Noctuine smo hladnjake već imali na testu i impresionirali su nas, pogotovo jer ozbiljno dovode u pitanje AiO vodena hlađenja. Naravno, oba rješenja imaju svoje prednosti i mane koje ćemo opisati. Cilj nam je pogledati što je novo u svijetu Noctua hladnjaka s obzirom na to da se u brojnim paketima zapravo ne nalaze “novi” novi proizvodi.
Noctua nam je poslala tri svoja najpoznatija hladnjaka, no u malo drugačijem ruhu. Bilo tko tko se malo pozabavio hardverom, zna prepoznatljive boje koje Noctua koristi na svojim proizvodima. Dok ih čine vrlo upadljivima, ponekad ipak ne pašu u planirani build što je, s obzirom na smjer razvoja dizajna i izgleda unutrašnjosti kućišta, značajan čimbenik solidnom broju entuzijasta.
Tako Chromax serija zamjenjuje smeđe nijanse svojih standardnih hladnjaka crnima. I dalje je riječ o klasičnim (najpopularnijim) hladnjacima, no oku su ugodniji i neutralna će boja primamiti i one koji žele vrhunske performanse, ali im je važan i izgled. Osim samih hladnjaka, Noctua je izbacila i gumene ublaživače vibracija za rubove ventilatora u raznim bojama za dodatnu personalizaciju buildova.
Spomenuli smo da klasični hladnjaci mogu imati jednake performanse kao i AiO hladnjaci, no pogledajmo zašto je tome tako i koje su prednosti jednih, a koje drugih. Standardni hladnjak koristi se toplovodnim cijevima koje su šuplje, iznutra im je smanjen tlak kako bi tekućina lakše proključala i je dodano par kapi tekućine. To je dovoljno da toplovodne cijevi velikom efikasnošću prebacuju toplinu s procesora na radijator hladnjaka.
Bakrene cijevi zatim toplinu prebacuju na aluminijski radijator kroz koji ventilator tjera zrak na koji je na kraju prebačena ta toplina. Fizičke dimenzije hladnjaka različitih proizvođača mogu biti slične, no postoje sitnice koje značajno podižu performanse, a time i cijenu hladnjaka. Prva stvar je sam ventilator, njegove performanse, ali i oblik. Bitno je da može proizvesti dovoljno snažan pritisak koji će potjerati zrak kroz radijator.
Ovdje ulogu igra i gustoća samih listova aluminija u radijatoru i njihovo postavljanje. No ni to nije sve. Naime, vrlo je važan i način na koji je kompletan hladnjak složen. Ako imate priliku pogledati neki strariji hladnjak i pokušate izvući aluminijske listove s toplovodnih cijevi, primijetit ćete da to nije nemoguća misija jer su one nagurane na same bakrene cijevi. Tu dolazimo do problema poput stavljanja hladnjaka na procesor bez paste.
Toplina se prebacuje, no prijenos nije optimalan. Proces koji dakako diže cijenu proizvoda je taj da se listovi aluminija lemom povežu s bakrom za maksimalan prijenos topline. Upravo ovo je i detalj kojim se Noctua može pohvaliti, ali i čemu može zahvaliti na dobrim performansama. Minus kod ovakvih hladnjaka je taj što hladnjak ima značajnu težinu koja kompletno leži na matičnoj ploči oko procesora radeći polugu na matičnu ploču.
Ako matičnu niste pričvrstili za kućište kako treba, s vremenom može doći do izvijanja ploče i pucanja kontakata, a da ne govorimo o premještanu računala.
AiO hladnjaci su u prednosti što ne rade gotovo nikakvu polugu na matičnu ploču, a toplinu efikasno miču s procesora. Voda kao medij prijenosa topline ima odlične karakteristike pa toplinu brzo prebacuje na udaljeni radijator i direktno van iz kućišta. No pitanje je hladi li procesor bolje od klasičnog velikog hladnjaka poput Noctue?
Odgovor naravno nije apsolutan jer ovisi o veličini radijatora i drugih komponenti, no mainstream AiO hladnjaci s dva ventilatora neće imati puno drugačije performanse od Noctue.Prednost vodenih hlađenja nad onim zračnima je upravo veća količina vode koja može “pospremiti” toplinu koja se zatim uspješno hladi velikim radijatorima.
Čak i custom vodena hlađenja dođu do temperatura onih zračnih s vremenom, ako radijator nije dovoljno velik da uspješno hladi vodu, samo joj treba duže da postigne balans topline. AiO hladnjaci imaju malu količinu vode u sebi koja se brzo zagrijava te se konačne temperature brzo izjednače s onima od zračnih hladnjaka.
Vodeni hladnjaci također imaju dodatnu točku kvara kod pumpe, a voda u njima će s godinama ishlapiti što garantira da će konačno prestati raditi, makar to bilo 5 do 6 godina. Standardni hladnjaci na zrak kao jedini aktivni dio imaju ventilatore koji se jednostavno zamjene u slučaju da dođe do kvara.
