TEHNOLOGIJA
Na prvu ruku većina korisnika odabir prijenosnika shvaća kao dosta trivijalan proces, no previše je toga u igri da bi se odluka mogla brzo donijeti. Uz visoku gornju granicu cijene, ali i veliki cjenovni raspon do donje granice, broj različitih modela bio je velik. No, kao što smo u uvodu i rekli, morali smo smanjiti broj modela kako bismo vam donijeli one najzanimljivije primjerke kad je u pitanju zanimljiv i jak hardver. Iz šest brandova proizašlo je ukupno 11 modela prijenosnika koji su sa svojim probranim hardverom ušli u okvire usporednog testa. Naravno, tu je bilo svega, počevši od klasične raspodijele između 15,6" i 17,3" modela, pa sve do onih koji su imali kombinaciju jakih procesora sa slabijim grafičkim karticama ili pak obratno. U svoj toj zbrci našlu smo šaku modela koji su isplivali na površinu kao jedni od najboljih i na kraju krajeva uzeli Grand Prix, odnosno Best Buy nagradu.
Borba naljepnicama Kombinacija Intela i nVidije jedna je od učestalijih
AMD vs. Intel
Činjenica je da, baš kao i u stolnom segmentu, Intel i u mobilnom ima osjetnu prednost što se tiče udjela na tržištu. Od 11 modela na testu svega su dva bila bazirana na AMD-ovoj platformi. Intelova nadmoć jasno dolazi do izražaja kada je u pitanju snaga, ali i potrošnja njegovih platformi. Ovdje smo se uglavnom susreli s low-voltage primjercima Core i5 i Core i7 procesora miješanih generacija, jedan iz Haswell i jedan iz Broadwell serije. U suštini, riječ je o dvojezgrenim procesorima s podrškom za HyperThreading s kojim se penju do ukupno četiri dretve, dok su se radni taktovi kretali od otprilike 2 GHz do 3 GHz.
Poprilično standardan line-up što se tiče Intela. Pored jednog klasičnog primjera AMD-ovog A4 APU-a imali smo prilike isprobati i novi mobilni Carrizo kroz FX-8800P model. Iako će ova platforma biti dostupna na tržištu tek krajem mjeseca, htjeli smo vam barem kroz ovaj jedan Lenovov model dočarati njezinu snagu kako biste je imali s čime usporediti na ovom testu, te, u slučaju da vam odgovara performansama, mogli pričekati njezin dolazak. Punokrvne četverojezgrene modele u kombinaciji s pristojnim grafičkim karticama teško ćete naći u ovom cjenovnom segmentu, a tu je varirala i količina RAM memorije. U većini slučajeva bilo je riječi o 4 GB, no bilo je i nekoliko modela s 8 GB.
The next best thing SSHD kombinira mali komadić SSD-a (8 GB MLC NAND flasha) s klasičnim HDD-om velikog kapaciteta za nešto bolje performanse
AMD vs. nVidia
Odnos dediciranih grafičkih kartica, što se brandova tiče, bio je prilično podjednak. Proizvođači su podjednako uparivali procesore i s jednim i s drugim u gemischte scenarijima. Ukratko, svakakvih kombinacija ima. Jedina koje naravno nema je kombinacija nVidjine grafičke uparene s recimo AMD-ovim procesorom, a razlozi tome su jasni. Od AMD-a prevladava R7 serija s M260 i M265 modelima, dok je kod nVidije to uglavnom GT 840M ili 850M, odnosno u jednom od modela prijenosnika i najjači dedicrani GPU ovog usporednog testa - GTX 950M. Gotovo svi modeli pokazali su se i više nego dovoljno dobrim za causal igranje na nazivnoj rezoluciji, uz pokoji kompromis. Generalni zaključak je da ovaj cjenovni segment prijenosnika po pitanju grafike i njezinih performansi neće nikoga ostaviti ravnodušnim.
Tup feedback Chicklet-style tipkovnice kao jedina opcija
Ima ga, ali ga nema
Iako bi čovjek pomislio da se s ovom gornjom granicom budžeta od 7.000 kuna može dobiti SSD disk, djelomično biste se prevarili. Kažemo djelomično, jer jednim djelom uspjet ćete ih pronaći, ali ne u službi zasebnih diskova, već u službi cacheing SSD-ova. Neki od prijenosnika imali su SSHD modele diskova koji uz pomoć malenog NAND flash cachea ubrzavaju rad računala. Na stranu toga, jedan je Asusov model prijenosnika na usporednom testu imao dedicirani Kingstonov mSATA SSD pored 2,5" 1 TB diska, no taj isti SSD bio je veličine svega 24 GB. Iako bi u teoriji mogli staviti Windowse na njega, više od toga ne biste mogli. Ovaj SSD zapravo služi za cacheiranje HDD-a uz pomoć Intelove Rapid Storage / Smart Reponse ili ExpressCache tehnologije koja ubrzava rad klasičnog HDD-a u svakodnevnim aplikacijama. U nekim verzijama prijenosnika, poput entry level ultrabookova, vjerojatno biste našli kakav model prijenosnika sa SSD-om većeg kapaciteta, no takvi onda nemaju dediciranu grafičku karticu, jači procesor ili više RAM-a. Zbog toga su i nastali kompromisi poput ovih sa SSHD diskovima, jer ipak ne možemo imati i ovce i novce.
Jeftinije, ali bez Windowsa Uz većinu prijenosnika dolazi FreeDOS ili Ubuntu
Plitko lupkanje
Otkako su chicklet-style tipkovnice preuzele "vlast" nad gotovo svim modelima prijenosnika, kao da je jedan dio nas zauvijek otkinuti. Dobro, možda malo dramatiziramo i velika je vjerojatnost da je većini korisnika gotovo svejedno što imaju pod prstima. Iako ne preferiramo takav oblik tipki, Lenovo i Dell su definitivno najbolji među njima što se tiče hoda tipki, njihove veličine i konture. Kad je riječ o touchpadu, nismo imali prevelikih prigovora. Neki su bili malo više precizni, a neki manje, dok uporaba definiranih lijevi i desni tipki polako izlazi iz "mode", što nam također nije previše drago. Ionako sumnjamo da ćete ga previše koristiti ako vam je gaming pri pameti.
Može i klasičnim putem Jedan dio prijenosnika sakriva bateriju ispod poklopca, dok se drugi drže stanardne metode
Sindrom loše vidljivosti
Baš kao i tipkovnice, kvaliteta ekrana unatrag par godina srozala se na neviđene razine, čak i kada je malo skuplji segment u pitanju. Iako možemo pljuvati po njima, ovakvi loši ekrani zapravo su razlog zašto su cijene prijenosnika generalno pale. Jeftiniji paneli omogućili su jednim dijelom da imamo veliki broj modela prijenosnika debelo ispod 4.000 kuna, ali da isto tako doživimo loše iskustvo i u kategorijama puno skupljih prijenosnika. Oni koji imaju oko za taj detalj, poput nas, ipak ne mogu samo tako lako prijeći preko toga. Najviše nas muče očajni kutevi gledanja koji mijenjanju sliku do neprepoznatljivosti čak i ako glavu pomaknete samo za par stupnjeva, dok su kontrast i vjernost boja u najbolju ruku samo loši. Generalno govoreći, teško je pobjeći od ovih mana čak i u ovom segmentu, a jedini koji su se istaknuli od ostalih bili su Asus i Toshiba.
Vijak-dva i unutra ste Pristup komponentama vidno je olakšan
Jednostavno održavanja i nadogradnja
Proizvođači laptopa su s vremenom shvatili da korisnici sve više pristupaju unutrašnjosti prijenosnika, bilo da treba promijeniti komponentu poput RAM-a ili diska, ili pak počistiti ventilatore od prašine. To je zapravo bio i jedan od razloga zbog kojih se pristup ovim dijelovima računala s vremenom sve više korisnicima olakšavao. Iako proizvođačima baš i nije od interesa da korisnik prčka po komponentama, neki od brandova su user-friendliness otvaranja svojih prijenosnika podigli do razine koju će i laik brzo pohvatati. Danas se na gotovo svim prijenosnicima uz odvijanje jednog ili dva vijka i u roku kraćem od minute mogu otvoriti stražnja, odnosno donja strana kućišta. Sve komponente su jasno vidiljive i raspoređene, ne možete pogriješiti ni da hoćete. Kod nekih ćete naći i baterije koje su također izmjenjive, baš kao i one standardne kojima se može pristupiti izvana. U svakom slučaju, prije nego što krenete s rastavljanjem, svakako savjetujemo da provjerite s prodavačem uvjete rastavljanja i nadogradnje prijenosnika u kontekstu garancije.
Može i bolje Kvaliteta prikaza slike na panelima ovog cjenovnog ranga u pravilu nije puno bolja od onih niže
Besplatno ili ništa
Kao što to obično i bude, primamljiva cijena u sklopu dobro odmjerenog hardvera traži i neke kompromise. U ovom slučaju to je bio nedostatak Windowsa na većini modela. Ono što ćete naći umjesto toga je uglavnom FreeDOS ili Ubuntu.
