Birajte između tehnologije i performansi
S dolaskom Intelove desete generacije procesora došle su i dodatne komplikacije, kako oko imenovanja samih čipova, tako i oko zamršenih naziva
Eto, u desetoj generaciji imamo i prvi okus Intelova 10 nm proizvodnog procesa. Već znamo priču kako se Intel godinama mučio sa smanjenjem proizvodnog procesa, no ako ipak ne znate, Intel je do svoje trenutne proizvodnje na 14 nm svakih nekoliko godina uspješno smanjivao litografski proces.
No, prelazak na 10 nm trebao se dogoditi 2015., ali je odgađan sve do sada. Važno je imati na umu da, kao ni TDP kod termalne snage procesora, nanometri kod proizvodnje čipova zapravo ništa ne znače, jer svi proizvođači mjere nešto drugo u čipu i to predstavljaju kao svoju veličinu.
Imajmo na umu da je Intelov dizajn često “gušće” dizajniran, i samim time bio je superioran konkurenciji na istom broju nanometara, no od 14 nm ih je konkurencija sustigla. Može se reći da je Intelovih 10 nm više-manje jednako TSMC-ovim 7 nm koje koristi AMD.
Drugi problem je taj da AMD na 7 nm ruši rekorde, dok Intel svojih 10 nm čuva kao drago kamenje. U većim količinama se sada proizvodi za laptope, no samo u low-power verzijama, do maksimalno 25 W TDP snage.
Low-power procesori dijelu korisnika daju idealan omjer performansi i dugotrajnosti baterije, no drugom dijelu korisnika ipak ne zadovoljavaju potrebe. Tako je Intel istovremeno izbacio i drugi niz mobilnih procesora, na dobroj staroj 14 nm++++ litografiji, koji nemaju najnovije tehnologije, no superiornih su performansi.
Razlika u tehnologijama glavno je opravdanje za puštanje 10 nm verzije mobilnih procesora u javnost. Novi procesori donose brojne tehnološke napretke koji će pozitivno utjecati na proizvođače laptopa, a time će i krajnji korisnici dobiti pristup naprednijoj tehnologiji po nižoj cijeni, ako se zvijezde dobro poslože. No krenimo od početka, objašnjavanjem glavnih razlika i naziva, te Intelova opravdanja za šumu čipova. Velik broj procesora je, naravno, dobra stvar, no uzrokuje nesigurnost pri kupnji jer ih se više ne može lijepo poredati po očekivanim performansama.
Dakle, imamo desetu generaciju Intelovih procesora. Ona se sastoji od dvije arhitekture i samim time dva različita čipa. “Moderniji” od njih proizveden je na 10 nm proizvodnom procesu, nosi naziv Ice Lake, koristi nove Sunny Cove jezgre te implementira novi Gen11 integrirani grafički sustav.
Drugi model čipa i dalje se proizvodi na 14 nm+++ proizvodnom procesu, nosi naziv Comet Lake, koristi “dorađene” Skylake+++ jezgre te implementira stariji Gen9 integrirani grafički sustav, kao i prošle dvije generacije mobilnih procesora. Kako bismo pojednostavili priču u daljnjem dijelu članka, ove čipove ćemo nazivati Ice Lake i Comet Lake, pa savjetujemo da zapamtite koji je koji.
Ako se prisjetimo Intelova izbacivanja procesora u tik-tok modelu, procesori koji donose nove tehnologije gotovo su uvijek bili nešto slabiji od zadnjih proizvedenih na sazrjelom proizvodnom procesu. Danas se svaki megaherc stavlja pod povećalo te si Intel teško može priuštiti slabiju generaciju procesora, pogotovo nakon tolikih godina stagnacije.
Ono što se pokazalo malo kompleksnim, a postat će još gore kada se tržište ispuni većim brojem procesora, su, naravno, nazivi. Jednom kada pogledate što stoji iza kodova, oni se mogu razumjeti, no prosječni korisnik neće htjeti ulaziti u tolike detalje kod izbora.
Dakle, ako se odlučite za performanse samog procesora i želite i7 čip, onda je za vas Cannon Lake i7-10510U. S druge strane, neki lakši laptop za svakodnevno korištenje, koji i dalje ima vrlo solidne performanse, imao bi Ice Lake i7-1065G7 procesor. Oba procesora standardno imaju TDP od 15 W, no proizvođači mogu prilagoditi procesor da radi snagom od 10 W do 25 W, ovisno o željenim performansama i mogućnostima hlađenja procesora.
Oba procesora također imaju po četiri fizičke jezgre s po osam threadova. Prva razlika među njima su maksimalni radni taktovi. Naime, Cannon Lake i7 ima maksimalni boost jedne jezgre do impresivnih 4,9 GHz, dok bi uz adekvatno hlađenje sve jezgre mogle raditi punom snagom na 4,3 Ghz.
S druge strane, Ice Lakeov 10 nm i7 ima maksimalan radni takt jedne jezgre od 3,9 GHz, dok sve jezgre mogu raditi na svega 3,5 GHz. Odmah se može uočiti značajna razlika u performansama samih procesorskih jezgri, pa pomislite da imate pobjednika, no onda dolazimo do integriranog grafičkog sustava.
Ako kupujete lagani prenosivi laptop za kakav su ovi procesori i dizajnirani, ekstra grafička kartica svakako će imati utjecaja na performanse baterije. Zato su važni integrirani grafički sustavi koji se kod ova dva procesora značajno razlikuju.
Cannon Lake procesori tako vuku već godinama star Intel HD Graphics 620 GPU, koji tehnički funkcionira za uredske poslove i multimediju, no ništa više od toga s njime nije moguće raditi. Tehnički je moguće, no performanse jednostavno neće dopustiti igranje igara, 3D i video obrada će značajno patiti, a sveukupno iskustvo jednostavno traži dodatnu grafičku karticu da uskoči u pomoć.
S druge strane, Ice Lake procesori sada dolaze s Iris Plus grafičkim sustavom jedanaeste generacije. Podržani su novi standardi te nativno mogu raditi zasloni sa specifikacijama do 4K @ 120 Hz. Također su povećane podržane rezolucije do 5K.
Osim toga, verzija u navedenom i7 procesoru dizajnirana je tako da bude dvostruko jača nego dosadašnja (U)HD 620 integrirana grafika. Performanse se najbolje mogu odrediti po broju Compute Unita (CU), kojih ovaj G7 grafički čip ima 64 u usporedbi s Cannon Lakeovim UHD 620, koji ima 32 CU.
Snalaženje u novim nazivima
Grafičke performanse su i glavni aduti novih Ice Lake procesora te je tu činjenicu Intel istaknuo i u samom nazivu. Pozabavimo se sada imenovanjem samih procesora kako biste se lakše mogli snaći.
Kod Comet Lake procesora, primjerice Core i7-10510U, naziv i smisao ostali su jednaki. i7 označava rang performansi u kojem se procesor nalazi, prva dva broja su uvijek 10 jer označavaju desetu generaciju procesora, a zadnja tri broja, kao i u prošlim verzijama, označavaju specifičan procesor u kategoriji.
Na kraju slovo označava vrstu prijenosnika za koje je procesor namijenjen, a oznaka „U“ predstavlja “thin and light” prijenosnike koji nisu namijenjeni za zahtjevne aplikacije, već se više fokusiraju na multimediju i dugotrajnost baterije.
Osim „U“ serije, koju danas testiramo, Intel je izbacio i „Y“ seriju procesora namijenjenu ultraprijenosnicima poput Chromebook serije laptopa, no rjeđe se mogu naći u divljini s, naravno, slabijim performansama.
Ice Lake procesori sada nose nove nazive, koji u imenu uključuju i oznake za performanse koje možete očekivati od grafičkog sustava. Tako na dosadašnjem primjeru Ice Lake i7-1065G7 zadržava i7 oznaku, kao i prva dva broja s oznakom generacije.
Druga dva broja kompletno mijenjaju igru, pa ćemo ih pojasniti. Dakle, treći broj u nizu, u ovom slučaju 6, označava verziju procesora specifičnog toj seriji, koja bi se mogla mijenjati izlaskom novih čipova kroz životni vijek ovih procesora.
Tako i3 sada dolazi s oznakom „0“, no naredne verzije bi mogle imati oznake „1“ ili „2“. i5 dolazi s oznakom „3“ te bi se noviji čipovi razlikovali dizanjem ovog broja na 4 ili 5. Istra priča se odnosi i na i7, koji bi mogao rasti od trenutnih 6 na 7 ili 8.
Zadnji, četvrti broj se zasada pojavljuje u „0“ ili „5“ verziji te po logici izbačenih procesora zamjenjuje dosadašnje „U“ ili „Y“ oznake, pa je „U“ sada „5“, a „Y“ je „0“. No jedan i7 procesor, točnije i7-1068G7, ipak ne prati takve oznake.
Na kraju imamo „G7“ oznaku, koja se niz listu izbačenih procesora diže od „G1“. Izravno označava performanse grafičke komponente, pa „G1“ označava standardne performanse UHD 620 integrirane grafike s 32 Compute Unita. Zatim dolazi „G4“ s 48 Compute Unita te Iris Plus tehnologijom, a na kraju je „G7“ s punih 64 Compute Unita i Iris Plusom.
Nije sve u grafici
Osim grafičke komponente, razliku nalazimo i u drugim tehnologijama. Tako nova generacija donosi i podršku za brže RAM kekse u laptopima, no i ovdje postoji razlika. Cannon Lake tako podržava DDR4 memoriju brzine do 2666 MHz, dok LPDDR4x može postići brzine do 2933 MHz.
Uz njih, Ice Lake ima superiorne performanse u tom pogledu da DDR4, koje su službeno podržane, mogu ići do DDR4 3200 MHz, dok LPDDR4x doseže 3733 MHz. Veći radni taktovi daju, naravno, superiorne rezultate, pogotovo kod grafičkih komponenti u procesoru.
Uz memoriju, glavna prednost Ice Lake arhitekture svakako je integracija sve većeg broja tehnologija u sami procesor. Tako Ice Lake u svim inačicama dolazi s Intelovom Wi-Fi 6 tehnologijom u procesoru, što proizvođačima svakako umanjuje potrebe za prostorom na matičnoj ploči laptopa, pa samo trebaju provući antene.
Wi-Fi 6 standard je najnoviji i njegova implementacija tek kreće, no ideja je da se smanji vrijeme slanja paketa u mreži i na Internet, kao i poboljša signal u sve zagušenijem prostoru wireless tehnologija.
Uz Wi-Fi 6 Intel je u Ice Lake integrirao i čuveni ThunderBolt 3, koji omogućuje čak četiri ThunderBolt izlaza na laptopima, gdje su proizvođači do sada morali imati odvojenu logiku na matičnim pločama. Tako se proizvođačima uvelike oslobađa prostor za nove ideje i još bolje prijenosnike, a imali smo priliku vidjeti i novi, savitljivi laptop-ekran na CES 2020 sajmu zahvaljujući tome.
Intel je osim klasičnih specifikacija najavio i značajno ubrzanje AI centriranih aplikacija zahvaljujući novome „Intel Deep Learning Boost” setu tehnologija kojime Intel širi instrukcije u AVX-512 s Vector Neural Network instrukcijama, kojima značajno ubrzava zadatke bazirane na deep learningu.
Ostalo je na samim proizvođačima
Intel je s novim Ice Lake procesorima ponudio vrlo atraktivnu platformu na kojoj proizvođači „thin and light” laptopa imaju priliku implementirati nove tehnologije ili jednostavno smanjiti rubove. Manja potreba za dodatnim čipovima na matičnoj ploči svakako doprinosi ukupnom prostoru za bateriju.
Kako će nove procesore proizvođači implementirati, ostaje na njima. Svakako bismo voljeli vidjeti lagane FullHD prijenosnike s iznimno dugim trajanjima baterija, kao i brzim punjenjem. Tipkovnica danas jednostavno mora biti osvijetljena, a debeli rubovi zaslona jednostavno bi trebali ostati u prošlom desetljeću.
Tako smo za vrijeme naših testiranja naišli na svakakve laptope te možemo reći da nam se brojni doista sviđaju, iako cijene brzo postaju veoma paprene. 4K zasloni i dalje su trend na malim laptopima, što po nama pruža inferiorno iskustvo s obzirom na integriranu grafiku.
Da se nas pita, 1440p zaslon bismo stavili tek iznad 15”, no valjda proizvođači gledaju neke druge parametre. Visoka rezolucija, osim što „zašteka” tu i tamo, dodatno prazni bateriju.
Ovaj test dao nam je priliku da testiramo i HP-ov Spectre laptop, koji je došao s OLED zaslonom. Od prvog trenutka kada se pojavio HP-ov logo na crnoj pozadini pri hladnom bootanju, znali smo da nije riječ o običnom IPS zaslonu.
OLED je uistinu impresivan koliko god puta ga vidimo, te boje koje može prikazati stvarno nemaju ravna niti na jednom drugom zaslonu. Naravno, tehnički su zasićenije od onih realnih boja, pa dobivate i malu aplikaciju za brzu prilagodbu, a ekran ima i HDR podršku, koja se sada lako kontrolira u Windowsima.
Ostaje samo nada da će za našega života cijena takvog uređaja biti manja od cijene kompletnog uređenja, recimo, kuhinje.
