Iako se po popularnosti i prodaji ne može mjeriti s mlađim Xiaomijem, Meizuovi top modeli nisu ništa puno lošiji po specifikacijama od kineske, ali i globalne konkurencije. MX4 se može podičiti osmojezgrenim procesorom s čipseta MTK6595. Četiri jezgre rade na 2,2 GHz takta, a četiri na 1,7 GHz, što nas podsjeća na Samsungovu big.LITTLE filozofiju. Usto, uređaj ima 2 GB RAM-a. Koliko mu to pomaže u benchmark testovima koje smo odvrtili na njegovim direktnim konkurentima, Xiaomiju Mi4 i OnePlus Oneu?
Na AnTuTu testu postigao je 46.834 bodova, za mrvicu više od OnePlus Onea i desetak tisuća bodova ispred Xiaomija Mi4. S druge strane grafička kartica PowerVR G6200 nije u istom rangu s Adrenom 330 pa su rezultati 3D Mark testa, usmjerenog na performanse u grafički zahtjevnim igrama, pokazali 15.494 boda, tj. malo manje od Xiaomija i za oko 5 tisuća manje od OnePlus Onea. Basemark OS II dao je MX4 modelu 686 bodova, tristotinjak više od Xiaomija Mi4, odnosno dvjestotinjak od OnePlus Onea. Gledajući sintetičke benchmarkove, MX4 se nema ničega sramiti.
Fly Me To The Moon
Stavimo li čistu snagu na stranu (sustav ionako odlično i brzo radi, uz primjetne manje softverske bugove) te promotrimo li bolje operativni sustav, dolazimo do zaključka kako Meizu više voli iOS platformu nego Android na kojem se vrti. Nema podjele na uvodne ekrane s widgetima i izbornik s aplikacijama već su tu samo ekrani s aplikacijama, podijeljeni po abecednom redu.
Predinstalirane aplikacije dolaze na glavnom ekranu, A i B karticama, a što ih više dodajete, to više slova u nizu dobivate (C, D...). Zanimljivo je i da swipeom na desno na zaključanom ekranu otkrivate pregled svih instaliranih aplikacija te po potrebi odmah možete bootati onu koja vam najviše treba. Također, sa SmartTouch funkcijom možete se prebacivati između aktivnih aplikacija swipeanjem.
Na žalost, ne postoji laki pregled svih aktivnih aplikacija kao na iOS-u i Androidu već posebnom gestom možete vidjeti (i dokrajčiti!) nedavne zadatke. Izuzmemo li klasičnu zavjesu, geste su nezgrapno osmišljene i izvedene.
Kineski dizajn, japanska i južnokorejska tehnologija
Swipeom nadesno otvara se izbornik za kameru. Iako siromašnija opcijama (korisnih) postavki, (Sonyjeva) kamera od 20,7 megapiksela briljira u dnevnim uvjetima. Oštrina slike je fantastična. Slika s Trga bana Jelačića kristalno čisto nam je prikazivala imena trgovina i copy reklama udaljenih dvadesetak i više metara. Kontrast je isto tako dobar, dok su boje pomalo zasićene, po uzoru na Samsung.
No pri snimanju morate biti mirne ruke. Ukoliko ne budete pazili, imat ćete galeriju mutnjikavih fotki. Ostali smo i pomalo razočarani kvalitetom noćnih fotografija. Mogu proći, ali očekivali smo svjetlije i vjernije rezultate. Kad smo već kod svjetline, bio bi grijeh ne spomenuti izvrstan 5,3-inčni JDI ekran na kojem su nam se filmovi svih rezolucija i formata vrtili bez ikakvih problema. Naravno, taj ekran guta i dosta energije. Kao i u slučaju OnePlus Onea, na kraju dana smo stavili (Sonyjevu i Samsungovu) bateriju od 3100 mAh na punjač plašeći se da se sutradan tih 40-ak posto ne iscijedi do kraja u najvažnijem trenutku.
Tvoji simboli izgledaju poznato
Predinstaliran softverski paket donosi mnoštvo aplikacija koje po imenu nećete niti moći razumjeti, kamoli da ćete ih koristiti. Zato je tu Google Installer i Play trgovina za kreaciju prilagođenog Android paketa programa. No, oprezno s aplikacijama – uređaj nema mogućnost nadogradnje u obliku eksterne memorijske kartice. Uzmete li 16 GB verziju koja je nama došla na test često ćete brisati stare datoteke kako biste stavili nove filmove, igre i dokumente na sustav. Što se pokretanja programa tiče, zgodno je spomenuti da sustav stalno traži dozvole za korištenje ovog i onog hardvera za aplikaciju po uzoru na iOS, no to bi Android korisnicima (koji su na dozvole pristali pri instalaciji) moglo biti suvišno i iritantno. Sučelje općenito najviše uništava dojam ovog jakog kineskog flagshipa, kojeg će preferirati foto entuzijasti i ovisnici o multimediji.
