaknulo i datume predstavljanja Intelove 10 nm arhitekture koju ćemo sada vidjeti najranije tamo negdje 2018. Intel je i sam priznao da je zapao u probleme po pitanju 10 nm tehnologije, zbog kojeg će se zapravo i dogoditi ovo produživanje životnog vijeka postojećeg ciklusa. Nakon Cannonlakea, svjetlo dana trebali bi, prema pojednim predviđanjima, ugledati Ice Lake procesori.
Njihova budućnost i njihovo mjesto u Intelovom planu prestavljanja procesora je za sada stavljeno pod znak pitanja, budući da je upravo dok smo pisali ovaj tekst Intel obznanio promjene. Ice Lake bi navodno trebao donijeti i integrirani regulator napona (Fully Integrated Voltage Regulator, FIVR) koji smo vidjeli u Ivy Bridge i Haswell procesorima, a koji power useri i nisu baš previše voljeli zbog lošijeg overclocking potencijala i većih temperatura koje je ova implementacija donijela. U budućim Skylake i Kaby Lake procesorima, FIVR će izostati, no kao što smo i rekli, nakon toga vraćamo se na staro. U svim tim vijestima izgubila se činjenica da je Intel nedavno, tj. na Computexu 2015, predstavio kompletnu i konačnu liniju desktop procesora baziranih na Broadwell arhitekturi, koja se najviše ističe po tome što je po prvi put upotrijebljen 14 nm proizvodni proces. Ovih modela nema puno, točnije njih pet: tri Core i5 i dva Core i7 modela. Najjači od njih, Core i7 – 5775C, našao se na našem stolu.
Puno jača integrirana grafika Samim pogledom na specifikacije već je jasno da će Intelov iGPU biti dosta jači u usporedbi s prošlom generacijom
Nazovi C za K
Jedna novost koja je prošla ispod radara, a koju je zapravo nemoguće previdjeti jeste činjenica da je Intel kod Broadwella promijenio sufiks otključanih modela procesora iz “K” u “C”. Kako se čini, korisnicima se ovo nije previše svidjelo i nomenklatura je vraćena na “K” sufkis za nadolazeću Skylake generaciju. Iako mi osobno ne bismo imali problem s ovom promjenom, krajnji korisnici ne vole baš previše kada im se mijenjaju “navike”, sa stavom - don’t fix it if it ain’t broken.
Neočekivani obrati Godavari APU ostavljeni u retrovizoru Intelovog Irisa Pro 6200
Naglasak na jačoj integriranoj grafici
Kako je riječ o Tick otkucaju koji donosi promjenu u proizvodnom procesu, Broadwell je zapravo derivat Haswella i ne donosi puno novih arhitektonskih promjena na stol što se tiče CPU dijela, no zato je integrirana grafika pojačana za gotovo duplo. Osim što je je dobila puno brži i veći eDRAM cache, integrirana grafička porcija Broadwella dobila je više nego dvostruko veći broj Execution Unita (EU), s 20 je povećan na 48, a sve to i uz veći radni takt od 1150 MHz. Kao što ćete malo kasnije imati prilike vidjeti, ove promjene rezultirale su dvostrukim povećanjem performansi u odnosu na Haswell generaciju i njihovu integriranu grafiku, što će ovaj model učiniti prikladnim čak i za igranje, dok od Skylake modela možemo očekivati još više.
Još veći udio kolača integriranoj grafici Usporedba Broadwell (lijevo) i Haswell (desno) silicijskog diea, te raspodjela po površini ovisno o određenim modulima
Smanjen TDP
Pogledom na specifikacije može se primijetiti da je TDP Broadwell procesora smanjen za kakvih 20 W. S druge strane, vjerojatno ćete primijetiti da su i radni taktovi dosta niži u odnosu na Haswell/Haswell Refresh, pa čak i Ivy Bridge. Zbog toga možemo zaključiti da je niži TDP uzročno-posljedična veza smanjenja radnog takta procesora u kombinaciji s manjim proizvodnim procesom od 14 nm. Tu je i činjenica da gotovo pola Broadwellog diea zauzima integrirana grafika, što u slučaju Haswell mikroarhitekture nije bilo tako. Najveći pomak, osim u potrošnji, vidi se i u temperaturi jezgri prilikom opterećenja, gdje smo dobili otprilike 5-10 °C manje, a neki čak i više od toga, ovisno o hlađenju. Nažalost, kao što ćete vidjeti, to i nije previše utjecalo na overclocking potencijal.
Očekivano slabije performanse CPU-a
Kao što možete primijetiti, ali i pretpostaviti, uslijed smanjivanja radnog takta, ali i činjenice da se bazira na istoj mikroarhitekturi, Core i7-5775C po snazi je slabiji od Core i7 4790K/4770K, pa u nekim slučajevima čak i Core i7 – 3770K modela. Naravno, ovo i nije neki problem kad u cijelu priču dodate i overclocking kojim ćete lagano nadoknaditi razliku, ali tu dolazimo do neočekivanog raspleta. Uz prilično visok napon, obzirom na frekvenciju, uspjeli smo u nekoliko navrata dosegnuti stabilnih nešto ispod 4,3 GHz, što i nije toliko impresivno u usporedi s Haswell/Haswell refreshom. Ponovo se vraćamo na veličinu diea i udjela iGPU-a u njemu, a isti je zasigurno imao direktnu vezu s mogućnošću da procesor postiže veće taktove, kao i sposobnost njegovog overclockinga. S druge strane, ne smijemo smetnuti s uma i faktor novog proizvodnog procesa koji je imao tko zna kakav utjecaj na cijelu strukturu mikroarhitekture procesora, zbog čega je Intela možda morao napraviti pokoji kompromis.
Rame uz rame
Još od kad je Intel sa svojom integriranom grafikom po prvi put sletio u Core seriju procesora (Clarkdale), po pitanju grafičke snage bili su daleko od AMD-ovih APU rješenja. Od tada pa do danas prošlo je pet godina, a i sami znate da se za to vrijeme u ovoj industriji štošta može promijeniti.
Kada to kažemo, ne mislimo samo na to da je u međuvremenu Facebook kupio Instagram, već da se Intel jako, ali jako, približo AMD-ovom trenutno najjačem APU rješenju i možda ga prestigao. Ovdje smo direktno suprotstavili Intelovu Iris Pro 6200 integriranu grafiku iz modela Core i7 – 5775C, te nedavno testirani AMD Godavari APU A10 7870K koji u sebi nosi najjači primjerak AMD-ove integrirane grafike. Uspoređujući performanse oba modela, Intelova Iris Pro 6200 napravila je ogroman skok u snazi, te zapravo prešla AMD-ov najjači APU čak i po pitanju integrirane grafike. Iris Pro 6200 je u prosjeku 5-10% bolji od Godavari iGPU-a, a u usporedbi s Haswellovim HD 4600, poboljšanje iznosi više od 100%. Sve u svemu, iako Intelu integrirani GPU možda i nije bio toliko u fokusu koliko je AMD-u, uspjeli su ih sustići i prestići po pitanju performansi.
Prvenstveno bismo rekli da je ovdje riječ o drugačijoj filozofiji kad je u pitanju pozicioniranje na tržište, gdje Intel zapravo nema namjenu jače modele integrirane grafike gurati u slabije procesore kao što je Core i3, iako to zapravo i više ima smisla, barem kada bi se pitalo korisnike. Realno gledajući, netko tko kupi Core i7 procesor vjerojatno će a) imati dediciranu grafičku karticu ili b) neće trebati jaku i dediciranu grafičku, već mu treba samo jak procesor (programeri, recimo) skupa sa slabom grafičkom u stilu “samo da mu pokaže sliku”. Ovo što je Intel napravio po pitanju integrirane grafike stvarno je impresivno, a tko zna što nas sve čeka dalje sa Skylakeom i platformama koje dolaze nakon nje.
