Dronovi su vrlo zanimljiva tema, pogotovo jer imamo priliku poletjeti s vrlo atraktivnim primjercima kada god ju pokrivamo. Dronovi kao gadgeti na tržištu postoje već niz godina te su u početku svakako bili upitne pouzdanosti s nerijetkim slučajevima padova ili zabijanja te gubitka kontrole nad dronom. No, s vremenom su tehnologije koje su proizvođači implementirali rezultirale poprilično sigurnim dronovima koji sada već lagano sa sigurnošću mogu obaviti svaki let.
Jedna strana te jednadžbe su i sve stroži zakoni koji proizvođačima uvjetuju sve oštrije mjere kojih se moraju pridržavati. Kada pričamo o dronovima, pričamo o modelima od oko 2-3 tisuće kuna naviše jer, na žalost, jeftini kineski modeli i dalje nisu na zadovoljavajućoj razini sigurnosti.
Dok ćemo u ovom članku navesti kako lagano poletjeti s vašim prvim dronom s visokom kvalitetom letenja, moramo istaknuti i kako je bitno biti upoznat s lokalnim zakonima, kao i EU regulativama. Na primjer, kroz par godina svi dronovi morat će imati aktivan transiver koji će konstantno odašiljati sve podatke o dronu, uključujući i lokaciju, kako bi svi znali gdje se koji dron nalazi za izbjegavanje mogućih sudara, ali i retroaktivno kažnjavanje prekršitelja koji ih požele podići iznad dozvoljene visine ili letjeti u zabranjenim lokacijama.
S druge strane, pravila su sada sve jasnija te je realno lagano pridržavati ih se, s jasnim kartama koje označavaju lokacije zabrane leta. Uz to, sada s položenim ispitom za letenje malenim komercijalnim dronovima možete letjeti unutar cijele EU, no naravno bitno je raspitati se i o lokalnim pravilima. Primjerice, snimanje videa iz zraka u RH je vrlo škakljiva tema te je bitno znati koja su pravila.
Tehnologija dronova
Dronovi pokrivaju velik spektar tržišta, kako cijenom, tako i namjenom. Mi se ovdje fokusiramo na osnovne dronove namijenjene prosječnim korisnicima, koji se mogu kupiti bez potrebe za dodatnim dozvolama. Komercijalni dronovi mogu se lagano podijeliti na dvije popularne skupine, ovisno o namjeni.
Prvi i možda prepoznatljiviji dronovi su oni namijenjeni za video snimanje. Generalno se fokusiraju na stabilnost te softverski pomažu korisniku u letenju kako bi se uhvatili atraktivni kadrovi. Druga strana fokusira se više na rekreativni dio letenja, a riječ je o FPV iliti First Person View dronovima.
Ovakvi dronovi imaju jednostavnu analognu kameru koja analogni video signal šalje direktno u specijalne naočale nalik VR headsetovima te upravitelju daju pogled iz prvog lica. Po dizajnu imaju puno manje tehnologije te sve ovisi o sposobnostima korisnika da održi dron u zraku i puno su agilniji i brži te se za njih može “nakeljiti” kamera poput GoPro-a kako biste dobili i kvalitetniji video vratolomija.
Mi ćemo se fokusirati na prvu, prepoznatljiviju stranu video dronova s obzirom na to da su pravila ipak nešto jednostavnija kako biste njima mogli upravljati te ih tu i tamo podignuti za malo zabave. Ovi dronovi kupljeni već dolaze kao jedna cjelina s kontrolerom i samim dronom te svime što vam treba za let. Svaka vas kompanija na svoj način upušta u letenje dronom dok ne pohvatate sve detalje upravljanja i budete spremni za pravi let.
Dron s kontrolerom ima relativno čvrstu Wi-Fi vezu preko koje dobiva naredbe za letenje, no istovremeno šalje i video niže rezolucije pomoću kojeg možete u svakom trenutku vidjeti što dron vidi.
Imajte na umu da video često ima kašnjenje pa nije idealno direktno upravljati preko pogleda kroz video. Dronom možete upravljati samo kontrolerom, no idealno je imati ga povezanog s mobitelom na predviđenom držaču jer vam pruža ključne podatke o letu koji će vam dobro doći.
Pogledajmo na primjeru DJI Mini 2 drona, idealnog za prosječnog korisnika, što sve ima na sebi kako bismo si približili tehnologiju. Kažemo da je idealan jer je specijalno dizajniran kako bi imao manje od 250 grama težine i time zadovoljio uvjete za let u gotovo svim lokacijama diljem Europe, ali i svijeta jer ne predstavlja veliku opasnost i u slučaju da izgubite kontrolu nad njime.
Dron
Jedno od značajnijih pravila s kojima ćete se susresti svakako je težina samih dronova, gdje oni ispod 250 g prolaze najbolje po svim pravilima, čineći ih i najatraktivnijima.
Motori
Dronovi u komercijalnom sektoru u velikoj većini imaju po četiri motora od kojih se dva dijagonalno okreću u jednom smjeru, a druga dva u drugom. Ovakav način rada omogućuju dronu rotiranje tako da uspori rad dva motora koji se vrte u suprotnom smjeru od željene rotacije.
Motori se također dijele na one s i bez četkica. Oni s četkicama su manji, no imaju kratak vijek trajanja, dok oni bez četkica traju puno dulje. Motori s četkicama su uski i duguljasti, dok su oni bez plosnatiji i širi.
Dimenzije i težina
Glavna prednost drona je ta što ima nisku težinu, no i dimenzije od svega 14 x 8 x 6 centimetara kada je sklopljen znače i da ga je vrlo lagano ponijeti sa sobom. No, malene dimenzije nisu uvijek prednost. Veći dronovi s većim propelerima puno su stabilniji na vjetru, poput Fimi X8 SE modela kojim smo također letjeli.
Preklopne ruke
Dronovi su u početku bili vrlo rigidni te ih je bilo teško prenositi jer su zauzimali dosta prostora i kada njima niste letjeli. Danas se dizajn prilagodio tako da se ruke drona mogu presaviti i priljubiti uz tijelo te tako kada ga pospremate zauzima puno manje prostora. Naravno, dio dizajna je i sigurnost da se ruke drona neće presaviti u letu, pa oko toga nemate brige.
Baterija
Baterije na velikoj većini dronova uglavnom su odvojeni dio drona koji se drži nekim oblikom kopče. Ovisno o modelu, mogu se puniti direktno preko drona i USB punjača ili za njih imate posebne punjače koji su s jedne strane dodatan teret u torbi, dok s druge brže pune baterije.
Današnji standard kod baterija je oko pola sata letenja. Imajte na umu, kao što će vam naglasiti i svi proizvođači, da bateriju ne biste smjeli prazniti ispod nekih 15 – 20%, što s manevrom slijetanja znači realnih dvadesetak minuta leta. Naš savjet je da uz drona nabavite barem jednu dodatnu bateriju, jer sa samo jednom zabava neće dugo trajati.
Senzori
Različiti dronovi mogu koristiti i različite vrste senzora kako bi se snašli u okolini. Dok će svi imati one poput žiroskopa i GPS-a, za snalaženje u vanjskom prostoru na dnu drona često ćete naći dodatne kamere ili druge senzore udaljenosti, poput zvučnih na Fimi dronu ili optičkih na DJI Mini 2 modelu.
Oni dronovima daju naslutiti kada da sami uspore kako se ne bi zabili u pod, već sigurno sletjeli. Napredniji modeli tako mogu imati i senzore na drugim dijelovima kućišta kako bi izbjegli zabijanje u prepreke, što im s druge strane limitira i brzinu kretanja kako bi senzori bili djelotvorni.
Hardver i softver drona
Bitni su faktori pri kupnji jer dronovima omogućuju “pametne” modove letenja te izvođenje specifičnih manevara za atraktivne videe, poput kruženja oko subjekta ili specifično udaljavanje, itd. Osim načina snimanja, hardver se brine i o vezi drona s kontrolerom, a DJI ima vlastiti Ocusync 2 sustav, koji u specifičnim dijelovima svijeta nudi i do 10 km udaljenosti drona.
Europska pravila ipak limitiraju snagu sustava, što limitira i domet. Generalno, veza se uspostavlja na Wi-Fi frekvencijama od 2,4 i 5 GHz, što omogućuje nisko kašnjenje, solidnu količinu podataka za prijenos, ali zahtijeva i slobodan vizualni pogled drona i kontrolera pa ne možete samo tako odletjeti iza brda jer ćete izgubiti vezu.
Antene se nalaze u specifičnim dijelovima drona pa naglo mijenjanje smjera na većim udaljenostima može pogoršati kvalitetu veze dok se ona ponovno ne uspostavi.
Kamera
Kamera drona je, naravno, jedna od bitnijih stavki kod kupnje. Odvojeno od same kvalitete senzora, bitno je da video bude stabiliziran bez trzaja i vibracija, zadaci koje gimbal rješava. Sama kvaliteta videa i slika ovisi o dijagonali senzora u kameri drona te sustavu koji je na dron instaliran i koji nudi spremanje videa u idealno visokoj kvaliteti.
Za to dronovi standardno imaju utor za MicroSD kartice koje kupujete odvojeno te je naša preporuka da kupite solidnu kvalitetu kartice kako ne biste ostali bez potencijalno dobrog videa. Generalni standard je 4K snimanje u 30 fps-a, no noviji dronovi nude i 60 fps-a kao i slow-motion snimanje, kako je to slučaj s Fimi i DJI Mini 2 dronovima.
Kod fotografije, standardno se nudi slikanje punim senzorom, s opcijama za HDR slikanje i u zahtjevnim svjetlosnim uvjetima. S obzirom na to da ćete često snimati danju, savjetujemo da pogledate i opcije ND filtera za atraktivniji video.
Gimbal za kameru
Dron dok leti u najmanju ruku nije stacionaran. Dati će sve od sebe da ostane na istoj lokaciji, što znači i odupiranje vjetru te konstantne korekcije nagiba. Uz to, radi motora imamo i stalne vibracije, a to su sve uvjeti koji značajno otežavaju snimanje, a kamoli dobivanje atraktivnog videa.
Kako bi se ovaj problem riješio, dronovi imaju gimbal koji stabilizira montiranu kameru na tri osi. Sve su limitirane, naravno, kućištem drona, no svi nagibi koje dron može napraviti u letu mogu biti poništeni s gimbalom, tako da stalno imate miran kadar za snimanje. Što ste dalje od subjekta, to je dojam mirne slike bolji, dok letenje na blizinu ipak i dalje pokazuje koliko je dron nemiran.
Cijeli gimbal s kamerom često je za dron prikvačen gumicama koje negiraju vibracije od motora.
Kontroler
Držač mobitela
Gotovo svi kontroleri mid range i high end dronova imaju USB vezu s mobitelom, koji služi kao ekran sa svim bitnim podacima koje dron šalje, kao i za video vezu sa samim dronom. Držači su različitih dizajna i veličina te su neki pogodni i za postavljanje tableta s malim dodatcima koji se mogu kupiti. Sam kontroler često može istovremeno i puniti mobitel
Gumbi i slideri
Različiti upravljači imaju i različite mogućnosti, no tu se mogu naći razni gumbi za brzi pristup, primjerice, slikanju, videu ili prilagodbi ekspozicije. Kažiprsti, recimo, imaju pristup dodatnim gumbima sa svake strane za početak snimanja i kontrole nagiba kamere na gimbalu.
DJI kao glavne gumbe sprijeda ima one za paljenje sustava, automatsko vraćanje na poziciju slijetanja te samo slijetanje. Slider u sredini daje vam na biranje način letenja, od sporog za precizno snimanje i početnike, normalnog leta do sportskog brzog načina letenja
Analogni joystick
Dvije palice sve su što vam je potrebno za upravljanje dronom. Kontrole je, naravno, većinom moguće prilagoditi, no generalno se lijeva palica koristi za horizontalno kretanje dronova u svim smjerovima, dok je desna zadužena za kontrolu visine drona, kao i okretanje
Antene
Većina upravljača i dalje ima eksterne antene, dok ih je DJi uspio ugraditi u kontroler. Riječ je o 2,4 GHz i 5 GHz antenama koje održavaju konekciju sa samim dronom te imaju različitu snagu ovisno o regiji u kojoj je dron kupljen kako bi se zadovoljio zakon. Tako je 2,4 GHz signal oko 25% slabiji u Europi, dok je 5 GHz signal slabiji za čak 50% od onog u SAD-u, što smanjuje i domet drona
