Usporedni test gaming miševa od 100 do 400 kuna - SteelSeries Rival, Rival 100, Kinzu V3 i Sensei Raw

Sve veća popularnost eSportova, ali i free-to-play igara, podigla je gaming zajednicu na drugu razinu, ponajprije zbog činjenice da se svakim danom regrutira sve veći broj novih igrača.Naravno, svi oni, ali i mi, ako mislimo biti donekle kompetitivni, ne možemo stupiti u ovaj svijet bez glavnog alata svakog igrača - periferije. Potraga za takvom kvalitetnom gaming periferijom može se vrlo lako i vrlo brzo zakomplicirati, pogotovo kad je u pitanju jedna od najbitnijih komponenti ovog segmenta – miš. Makar većini prosječnih korisnika miš ne predstavlja ništa više od alata koji omogućava kretanje po sučelju Windowsa, dok bi s druge strane priče dobar dio igraće populacije ovu izjavu proglasio čistom blasfemijom. Naravno, kao i svaka medalja, i ova priča ima dvije strane, te nije sve crno-bijelo kako se isprva čini. Svak tip hardvera, pa tako i periferija, unutar sebe ima nekoliko različitih segmenata i namjena ovisno o tipu korisnika, pa ni s miševima nije ništa drugačije. Pored klasičnih "samo da mi radi i bude jeftin" primjera modela miševa, ručnih glodavaca s gaming pedigreom stvarno ima na pretek.

Tržište je samo po sebi vrlo zasićeno, a svakim danom sve je više novih modela i proizvođača koji se pokušavaju probiti, ugrabiti svoj dio tržišnoga kolača i nametnuti se velikim igračima. Kako bismo donekle obuzdali širinu ovog usporednog testa odlučili smo se provjeriti kakvo je trenutno stanje ponude u sklopu nižeg i srednjeg segmenta. Tako smo odabrali modele miševa gaming predispozicija (kako marketinških, tako i onih tehničkih), čija se cijena kreće od početnih niskih 100 kuna pa sve do sasvim pristojnog gornjeg limita od 400 kuna. S ovakvim rasponom budžeta uspjeli smo okupiti poveći broj modela, njih čak 20 u sklopu 12 brandova. Sve smo ih usporedili koristeći nekoliko metoda, a cijeli proces nam je još jednom pokazao kako testiranje miševa može biti vrlo nezahvalno, jer prije svega ne postoje nekakve apsolutno determinističke metode s kojima bi se moglo sa stopostotnom sigurnošću reći da je jedan miš bolji od drugoga, već se dosta toga svodi na individualnu razinu osobe koje testira i njegovu "objektivnu subjektivnost".

Tehnologija

Skoro high-end

Iako se miševi svojom funkcijom i formom nisu nimalo promijenili unatrag zadnjeg desetljeća, mogućnosti high-end modela s vremenom su prešle i na budget modele.

Prosječni bi korisnik na prvu ruku pomislio da i nema neke filozofije oko ovog za interakciju vrlo bitnog komada hardvera, no priča koja okružuje miševe, pogotovo u sferi gaminga, može ovu temu produbiti u najsitnije detalje.

Mozak svega

Srce svakog miša je svakako njegov senzor. Njegova preciznost i njegove performanse oduzimaju najveći dio pažnje prilikom kupnje, posebice kod hardcore gaming populacije. Kao što većina vas zna, postoje dva tipa senzora koje ćete naći u miševima – optički i laserski. Optički koristi par LED svjetala u kombinaciji s malim foto senzorom koji onda skupa "zrcale" podlogu ispod sebe i transliraju je u pokret. Laserski senzor funkcionira na sličan način, ali umjesto LED svjetla koristi infracrveni laser. U srži, oba senzora rade na istom principu, koristeći CMOS senzor poput onog u digitalnim fotoaparatima kako bi slikali podlogu ispod sebe, a razlika je zapravo u osvjetljenju koje dobivaju putem klasičnoga LED-a ili infracrvenog lasera. Budući da ovaj drugi tip osvjetljenja ima drugačiju valnu duljinu, sposoban je "pogledati" dublje u strukturu materijala površine po kojoj se kreće, u usporedbi s klasičnim LED-om, pa tako u odnosu na optički senzor laserski donosi donosi puno veću osjetljivost, mjerenu u DPI-u. (Dots Per Inch).

Preciznije bi bilo reći CPI (Counts Per Inch), odnosno koliko puta će senzor miša "očitati" podlogu po kojoj se kreće. Iz tog razloga optički senzori puno bolje podnose različite tipove podloga. Laserski senzori više vole tvrđe podloge, nego one mekše, budući da kod njih dolazi do manjeg nesrazmjera u praćenja površine, što na kraju može rezultirati krivom očitanju i interpretaciji dobivenih podataka, odnosno u prijevodu, senzor će biti manje precizan. To je i jedan od razloga zašto hard-core gameri i dalje preferiraju miševe s optičkim senzorima.

Predodređena ergonomija

Za razliki od tipkovnica na koju jednostavno postavite prste, miševi su ipak nešto "intimniji" glede oblika vaše ruke, ali i načina na koji se drži. Ovdje tako imam tri tipa "gripa", odnosno načina držanja miša – palm, claw i fingertip. Vaš autor, kao tip korisnika palm grip, će kao i svaki drugi takav tip korisnika imati najviše problema oko pronalaženja miša koji svojom konstitucijom odgovara korisniku. Budući da se cijeli dlan i prsti oslanjaju na miš, osjećaj "udobnosti" prilikom držanja miša u stilu palm gripa igra dosta veliku ulogu. Kod claw, a pogotovo fingertip tipa gripa to nije toliko bitno budući da gotova cijela šaka visi u zraku, pa tako nije u doticaju sa samim tijelom miša.

Palm Grip

Fingertip Grip

Claw Grip

Najveći gubitnici u cijeloj priči su ljevaci, koji nažalost nemaju puno toga na izbor. Isključivo lijevo orijentiranih high-end miševa vrijednih spomena gotovo da i nema, a najviše čime se zapravo mogu zadovoljiti jest simetričan dizajn pojedinih modela. Takvi miševi obično niti smrde, niti miriše, predstavljaju presjek prosječnih modela tržišta, no s druge strane više od toga casual gameru niti ne treba.

Utjeha za ljevake: Na tržištu postoje nekoliko simetričnih modela miševa koje će zadovoljiti obje skupine korisnika

Na dohvat

Programibilne tipke, kao i dodatni prekidači koji nisu dio standardne ergonomije vulgaris miša, sve su češća ponuda i u sklopu budget segmenta gaming miševa. Gotovo svi dolaze s dediciranom prekidačem za mijenjanje DPI postavki u hodu, a većina njih ima i bočne prekidače koje se u sklopu priloženog softvera mogu prenamijeniti. And speaking of that...

Poželjni dodatak

I dok ih je do nedavno malo koji proizvođač miševa imao, dodatni paketi softvera koji ide uz miševe i koji korisnicima omogućuje veću kontrolu postavki, sve su češća pojava. Stariji igrači ove industrije poput Logitecha, Razera i Steelseriesa već su odavno isprofilirali svoje softvere i definirali ovaj segment kao "must have" u svom portfelju ponude gamerskih miševa. Neki su naravno to malo bolje odradili, neki malo lošije (što smo i ocijenili), ali na kraju dana dobro je vidjeti ovakav pozitivan trend gdje se proizvođači trude korisniku dostaviti što više opcija, pa makar bila riječ i o mišu od 150-200 kuna.

Ergonomski nesrazmjer: Lijevi primjer predstavlja nešto pitomiji izgled miša koji većina gamera preferira, dok desni primjer donosi nešto atraktivniji i hrabriji izgled, ali i opširniju funkciju zbog dodatnih tipki

Dobro popločan put

Kao što smo već i spomenuli, postoji nekoliko tipova podloga za miševe. Osobno preferiram platnene, poput CM Stormovog modela Swift-RX koji smo koristili u sklopu testiranja, a pogotovo kada je riječ o miševima koji posjeduju optičke senzore. Laserski se bolje snalaze na tvrđim tipovima podloga, no isti znaju biti dosta bučni i velikog trenja. Neki korisnici će preferirati određene tipove podloga čisto zbog njihove konstrukcije i izgleda, ali oni u većini slučajeva nisu dizajnirani imajući na umu estetiku, već function before form.

Kao bez duše: Tvrde podloge daju na preciznosti, pogotovo kod laserskih miševa, ali rijetko koji korisnici ih preferiraju

Mišji mitovi

1. Optički miševi su bolji od laserski – Ovo je djelomično točno do određene razine, ali cijela priča je puno kompliciranija (detaljnije u prvom paragrafu ovog teksta).

2. Veći DPI / CPI je bolji – Netočno - DPI / CPI ne predstavlja ništa osim sposobnost miša, odnosno senzora, da za određeni pokret i udaljenost x, prijeđe ne ekranu udaljenost u vrijednosti y. Veći DPI, veća prijeđena površina (što je korisno u radnom okruženju ukoliko imate ekrane visokih rezolucija), ali isto tako i sve manja preciznost kada govorimo o manjim pokretima, jer miš postaje vrlo osjetljiv u tom slučaju.

3. Akceleracija je nepoželjna – Netočno - Problem koji prati ovaj termin zapravo nema veze s njim. Najčešće je vezan uz miševe s laserskim senzorom, a u prijevodu, ono što se događa jeste da se miš drugačije ponaša pri različitim brzinama pokretanja ruke. Nije problem u tome što miš ima neku predodređenu pozitivnu ili negativnu akceleraciju, već je problem u tome što senzor pri različitim brzinama kretanja teško razlučuje jednaku fizičku udaljenost, odnosno omjer kretanje ruke i miša nije u odnosu 1:1, što bi trebalo biti. Pri većim brzinama kretanja miša/senzora veću su šanse za greškama u očitanju površine, što se na kraju prevodi u kraći ili duži prijeđeni put na istoj fizičkoj udaljenosti.

Laser ili optika: Iako većina hardcore gamera i dalje zagovara optiku zbog njezine preciznosti, laserski senzori nisu ništa lošiji

Metodologija

Proces odabira vašeg novog stolnog ljubimca učinili smo dosta opširnim kako bi pored klasičnih mogućnosti pokrili i sve one druge točke koje se smatraju bitnim u gamerskom svijetu.

Kao što ćete imati prilike pročitati u narednih par paragrafa, testiranje miševa je sve samo ne brzo i jednostavno, pogotovo kada vas u redu čeka 20 komada. No, nema veze, jer volimo dobar izazov, pogotovo kada se krajnji rezultat isplati, a taj je naravno da vama dostavimo i istaknemo one najbolje i najisplativije, kao i u svakom našem usporednom testu.

Početna točka

Prije nego što smo uopće krenuli s detaljnim testiranjem performansi, ocijenili smo ergonomiju samog miša, odnosno ležanje u ruci (imajući na umu da ga koristi korisnik palm tipa gripa, s komentarom u pregledu modela u kontekstu claw tipa gripa), dostupnost okolnih prekidača (ponajviše onih nestandardnih), te modularnosti po pitanju težine. Ove tri stavke su bile zasebno ocijenjene po našim preddefiniranim udjelima, a u 100% ocjeni su predstavljale udio za sveukupnu ocjenu koja ih okupljuje pod jednim krilom i koja se zove "Ergonomija", a čiji je udio u konačnoj ocjeni jednak 40%.

Round, round baby

Sada dolazimo do onih, po hard-core gamere, bitnih stvari, a to su testiranja samog senzora i način na koji smo to sve odradili. Ovdje smo ponavljanjem nekoliko različitih tipova testova (uzeli smo prosječnu vrijednost baziranu na tri ponavljanja) odredili koji miš je najbolji u područjima kao što su preciznost i konzistentnost senzora. Nadalje, pomoću programa iz kućne radinosti mjerili smo i analizirali "jitter" senzora (to bismo mogli prevesti kao nemirnost rada senzora) u sklopu jedne ponavljane radnje (vrtnja miša u krug normalnom brzinom. Kao šećer na kraju tu je i maksimalna DPI rezolucija / osjetljivost koju senzor dopušta, iščitana iz tehničkih specifikacija miševa. Iako je LOD (Lift Off Distance, udaljenost od podloge na kojoj je senzor prestaje pratiti) također jedna od bitnijih stavki, nju nažalost nije moguće precizno izmjeriti u standardnim uvjetima, ali smo zato odvojili pokoju riječ o tome u individualnom komentaru za svaki od miševa.

Sitnice koje znače: Kada se zbroje, i najmanje stvari postaju bitne, poput kvalitetnog softvera, upletenih kablova i osvjetljenja na koje dobar dio korisnika pati

Rak rana

Zadnji i najmanji udio u ocjeni nose "Dodatne mogućnosti" sa preostalih 20%. Njih sačinjava pregled softvera, kako vizualno tako i funkcionalno, odnosno kakve su mogućnosti koje isti dozvoljavaju u sklopu pojedinih modela miševa (reprogramiranje prekidača, macro funkcije, LOD, polling rate...). Nadalje u ovom udjelu smo ocjenjivali prisutnost osvjetljenja mišu, te da li je USB kabel za spajanje upleten, što daje drugu razinu cijelom izgledu i kvaliteti, ili je samo gumiran.

Neki ga vole težeg: Modularna težina i dodatni utezi kod nekih modela bili su pravo iznenađenje, obzirom na cjenovni segment

Profesionalne ili osobne preference

Većina korisnika periferiju bira na račun izgleda, "emocionalne" privrženosti pojedinom brandu i eventualno radi kakve izvanstandardne funkcije / mogućnosti. Rijetko tko od korisnika zapravo ide u toliku krajnost s detaljnim proučavanjem i traženjem "the miša" na način koji smo mi primijenili u ovom testu.

Blind test: U ocjenjivanju ergonomiije pomogli smo si testom za dodatno ispitivanje osjećaja u ruci i dohvatljivosti tipaka

Iako korisnike na prvu loptu neće zanimati ovakvi detalji, to ne znači da oni isti nisu i bitni, baš naprotiv mogli bi uvelike olakšati pravilan odabir. S ovakvim načinom testiranja i prezentacije rezultata, potencijalni kupac će dobiti kompletnu sliku proizvoda, bilo da traži nešto za casual ili pak kompetitivni gaming. Ovakav višak informacija nije nikada na odmet, a pogotovo kada se sve stavi u kontekst budget kupovine, gdje svaka kuna može igrati ulogu. Ukupno 20 različitih modela je i više nego dovoljno da se pronađete u najmanje jednom ili dva modela po pitanju dizajna i/ili branda, a uz naše precizno seciranje jednostavno možete odrediti koji vam točno model iz tog vašeg užeg izbora najbolje odgovara po ostalim kriterijima.

U milimetar: Mouse Tester softver omogućio nam je da detaljnije proanaliziramo “jitter” kod pojedinih senzora

Naravno, biti će korisnika koji više naginju prema estetici, ali i onih kojima je funkcionalnost i preciznost prije svega, što u gaming segmentu i nije tako rijetka pojava. Iako se možda čini da se kategorizacija prilikom kupnje svodi na jedan od ta dva parametara, osobno se volimo pronaći u modelu koji spaja najbolje iz oba svijeta, zlatnu sredinu.

Presudan dodatak: Kategorija softvera koji dolazi uz miševe postaje sve važniji i učestaliji dodatak

Asus Strix Claw

Na prvu ruku, možda je i malo čudno vidjeti Asusovu gaming periferiju, no činjenica je da je Asus već duže vrijeme u ovoj igri. Osim RoG serije, Strix serija donijela je nekoliko različitih i uglavnom high-end modela, a jedan od njih je i Claw, koji se cijenom taman ugurao u limit od 400 kuna. Asus je tako još jednom pokazao da čega god da se primi, uvijek napravi posao kako treba, uzimajući naputke od najboljih iz industrije i dodajući svoje “začine” u miks. Kvaliteta izrade je na razini, baš kao i dizajn, a u prilog performansama ide visoka ocjena tog dijela, kao i visoko pozicioniranje u sklopu Grand Prix nagrade.

Senzor: PixArt PWM3310 (optički)
DPI: 5000 DPI
Masa: ~110 g

CM Storm Alcor

Prvi u nizu Cooler Masterovih, odnosno CM Storm, gaming miševa je cijenom vrlo pristupačan model pod imenom Alcor. Ovaj mališan nosi Avagov optički senzor (3090) koji je sposoban ići do rezolucije 4000 DPI, iako se nije previše iskazao na području performansi. Uz veoma malu masu od svega 86 grama Alcor je bio jedan od lakših modela našeg usporednog testa. Naravno, nekim korisnicima će ovo više odgovarati, nekima manje. Dizajnom je Alcor manje-više neutralan i jedinu pravu zamjerku mu upućujemo na račun nedostatka zasebnog upravljačkog programa.

Senzor: Avago 3090 (optički)
DPI: 4000 DPI
Masa: ~86 g

CM Storm Mizar

Nešto napredniji model iz CM Storm ponude dolazi u sklopu laserskog Avago 9800 senzora. Mizar zapravo vrlo nalikuje Alcoru, no kada se malo dublje uđe u materiju, ova dva modela su prilično različita. Ergonomski su vrlo slični, pa je tako i ovaj model vrlo udoban za korištenje, a osim u senzoru vidljiva razlika nalazi se i u softveru koji, za razliku od Alcora, Mizar ima. Mizar također ima i nešto bolje performanse senzora i neke dodatne mogućnosti, poput reprogramiranja prekidača, što ga je u konačnosti za dosta poguralo ispred Alcora.

Senzor: Avago 9800 (laserski)
DPI: 8200 DPI
Masa: ~100 g

E-Blue Mazer

E-Blue brand jedan je od svježijih na našem tržištu, uz dosta veliki broj modela u ponudi. Fokus im je pretežno na gamerskoj periferiji, a prije svega cilj im je ponuditi cijenom pristupačne proizvode dostavljajući i pristojne performanse. Upravo primjer toga je i njihov model Mazer. Njega pokreće Avago 5050 optički senzor koji se nažalost i nije pokazao toliko dobar na testovima. Dizajn i ergonomija Mazera također nam nije previše odgovarala, ponajprije iz razloga što izgleda neobično, a prilikom korištenja je djelovao malo neprirodno.

Senzor: Avago 5050 (optički)
DPI: 2500 DPI
Masa: ~130 g

E-Blue Auroza IM

Za razliku od Mazera, Auroza IM donosi nešto napredniji optički senzor, također Avagov (5090). Isti se pokazao tek nešto boljim i preciznijim od njega, a definitivno ne opravdava gotovo duplo veću cijenu. Iako je nešto udobniji od Mazera, dizajnom i izradom ne vrišti od kvalitete, dok je E-Blue iz nekog razloga štedio na stvarima poput upravljačkoga programa kojeg uopće nije niti bilo, što je po nama neoprostivo za ovaj cjenovni segment. Sve ove mane posebno dolaze do izražaja iz razloga što se E-Blue nameće kao pristupačnija alternativa ovog dosta kompetitivnog tržišta gamerskih miševa, a ispada da ipak baš i nije tako.

Senzor: Avago 5090 (optički)
DPI: 3500 DPI
Masa: ~135 g 

Gamdias Ourea

Ovaj relativno svježi brand gaming periferije nedavno je postao dostupan i na našem tržištu. Iz njihove ponude uspjeli smo izvući jedan model pod nazivom Ourea, a koji je odgovarao kriterijima našeg usporednog testa. Najzanimljivija informacija kod ovog modela je podatak da sadrži PixArtov PAW3606DL optički senzor koji se zapravo više svrstava u modele miševa uredske namjene. Ovo se odmah odrazilo na performanse, gdje je Ourea u najmanju ruku podbacila, no generalno gledajući, uzevši cijenu u obzir, ona i ne bi bila loša kupnja obzirom da dostavlja dosta razuman omjer uloženoga i dobivenoga, a to je pokazala i Best Buy ocjena.

Senzor: PixArt PAW36060DL (optički)
DPI: 2500 DPI
Masa: ~120 g

Genius X-G500

Iako cijenom pristupačan, Genius X-G500 nema što tražit kada govorimo o najboljima primjerima ovog usporednog testa, a o tome dovoljno govore njegovi rezultati. Optički senzor koji sadrži ostao je nepoznanica, a jedina informacija koju o njemu imamo jest maksimalna rezolucija od 2000 DPI. Prava šteta za ovaj model, uzimajući u obzir koliko košta. Kada se stavi u kontekst Best Buy nagrade, potencijal svakako ima. Kao svjetla točka ističe se softver koji dolazi uz njega i činjenica da ga uopće ima, dok mu ergonomija također nije bila loša, a tu je i upleteni kabel koji je uvijek rado viđen.

Senzor: Nepoznato (optički)
DPI: 2000 DPI
Masa: ~135 g

Logitech G302 Daedalus Prime

G302 je miš stvoren za MOBA-u, kako su ga Logitechovci prozvali, a stvarno i je miš za MOBA tip igara. Svojom visinom je izuzetno nizak, što će vjerojatno odgovarati svim korisnicima njihovog ikonskoga G9 / G9x modela. Dizajnom je zapravo vrlo neobičan, uzak sa stražnje strane i dugog lijevog i desnog klika. Uz to je bio i među lakšima na testu s masom od svega 87 grama. Logitechov Gaming Software upotpunjuje dodatne mogućnosti ovog modela, a uz pomoć njega moći ćete upravljati različitim profilima miša, spremati macro funkcije, promijeniti način na koje osvjetljenje radi, reprogramirati prekidače i slično. Po preciznošću i performansama senzora također je zasjeo na sam vrh, a sama Grand Prix nagrada mu je pobjegla pred nosom.

Senzor: PixArt AM010 (optički)
DPI: 4000 DPI
Masa: ~87 g

Modecom MC-GMX Volcano

Nositelj Best Buy nagrade bio je pravo iznenađenje ovog usporednoga testa. Iako je konkurencija u ovom segmentu bila poprilično jaka, MC-GMC Volcano ipak je odnio prvo mjesto na račun svog izuzetnog omjera uloženog i dobivenoga. Činjenica da nosi Avagov 3050 senzor dovoljno mu ide u prilog, što potkrepljuju i rezultati testiranja. Miš također dobro leži u ruci, a prekidači su logično raspoređeni, uz malu primjedbu na prekidače koji se nalaze s vanjske strane lijevog i desnog prekidača, jer se znaju nehotice pritisnuti. Uz sve navedeno Modecom je ovaj model opremio i upletenim kabelom kao i dosta solidnim softverom koji omogućava mijenjanje boja osvjetljenja miša (šest različitih), reprogramiranje prekidača i spremanje profila.

Senzor: Avago 3050
DPI: 4000 DPI
Masa: ~135 g

Razer Abyssus 2014

Jedini Razerov model na testu dolazi kao nešto stariji, ali i dalje aktualni model. Kako njihovi proizvodi cijenom visoko kotiraju, nije ni čudo da je Abyssus usamljen na ovoj listi . Na stranu toga, iako dolazi kao jeftiniji predstavnik Razerovog portfelja, ovaj model ima odličan Avago S3888 senzor koji je posramio i neke od razvikanijih modela konkurencije. Miš je uz to izuzetno lagan i malen, generalno vrlo udoban za korišenje, a jedino što mu zamjeramo nešto viši LOD i vrlo malen broj dodatnih prekidača, kao i izostanak softverske podrške u sklopu Razer Synapse 2.0 softvera (Abyssus koristi svoj zasebni i vrlo oskudni upravljački program). Sve u svemu, ovaj model ima puno potencijala, ali zapinje na dodatnim mogućnostima, što zapravo i nije čudo obzirom da ga je Razer smjestio u low-end svoje ponude.

Senzor: Avago S3888 (optički)
DPI: 3500 DPI
Masa: ~80 g

Roccat Kone Pure Military Camo Charge

Iako Roccat ima dosta modela u ponudi, rijetko koji dolazi s cijenom koja odgovara rasponu našeg usporednog testa. Nije nam dugo trebalo da primijetimo da se Kone Pure može smjestiti u sam vrh ponude ovog usporednog testa. Ovaj model je otišao korak dalje i uzeo Grand Prix nagradu. Njegov Military Camo Charge dizajn možde neće svima sjesti (ne morate nužno uzeti njega, dolazi u nekoliko različitih boja), no neosporno je da ovoj Kone Pure seriji ide sve po planu. Počevši od fizičkog dizajna, koji idealno sjeda u ruke palm grip korisnicima, pa sve preko performansi senzora, uz posebno isticanje vrlo niskog LOD-a, te njihovog Roccat softvera.

Senzor: Avago 3310 (optički)
DPI: 5000 DPI
Masa: ~93 g

Sharkoon DarkGlider

Prvi Sharkoonov model miša ovog usporednog testa udara ravno u glavu na sve fronte. Prije svega, riječ je laserskom modelu koji nisu Avagov 9500 senzor V2 verzije, što mu omogućuje 6000 DPI. Iako će ga rijetko tko koristiti na toj rezoluciji, dobro dođe ukoliko se pored casual gaminga bavite poslom u sklopu monitora visokih rezolucija. Uz zaseban upravljački program te mogućnost namještanja težina pomoću malih utega, DarkGlider svakako prelazi u iznadprosječnu kategoriju, što su potvrdile i njegove ocjene.

Senzor: Avago 9500 V2 (laserski)
DPI: 6000 DPI
Masa: ~150 g

Sharkoon Drakonia

Drakonia je jedan od popularnijih Sharkoonovih modela, iako je riječ o laserskom senzoru. Razlog njezinoj popularnosti je vjerojatno vrlo pristupačna cijena, kao i činjenica da je prepuna dodatnih mogućnosti. Baš kao i DarkGlider, uz Drakoniu ćete dobiti set utega za podešavanje mase miša. Iako na prvu ruku gabaritima izgleda dosta apstraktno, miš je izuzetno udoban za korštenje, te ćete s njim bez problema moći igrati i na dulje staze.

Senzor: Avago 9800 (laserski)
DPI: 8200 DPI
Masa: ~150 g

Sharkoon FireGlider Optical

Jedini Sharkoon gaming miš na ovom usporednom testu s optičkim senzorom sve je samo ne podbacio. Tome ide u prilog činjenica da je zauzeo drugo mjesto u kategoriji Best Buy nagrade. Glavni aduti su mu vrlo jednostavan izgled, kvalitetna izrada i udobno ležanje u ruci, a u prilog mu ide i PixArtov 3305DK senzor. S cijenom od svega 200 kuna, FireGlider Optical opaki je budget konkurent bilo kojem modelu s tržišta, a pogotovo jer uz sve rečeno nudi mogućnost promjene mase uz dodatne utege te popratni softver koji će obaviti svoj posao, iako možda nije među ljepšima.

Senzor: PixArt PAW3305DK (optički)
DPI: 3000 DPI
Masa: ~135g

SpeedLink Decus

Iako ćete na spomen SpeedLinka vjerojatno prvo pomisliti na uredsku periferiju, začudila bi vas ponuda njihove gaming periferije. Decus se pokazao kao nešto ozbiljniji model s Avagovim 9500 laserskim senzorom koji je sposoban prošiti razlučivost do 5000 DPI. Nažalost isti se nije pretjerano iskazao, a cijeli miš ostavio je pomalo “meh” dojam. Ležanje u ruci je ispodprosječno “zahvaljujući” dosta neobičnim konturama. Softver je dosta oskudan a i sam miš ima poveću masu. Sve ovo bi još nekako i prošlo ispod radara, ali obzirom na cijenu od gotovo 300 kuna teško da to može biti pored nekoliko puno boljih alternativa.

Senzor: Avago 9500 (laserski)
DPI: 5000 DPI
Masa: ~130 g 

SpeedLink Svipa

Svipa je svoje tehničke podataka sakrivala kao zmija noge, no obzirom na cijenu po kojoj se može kupiti, ali i rezultate testiranje, nije ni čudno da nema previše detaljnijih informacija o ovom modelu. Makar bi mu na temelju izgleda dali gamerski pedigre, ovaj model kao da je zalutao u ove vode. Njegova jedina svijetla točka jest vrlo niska cijena i atraktivan dizajn koji prati solidna ergonomija, ali izvan toga, sve je uglavnom ispod prosjeka, od performansi do dodatnih mogućnosti, gdje Svipa nije imala nikakav oblik dodatnog kontrolnoga programa.

Senzor: nepoznato (optički)
DPI: 2800 DPI
Masa: ~168 g

SteelSeries Rival

Sa SteelSeriesovom Rival serijom imali smo se prilike prvi put susreti prije nešto manje od godinu dana. Baš kao i onda, i ovaj put nas je oduševio ovaj izgledom jednostavan ali mogućnostima natrpan model gaming glodavca. PixArtov PAW3310 optički senzor jedan je od boljih na tržištu, a dopušta rezoluciju od čak 6500 DPI, što je neoubičajeno visoko za ovaj tip senzora. Pored toga, ergonomija i udobnost prilikom korištenja su među boljima. Tu je naravno i podrška od strane SteelSeriesovog Engine softvera, a koliko je zapravo ovaj model dobar, govori i činjenica da je zauzeo drugo mjesto na Grand Prix ljestvici. Čak i ako ga odaberete mimo Roccata Kone Pure Military modela, na račun kakvih osobnih preferenci, nećete pogriješiti.

Senzor: PixArt PAW3310 (optički)
DPI: 6500 DPI
Masa: ~110 g

SteelSeries Rival 100

Nova generacija Rival serije miševa nastavlja tamo gdje je originalna stala. Iako je ih je SteelSeries raščlanio u nekoliko podserija, ovi modeli su i dalje u samom vrhu ponude. Rival 100 je tako cijenom nešto pristupačniji, ali je zadržao sve glavne značajke uz pokoju dodatnu mogućnost. Jedna od njih je RGB osvjetljenje logotipa, što je zapravo prava rijetkost u ovoj cjenovnoj skupini. Nju ćete moći namještati uz pomoć SteelSeries Engine softvera, a osim toga, tamo ćete naći i ostale funkcije i postavke a bit ćete u mogućnosti i reprogramirati bilo koji od njegovih 6 prekidača. Za preciznost je zadužen PixArtov 3059-SS optički senzor koji se pokazao relativno prosječnim, u svakom slučaju zadovoljavajući. S cijenom manjom od 300 kuna i uzevši u obzir sve rečeno, nije ni čudno što se Rival 100 plasirao visoko u sklopu Best Buy ljestvice.

Senzor: PixArt SDNS-3059-SS (optički)
DPI: 4000 DPI
Masa: ~120 g

SteelSeries Kinzu V3

Prvi po redu SteelSeriesov model budget gaming miša je Kinzu V3. Ova sad već treća generacija Kinzu donosi nešto bolje performanse od svojih prethodnika. Ovaj model je prije svega vrlo malen i lagan, sa svega 77 grama mase, te definitivno neće odgovarati igračima većih dlanova, jer ćete imati osjećaj kao da pomičete samo svoju šaku. PixArtov 3050 senzor još je jednom pokazao da je dorastao poslu, a Kinzu V3 je zapravo malo nedostajalo da se visoko plasira u Best Buy segmentu, no pored novog mu brata, Rivala 100, jednostavno nije imao šanse, pogotovo jer ih dijeli svega par kuna razlike.

Senzor: PixArt 3050 (optički)
DPI: 4000 DPI
Masa: ~77 g

SteelSeries Sensei Raw

Sensei Raw jedini primjer modela SteelSeriesovog miša s laserskim senzorom. Iako smo se imali prilike susresti s Avago 9500 senzorom, ovaj je kalibiran na dosta neobičnih 5670 DPI maksimalne rezolucije. Baš kao i sa ostalim modelima miševa koji drže ovaj senzor u sebi, nismo ostali previše impresionirani njegovim performansama. Na stranu toga, Sensei Raw je izgledom dosta sličan originalnom Rivalu, uz nešto manju masu, pa je vrlo udoban za korištenja i agilan. Kao i sve SteelSeries proizvode, prati ga njihov Engine softver koji je izgledom i funkcijom definitivno jedan od najboljih. Da je Sensei Raw kakvih 100 kuna jeftiniji, imao bi smisla, ali pored Rival 100, pa čak i Kinzua V3, jednostavno ga nema previše.

Senzor: Avago 9500 (laserski)
DPI: 5670 DPI
Masa: ~90 g

Rezultati usporednog testa