Nestašica hardverskih komponenata te ponajprije nedostupnost i iznimno visoke cijene grafičkih kartica već više od godinu dana dovode gamere i hardverske entuzijaste na rub očaja. Posebno je kriza na tržištu grafičkih kartica u posljednjih pola godine poprimila epske razmjere.
Neki modeli mjesecima uopće nisu bili dostupni, a cijene dostupnih kartica su bile nevjerojatno visoke i blago rečeno apsurdne. Od samog početka ove godina veća je šansa bila da dobijete Eurojackpot nego da uspijete kupiti neku od novijih grafičkih kartica po iole prihvatljivoj cijeni.
Gdje su nestale grafičke?
Nije važno tko je kriv - pandemijski uvjeti, pohlepa proizvođača grafičkih kartica, distributera i prodavača koji cijene dižu u nebo kako bi prigrabili ekstra profit, ogromna potražnja za novim hardverom ili „zločesti“ mineri kriptovaluta koji su u svakoj od novih grafičkih kartica vidjeli stroj za proizvodnju novca.
Posljedica za tržište grafičkih kartica su bile pogubne i suočili smo se s krizom kakvu ni stariji poznavatelji hardverskih (ne)prilika ne pamte. Tijekom cijelog tog vremena internet i društvene mreže bile su prepune gnjeva razjarenih gamera koji su baš sada naumili nadograditi svoja računala, ali grafičkih kartica po razumnim cijenama jednostavno nije bilo.
Da stvar bude gora, protekle godine su Nvidia i AMD predstavili najnovije generacije svojih grafičkih procesora, koje konačno donose brojne tehnološke novosti i osjetan porast performansi.
Možemo reći kako je tržište grafičkih kartica pogodio „perfect storm“ neželjenih događanja i kako smo se svi skupa našli u tzv. „infinite loopu“ po pitanju hardvera iz kojega se nije vidio izlaz.
U trenutku dok pišemo ovaj tekst situacija se na tržištu grafičkih kartica počela barem blago popravljati. Sve više i više modela je dostupno, međutim cijene su daleko od idealnih ili barem blizu tzv. preporučenih cijena proizvođača.
Možemo samo zaključiti kako su mnogi gameri u međuvremenu ostali praznih ruku te kako su mnogi odustali od planirane nadogradnje grafičke kartice. Postavlja se, onda, logično pitanje - što svi ti silni gameri mogu napraviti kako bi prolongirali život svojih „starijih“ grafičkih kartica te kako bi i dalje u najnovijim i grafički zahtjevnim igrama mogli ostvariti zadovoljavajuće performanse?
Kako do boljih performansi bez nove kartice?
U proteklih godinu-dvije pojavilo se dosta novijih igara koje osjetno podižu minimalne zahtjeve po pitanju hardvera potrebnog za ugodno igranje. Ray tracing je još jedna od vizualnih novotarija koja donosi daleko realističnije efekte svjetla i sjena u igrama, no košta vas puno performansi i zahtjeva moćnu grafičku karticu.
Čarobnog štapića, jasno, nema. Nećete preko noći svoju pet godina staru grafičku pretvoriti u RTX 3090. Srećom, nije baš sve izgubljeno. Oduvijek su performanse u svijetu modernih 3d igara ponajprije ovisile o dva ključna faktora: rezoluciji na kojoj igramo igru te kvaliteti prikaza odnosno 3d detalja koju odaberemo.
Ogromna je razlika u broju piksela koji vaš grafički čip mora svake sekunde obrađivati primjerice kada igrate na 1080p ili 4k rezoluciji. 4k rezolucija donosi čak četiri puta više piksela, što predstavlja ogroman izazov za bilo koji grafički procesor. Više rezolucije, dakle, uzrokuju osjetan pad performansi, pri čemu ste onda u pravilu prisiljeni smanjiti razinu 3d detalja kako biste osigurali željene performanse.
DLSS i FSR-pametan upscaling!
Kako bi na neki način odgovorili na ove izazove i probleme, Nvidia i AMD su u proteklom razdoblju predstavili upscaling tehnologije pod nazivom Deep Learning Super Sampling (DLSS) i FidelityFX Super Resolution.
Premda ove tehnologije rade na ponešto drugačijem principu, njihov cilj je posve isti - povećanje performansi renderiranjem igre na nešto nižoj rezoluciji te potom korištenje posebnih „pametnih“ algoritama za skaliranje (upscaling) slike na native rezoluciju vašeg monitora.
Na ovaj način se olakšava posao grafičkom čipu, a konačan rezultat bi kvalitetom slike trebao biti vrlo blizu kvaliteti prikaza na native rezoluciji monitora.
Inače sam upscaling i nije nešto posebno novo. Ovakve se tehnologije u svijetu igraćih konzola koriste već duži niz godina kako bi se, primjerice, 1080p igre prikazale na odgovarajući način na novijim 4k televizorima.
Postoji i naprednija verzija upscaling tehnologije pod nazivom Dynamic Resolution Scaling (DRS) koji rezoluciju prilikom izvođenja pojedine igre dinamički mijenja i prilagođava nekom ciljanom broju sličica u sekundi, primjerice 60. Ovakve tehnologije u svijetu gaming računala do sada nisu bile pretjerano korištene, s obzirom na to da uzrokuju određeni pad kvalitete prikaza koji je puno manje vidljiv s udaljenosti od nekoliko metara s koje ćete gledati TV, nego što je to slučaj kod računalnih monitora koje gledamo s mnogo veće blizine.
Međutim, DLSS i FSR donose jedan novi pristup upscalingu koji donosi brojne prednosti u odnosu na dosadašnje tehnologije. Jedna od prednosti je što ne morate smanjiti razinu 3d detalja kako biste dobili porast performansi na željenoj rezoluciji.
Također, ove su tehnologije elegantnije rješenje od jednostavnog smanjenja rezolucije i primjerice korištenja 1080p rezolucije na 4k monitoru. Prije svega zbog činjenice što nam korištenje ovih tehnologija omogućuje da svi elementi sučelja pojedine igre budu prikazani na native rezoluciji monitora, čime se osigurava oštar i jasan prikaz.
AMD vs Nvidia- različitim putevima do istog cilja?
U konačnici obje tehnologije pokušavaju zavarati oko gledatelja te uz minimalan pad kvalitete slike ponuditi osjetan porast performansi na native rezoluciji ekrana. Zvuči primamljivo? Svakako. Idemo sada vidjeti koja je tehnička podloga na koju se oslanjaju upscaling tehnologije DLSS i FSR te koje su prednosti i nedostatci ovih tehnologija.
Ponajprije treba reći kako je Nvidia DLSS u svojoj prvoj verziji predstavila mnogo ranije, zajedno s RTX 2000 serijom kartica, u jesen 2018. godine, premda su se prve igre s podrškom za DLSS pojavile tek početkom 2019. godine. Međutim, prva verzija DLSS-a pokazala se poprilično neupotrebljivom i bila je podržana u iznimno malom broju igara.
Danas se isključivo koristi novija i naprednija DLSS 2.0 verzija, no ova se tehnologija i dalje razvija. Ovdje moramo spomenuti kako obje ove tehnologije, i DLSS i FSR, zahtijevaju implementaciju od strane developera na razini same igre. Dakle ovo nije neka od onih funkcija koju ćete uključiti jednim klikom miša u kontrolnom panelu upravljačkih programa.
Nadalje, jedna od ključnih razlika između DLSS-a i FSR-a leži u činjenici kako Nvidia kod DLSS-a koristi umjetnu inteligenciju (AI) za upscaling slike, no ovo s druge strane uvjetuje korištenje posebnih Tensor jezgri koje trenutno nalazimo isključivo kod Nvidijinih grafički procesora Turing (RTX 2000 serija) i Ampere (RTX 3000 serija).
AMD kod FSR-a ne koristi umjetnu inteligenciju za upscaling, nego je ovdje riječ o open source tehnologiji koja bez razlike radi i s AMD-ovim i Nvidijinim karticama. Dakle, DLSS možete koristiti isključivo s RTX 2000 i RTX 3000 karticama, dok je FSR podržan u pravilu na velikom broju starijih i novijih kartica. Ovdje spomenimo kako DLSS i FSR podržavaju, što se tiče API-ja, novije DX11, DX12 i Vulkan.
Još jedna važna razlika između DLSS-a i FSR-a odnosi se na anti-aliasing. FSR ne zamjenjuje anti-aliasing tehnologiju, dok DLSS u pravilu uključuje anti-aliasing. Nakon što smo naveli ključne razlike između ove dvije upscaling tehnologije, predstavit ćemo vam malo detaljnije princip rada svake tehnologije zasebno.
AI i Tensor jezgre
Ključna posebnost DLSS-a kao upscaling tehnologije je korištenje umjetne inteligencija, odnosno strojnog učenja. Slika se renderira na nižoj rezoluciji ,a potom se pomoću umjetne inteligencije zapravo rekonstruira njen prikaz koji odgovara daleko većoj rezoluciji. Za ovaj se proces koriste Nvidia DGX superračunala.
DLSS 2.0 koristi dva primarna ulazna podatka za AI mrežu: slike niske rezolucije s aliasingom preuzete iz enginea pojedine igre i slike s vektorima kretanja. Vektori kretanja daju informaciju o tome u kojem se smjeru objekti u sceni kreću od framea do framea. Ovi se vektori mogu primijeniti na prethodne slike visoke rezolucije kako bi se predvidjelo kako će izgledati sljedeći frame.
Nakon toga, posebna vrsta AI mreže uspoređuje trenutni frame niže rezolucije s prethodnim frameom više rezolucije piksel po piksel kako bi se odredilo na koji način generirati novi izlazni trenutni frame veće kvalitete. Tijekom ovog procesa treninga AI mreže izlazna slika uspoređuje se s offline generiranom kvalitetnom 16k referentnom slikom. Ovaj se postupak ponavlja na desetke tisuća puta na superračunalu sve dok se ne dobije pouzdana slike visoke kvalitete.
Tensor jezgre koje posjeduju RTX 2000 i RTX 3000 kartica zapravo su zasebni AI koprocesori koji omogućuju korištenje DLSS-a. Ovdje valja naglasiti kako DLSS 2.0 donosi veliku prednost u odnosu na prethodnu verziju ove tehnologije, s obzirom na to da više nije potrebno „treniranje“ AI mreže za svaku pojedinu igru, već se koristi univerzalna općenita AI mreža koja radi sa svim igrama, a omogućuje bržu integraciju.
DLSS 2.0, ovisno o korištenoj rezoluciji, donosi četiri različite opcije po pitanju kvalitete prikaza. Riječ je o Quality, Balanced, Performance i Ultra Performance. U konačnici, DLSS 2.0 je znatno unaprijedio ovu tehnologiju po pitanju kvalitete slike i jednostavnosti integracije u pojedinu igru i možemo reći da je tek s ovom verzijom ona doista postala funkcionalna.
Broj igara s podrškom za DLSS je iz dana u dan sve veći, pa sada već možemo govoriti o preko pedesetak igara uključujući i super popularne igre kao što su Fortnite, Cyberpunk 2077, Red Dead Redemption 2, Metro Exodus i druge.
FSR- kvalitetan upscaling za sve!
Za razliku od DLSS-a, koji je Nvidijina tehnologija i oslanja se prvenstveno na umjetnu inteligenciju te zahtjeva korištenje odgovarajućeg hardvera, AMD-ova upscaling tehnologija FidelityFX Super Resolution temelji se na open sourceu i potencijalno radi na velikom broju novijih i starijih kartica. Ovo je zapravo i ključni AMD-ov adut u borbi s DLSS-om. FSR je daleko manje komplicirana tehnologija koju je znatno lakše implementirati u pojedinu igru.
Službeno FSR podržava sve AMD-ove grafičke procesore od RX 400 Polaris serije pa do RDNA 2 kartica, što uključuje i zasebne grafičke procesore za laptope, kao i integrirane grafičke čipove kod desktop i laptop procesora. Nvidijine kartice su službeno podržane od GTX 1000 generacije (Pascal) pa sve do najnovijih Ampere kartica.
U osnovi, FSR bi trebao raditi na svim DX11 kompatibilnim karticama, što uključuje i kartice stare gotovo 10 godina! Već postoje najave kako će se FSR koristiti u budućnosti i kod igraćih konzola najnovije generacije.
FSR kao i DLSS renderira igru na osjetno nižoj rezoluciji te se prikaz potom rekonstruira na ciljanu rezoluciju, odnosno u pravilu native rezoluciju ekrana. FSR koristi napredni prostorni algoritam koji se u potpunosti izvršava na shaderskim procesorima grafičkog čipa. Ovaj algoritam uključuje analizu izvornog prikaza kako bi se detektirali rubovi objekata, koji se potom rekonstruiraju u visokoj razlučivosti na ciljanu rezoluciju. Nakon toga slijedi postupak izoštravanja (sharpening), koji dodatno poboljšava kvalitetu slike.
Kao i kod DLSS-a, FSR donosi nekoliko opcije kvalitete slike. Ovdje imamo Ultra Quality, Quality, Balanced i Performance. Naglasimo kako ove opcije zapravo označavaju faktore skaliranja, odnosno postotak ciljane rezolucije koju upscaling algoritam koristi. Primjerice, kod Ultra Quality FSR opcije igra će se renderirati na 77% ciljane rezolucije.
Trenutno je FSR podržan kod ukupno 8 igara, što uključuje Dotu 2, Godfall i Anno 1800, a u trenutku dok budete čitali ovaj tekst još bi četiri igre trebale dobiti podršku za FSR, uključujući Resident Evil Village. AMD je najavio FSR podršku za još igara u budućnosti, a od velikih hit izdanja ovdje se ističe Far Cry 6.
DLSS za masivno ubrzanje!
Kakve su performanse i koliko DLSS i FSR utječu na kvalitetu slike provjerili smo pomoću nekoliko testnih računala. Za testiranje smo koristili dva prijenosna i jedno stolno računalo. Stolno je računalo bilo opremljeno RTX 3070 grafičkom karticom, dok su prijenosna računala posjedovala Nvidijinu RTX 3060 laptop karticu i najnoviji AMD-ov RX 6800M.
Valja imati na umu kako FSR funkcionira podjednako s Nvidijinim i AMD-ovim karticama, dok vam za DLSS treba novija Nvidijina RTX kartica.
Ponajprije ćemo detaljnije pogledati koliko je dobitak u performansama koji donose obje ove upscaling tehnologije, počevši s DLSS-om.
Odmah je vidljivo kako korištenje DLSS-a donosi osjetan porast performansi. Ovdje govorimo o 45 do čak 100 %! većem fps-u koji vam DLSS može donijeti u usporedbi s performansama na native rezoluciji. Istina, mi smo ovdje DLSS performanse testirali s uključenim Ray tracingom i na Ultra detaljima, što iznimno opterećuje grafički procesor. Bez korištenja Ray tracinga porast performansi bi bio nešto manji, ali i dalje značajan.
Također je vidljivo kako nam DLSS može u nekim slučajevima, prilikom korištenja visoke rezolucije (4k), pomoći da riješimo problem ograničenja po pitanju dostupne videomemorije. Primjerice, pogledamo li 3DMark DLSS test u 4k rezoluciji s laptop RTX 3060 karticom koja posjeduje 6 GB videomemorije, vidljivo je kako su performanse posve limitirane nedovoljnom količinom videomemorije, pa imamo slide show od 1-2 fps-a.
DLSS efektivno rješava taj problem i porast performansi je ogroman. DLSS vam može u takvim slučajevima omogućiti višestruko bolje performanse. Ovakav porast performansi možete dobiti i korištenjem FSR-a pri visokim rezolucijama, što je dosta važno za korisnike starijih kartica s primjerice 4 GB videomemorije.
FSR bi tako mogao vlasnicima starijih kartica omogućiti igranje novijih igara na višoj rezoluciji s jako dobrom kvalitetom slike.
FSR za bolji frame rate!
Vratimo li se DLSS-u, jasno je kako Quality opcija omogućuje najveći porast u performansama u odnosu na native rezoluciju. Ovo je sasvim logično, s obzirom na to da ova opcija efektivno smanjuje broj renderiranih piksela za 44%. Nakon toga je dodatni porast performansi korištenjem Balanced ili Performance DLSS opcija mnogo manji u usporedbi sa skokom brzine koji vidimo usporedbom native rezolucije i Quality opcije.
Ovo je posve razumljivo s obzirom na to da korištenjem agresivnijih DLSS opcija grafička kartica u jednom trenutku prestaje biti ograničavajući faktor, već ste ograničeni brzinom glavnog procesora. Nedvojbeno je, međutim, kako DLSS ukupno gledano donosi osjetan porast performansi, pa smo recimo u Metro Exodusu s uključenim Ray tracingom kod RTX 3070 zabilježili gotovo dvostruko veći fps ukoliko native rezoluciju usporedimo s DLSS Ultra Performance opcijom. Ono što je također posve jasno je kako su performanse koje donose upscaling tehnologije sve osjetnije korištenjem viših rezolucija, 1440p, 4k i sl.
Pogledamo li performanse kod korištenja AMD-ovog FSR-a može reći kako slijede neke jasne smjernice koje smo zamijetili i kod DLSS-a. Istaknimo ovdje, međutim, kako su igre s kojima smo testirali FSR daleko manje zahtjevne i jedino Godfall spada u grafički zahtjevnije naslove. FSR općenito ne donosi toliko veliki porast u performansama, što je posljedica i nešto manje agresivnih faktora skaliranja u odnosu na DLSS.
Ponovo vrijedi pravilo što viša rezolucija i zahtjevnije 3d postavke, to će u pravilu FSR donijeti veći pomak. Najveći pomak u performansama s FSR smo zabilježili u beta verziji Riftbreakera s uključenim Ray tracingom. Rezultati su ovdje vrlo slični onima s DLSS-om i FSR ovdje donosi od 37 do 84% veći frame rate.
Godfall je recimo igra kod koje nismo zabilježili toliko značajan porast performansi korištenjem FSR-a, a slično bi se moglo reći za Anno 1800, kod koje ipak glavni procesor igra ključnu ulogu.
Međutim, imajte na umu kako smo kod svake igre zabilježili porast performansi koji se u pravilu osjeti prilikom igranja, tako da ove tehnologije funkcioniraju kako treba.
Manjak piksela se (ne) osjeti!
Ključno je, međutim, pitanje - što je s kvalitetom slike? Glavni cilj obje ove tehnologije je ponuditi porast performansi uz minimalnu degradaciju u kvaliteti slike. Uspijevaju li u tome? Moramo reći kako je ovo dosta ovisno o pojedinoj igri te će isto tako biti dosta subjektivno od korisnika do korisnika. Ključno je pronaći odgovarajući balans između kvalitete slike i performansi. Neki će korisnici biti spremniji žrtvovati kvalitetu slike za veći frame rate. Drugi će pak razmišljati posve suprotno.
Općenito gledajući, svaka upscaling tehnologija donosi određenu degradaciju u pogledu kvalitete prikaza. Nemojte vjerovati u bajke o gotovo istovjetnoj ili čak boljoj?! kvaliteti slike nego kod native rezolucije. Međutim, DLSS i FSR s određenim postavkama doista nude jako dobru kvalitetu slike, posebno ako uzmemo u obzir i osjetno veći frame rate.
Agresivnije postavke kod obje ove tehnologije već znatno utječu na kvalitetu prikaza, što se ogleda u „mekšoj“ i zamućenijoj slici, gdje se gubi prostornost i pojedini detalji. Pritom valja reći kako što vam je veća ciljana rezolucija obje tehnologije imaju veći broj piksela na raspolaganju, pa će i agresivnije opcije primjerice DLSS Balanced i Performance, doći u obzir prilikom korištenja 4k rezolucije.
Kod 1080p su pak ove opcije neupotrebljive. Što se tiče FSR-a, Balanced i Performance ne preporučujemo koristiti, čak ni kod viših rezolucija. Obje ove opcije osjetno umanjuju kvalitetu prikaza do razine kada njihovo korištenje jednostavno nema smisla. DLSS ovdje omogućuje bolje rezultate kada su u pitanju agresivnije opcije skaliranja te korištenje nižih rezolucija.
Naša je preporuka korištenje DLSS-a u Quality i Balanced verziji te FSR-a u Ultra Quality i Quality varijanti.
Recimo još da postoje određene razlike u kvaliteti slike ako usporedimo ove upscaling tehnologije. Kvaliteta prikaza kod DLSS-a je još uvijek dosta ovisna o pojedinoj igri. DLSS uključuje i anti-aliasing, ali koristi analizu prethodnih frameova za generiranje konačne slike, što u nekim igrama dovodi do ghostinga, zamućenja slike i drugih artefakata.
S druge strane, FSR u koristi jednostavnije algoritme upscalinga i ne poboljšava kvalitetu antialiasinga, a u nekim slučajevima poput Godfalla neke su neželjene pojave poput treperenja pojedinih objekata dodatno naglašene korištenjem ove tehnologije.
Je li native rezolucija stvar prošlosti?
Nedvojbeno je kako su DLSS i FSR korisne tehnologije koje mogu osigurati osjetan porast performansi u igrama, što vlasnicima starijih kartica može omogućiti ugodno igranje novijih igara ili s novijim karticama igranje s uključenim naprednim efektima poput Ray tracinga.
Međutim, nikako ih ne bi trebali gledati kao ultimativno i konačno rješenje problema performansi u novijim igrama. Posebno bi bilo pogubno kada bih ih proizvođači grafičkih procesora iskoristili kao izgovor da nam u budućnosti ne ponude nove, brže i jeftinije kartice.
Naime, obje ove tehnologije sa sobom nose određene probleme. Kao prvo, gubitak u kvaliteti prikaza je nezaobilazan. Koliko će on biti izražen u pojedinoj igri i koliko ćete ga primijetiti ovisi o postavkama upscaling tehnologija, ciljanoj rezoluciji i u konačnici subjektivnom dojmu.
Nadalje, ove su tehnologije podržane u relativnom malom broju igara, posebno kada govorimo FSR-u. Kod DLSS-a je situacija malo bolja, ali ova tehnologija zahtjeva korištenje novijih RTX 2000 i RTX 3000 kartica. Velika je šansa da vaša omiljena igra (posebno ako je nešto starija) nikada neće dobiti podršku za DLSS ili FSR.
U budućnosti će kod novijih igara situacija biti nešto bolja. Također, kod većine igara će smanjenje postavki 3d detalja s primjerice ultra na medium ili samo jedne od pojedinih opcija imati isti efekt kao da ste uključili DLSS. Dakako, tu su i uobičajene opcije za skaliranje rezolucije kod pojedinih igara koje možda nisu tako elegantne, ali funkcioniraju.
Posve je, međutim, jasno kako su pametne upscaling tehnologije tek na početku svog razvoja te da će se ubuduće snažno razvijati i imati značajnu ulogu na tržištu grafičkih kartica.
