Unutar okvira teme o UHD monitorima odlučili smo obuhvatiti sve modele 4K rezolucije koji su trenutno dostupni na domaćem tržištu, popisati ih i međusobno sučeliti, rangirati te komentirati. Mnogi će reći kako je monitor najbitniji dio računalnog hardvera i često ima važniju ulogu od performansi i brzine računala. Osim što velika dijagonala povećava komfor korištenja, velika rezolucija omogućava ugodniji rad, veću efikasnost i produktivnost.
UHD prema raširenosti
FullHD danas je najraširenija “mainstream” rezolucija i standard na monitorima kojeg prema raznim analizama (globalne statistike rezolucija s web pretraživača) koristi tek 11 do 13 posto poslovnih i privatnih korisnika diljem svijeta. Sve ostalo otpada na rezolucije niže od FullHD-a (dakle, više od 80 posto korisnika diljem svijeta), a tek mali dio od jedan posto globalnih korisnika ima rezolucije veće od toga. Pogledamo li to s aspekta da je jedan Apple Cinema HD Display od 30” dijagonale i rezolucije 2560 x 1600 piksela (kao dva FullHD monitora) izašao na tržište prije punih 10 godina, a ova rezolucija i danas predstavlja tešku egzotiku, onda nešto tu ne štima? Ne, zapravo je sve u redu jer se cijena ovakvih monitora donedavno (ali i danas) kreću od 8 do 10 tisuća kuna. I onda su odjednom na scenu došli monitori standarda koji treba zamijeniti FullHD, koštaju u pola manje od navedenog legendarnog Applovog monitora, a imaju dvostruko više piksela - 4K je tu za mase.
Nije sve u pikselima, ali...
Tehnologija matrice ekrana monitora određuju kakva će biti kvaliteta reprodukcije boja i tonova, pozadinsko osvjetljenje gotovo da definira kakav će biti dinamički kontrast, hoće li monitor imati uniformno osvjetljenje, hoće li svjetlost probijati kroz matricu ili rubove ekrana i tome slično. Rezolucija monitora ima direktnu posljedicu u obliku oštrine prikaza na određenoj dijagonali, a zapravo je jedna od najbitnijih karakteristika te je treba promatrati u odnosu s veličinom dijagonale monitora te s brzinom osvježavanja slike. To napominjemo čisto iz praktičnog razloga jer ukoliko niste uživo vidjeli kako izgleda 4K rezolucija na 24-inčnom monitoru mogli biste se neugodno iznenaditi. Za većinu korisnika ona će biti neupotrebljiva bez softverskog skaliranja jer je tekst premali da bude čitljiv, a ikone i alatne trake presitne da ih vidite jasno s pola metra udaljenosti. Dakle, 4K monitori u samome startu nemaju smisla na malim dijagonalama, točnije za klasičnu uporabu smatramo kako 4K monitor mora imati minimalno 28 inča dijagonale, u protivnom može biti kontraproduktivan čak i ako imate savršen 20/20 vid. Idealna veličina kreće se oko 30-32 inča iako je ppi čak i kod 4K 40-inčnog monitora veći nego kod FullHD 24-inčnog monitora. Radna površina koju nude ovi monitori itekako utječe na brzinu rada na računalu. Pravo je zadovoljstvo pokrenuti neki hipervizor unutar 4K rezolucije, otvoriti nekoliko dodatnih prozora za CLI naredbe, vidjeti cijele alatne trake i ikone u softverima za editiranje slika i videa te još uvijek imati dovoljno prostora da nešto usputno pogledate na webu.
Igranje i multimedija?
Već je bilo govora nekoliko puta oko nativnog 4K sadržaja u pogledu filmova i serija; ukratko, za sada je ponuda vrlo ograničena. Uglavnom na Netflixovu produkciju poput serija Marco Polo i House of Cards ili određene sezone popularnog Breaking Bada, Blacklista i još koji naslov. Od filmova tu je nekoliko blockbustera koje možete nabrojati na prste i distribuiraju se isključivo VOD uslugama koje službeno nisu dostupne kod nas. Uz Netflix i Amazon ima nekolicinu serija te remasteriranih filmova na UHD-u, ali na 4K Blu-ray filmove snimane 4K kamerama se još uvijek čeka. Igranje igri na PC-u zapravo je još uvijek jedini pravi način kako iskoristiti sve te piksele na odgovarajući način, naravno ako imate dovoljno jako računalo. U protivnom ste osuđeni na promotivne 4K materijale, poneki video spot ili 4K sadržaj s YouTubea.
