Rad od kuće nešto je što je proteklih mjeseci postalo normalno za veliku većinu zanimanja. Cijelo pandemijsko vrijeme oslanjali smo se i više nego inače na vijesti koje su stizale s malih ekrana, ali rijetko smo mislili o tome kako rade novinari ispred i iza televizijskih kamera. Naposljetku, i za njih su vrijedila pravila socijalnog distanciranja.
Trikovi kojima su se televizije poslužile jesu odvajanje u više timova koji nisu u kontaktu, implementacija pravila koje je naložio Stožer, a zadnja stepenica bila je rad od kuće. No, ne na način kako to zamišljaju ljudi s uredskim poslom, nego pravo preseljenje televizijskog studija u stan urednice emisije.
U trenutku pisanja ovog članka, emisija RTL Direkt i dalje se emitira s udaljenih lokacija stana urednice emisije Mojmire Pastorčić i Jadran film studija u kojemu emisiju vodi Zoran Šprajc.
Zbog specifičnosti pandemije i uputa o socijalnom distanciranju, neke od standardnih tehnologija koje televizije koriste u prijenosima ili javljanjima uživo nisu bile dostupne niti moguće. Ipak, u jednom danu niknuo je alternativni kućni studio iz kojeg je novinarka i urednica Mojmira Pastorčić svakodnevno vodila informativnu večernju emisiju. S RTL-ovim direktorom Sektora tehnologije Zoranom Jankovićem pričali smo o tehničkim izazovima, a ponajviše su nas zanimala tehnološka rješenja u ostvarenju remote studija.
Koji su bili najveći tehnološki izazovi za izradu home studija?
Najveći nam je izazov bio pružiti potpunu funkcionalnost i „tehnološki komfor“ pravog studija u dnevnom boravku naše urednice Mojmire Pastorčić jer tada još nismo mogli procijeniti hoćemo li tako proizvoditi sljedećih nekoliko dana ili, pak, nekoliko mjeseci.
Taj komfor uključuje puno više elemenata od puke kamere i mikrofona, pa smo tako morali osmisliti načine kako osigurati „široki kadar studija“ za početak i kraj emisije, neprestanu komunikaciju s režijom, video signal slike prije etera, teleprompter, mogućnost da Mojmira neprestano čuje i vidi goste s kojima razgovara, mogućnost da gosti neprestano čuju i vide nju, te prevladati probleme latencija i učiniti razgovor voditeljice u dnevnom boravku i gosta na nekoj drugoj lokaciji što prirodnijim.
Jednako je izazovno bilo realizirati sve te funkcionalnosti koristeći ništa drugo osim običnog kućnog priključka za internet koji smo zatekli u Mojmirinu stanu. S obzirom na količinu video i audio signala koji moraju putovati u oba smjera u HD kvaliteti, morali smo biti izrazito kreativni. Uz to, dodatni je izazov bio osmisliti rezervni sustav u slučaju da se nešto dogodi s priključkom za internet. To smo na kraju riješili putem uparenih 4G internet priključaka.
Brza realizacija
Koji ste rok imali za postavljanje i jeste li trebali posebnu opremu?
Sve te funkcionalnosti morali smo realizirati koristeći isključivo opremu koja nam je bila dostupna u tom trenutku bez remećenja ostalih produkcija. Kupnja nove i dodatne opreme nije bila opcija jer bi dostava bila upitna zbog masovnog zatvaranja granica koje je tada nastupilo svugdje u Europi.
I na kraju, izazov sam za sebe bio je vrlo kratak rok u kojem smo trebali osmisliti tehnološko rješenje i provesti ga u djelo. Prvi online sastanak na temu dizajna rješenja obavili smo u subotu uoči Uskrsa, da bismo već na Uskrsni ponedjeljak pripremili „mock-up“ studio u mome uredu kao potvrdu koncepta. Uredništvo je dalo zeleno svjetlo tijekom utorka i već smo u srijedu emitirali iz Mojmirina stana.
Što se s tehničke strane trebalo instalirati u studiju-dnevnom boravku?
Od početka smo bili svjesni da bi takav studio u dnevnom boravku mogao biti u funkciji tjednima ili čak mjesecima. S jedne strane, to znači da studio mora biti potpuno funkcionalan da ne dođe do pada produkcijske kvalitete ili barem do značajnog pada produkcijske kvalitete. S druge strane, Mojmira živi u tom stanu pa smo morali biti vrlo obzirni prema tome da ona boravi u njemu i nakon što se „kamere ugase“.
Trudili smo se što više improvizirati rješenja koja će spajati više funkcionalnosti u jedan komad opreme da bi ta naša instalacija u stanu bila minimalistička. Na kraju se instalacija svela na jedan LCD koji smo stisnuli uza zid, kameru na koju smo montirali teleprompter, jedan multifunkcijski laptop, nekoliko tonskih primopredajnika, mrežni preklopnik, i to je otprilike to. Zapravo, sve što je vidljivo u početnom i završnom kadru „RTL Direkta“ ujedno je i sva oprema koju smo donijeli.
Kako se ostvario live prijenos slike do režije - je li režija u zgradi televizije ili u reportažnim kolima?
Kako je dnevna produkcija podijeljena na Crveni i Crni tim, nismo imali resursa složiti još jedan, treći tim koji bi proizvodio „RTL Direkt“ iz dnevnog boravka. Drugim riječima, „RTL Direkt“ iz dnevnog boravka morao se ukomponirati u regularan rad dnevne produkcije s naše centralne lokacije u Krapinskoj ulici.
To znači da je studio iz dnevnog boravka potpuno upravljan iz naše režije dnevne produkcije. Operater telepromptera, tonac i mikser slike sjede u Krapinskoj i daljinski upravljaju opremom na lokaciji.
U dnevnom boravku, odnosno na lokaciji, prisutni su samo urednica Mojmira ispred kamere i tehničar Josip iza kamere, koji se brine da se sve upali i provjeri prije početka te da sve ugasi i pospremi nakon završetka „RTL Direkta“. Stalnu moralnu podršku pruža im Mojmirin pas Vučko koji povremeno obavlja i suvoditeljsku funkciju.
Prijenos slike i zvuka riješili smo priključkom za internet koji smo zatekli u stanu. U smjeru „prema Krapinskoj“ enkodiramo i šaljemo video signal dviju kamera u HD kvaliteti, video signal web kamere te Mojmirin mikrofon.
U smjeru „prema stanu“ enkodiramo i šaljemo video signal izlazne slike režije prije etera, video signal telepromptera, video signal slike za LCD iza Mojmire, video signal web kamere koja snima gosta, povratni ton za Mojmirino uho te komunikaciju s režijom za tehničara Josipa.
Sliku prema Krapinskoj enkodiramo u 8 Mbps (HD kamere) i 512 kbps (web kamera), pa je ukupan upload oko 18 Mbps. Download je nešto opsežniji zbog većeg broja signala i zahtjevom za minimalnom latencijom, pa ukupno ispadne oko 60 Mbps. Srećom, priključak koji smo zatekli kod Mojmire bez problema podržava ove brzine. Rezervnu trasu riješili smo uparivanjem tri 4G internet prikaljučka, od svakog nacionalnog poslužitelja po jedan.
Koje elemente studijske opreme ste morali prenijeti, kako ste ostvarili izgled studija, kako je riješen blesimetar, povratna veza, komunikacija s režijom?
Trudili smo se minimalno zakrčiti Mojmirin stan pa je popis opreme relativno kratak. Iza Mojmire stoji podni stalak na kojem se nalazi LCD dijagonale 65“. Namjerno smo stavili zakrivljeni ekran jer je vrlo malo mjesta između Mojmire i LCD-a pa bi se njezina refleksija vidjela u ravnom ekranu. Ispred nje je stativ s našim standardnim ENG camcorderom na koji je montirano telepromptersko staklo i običan PC zaslon.
Ispred telepromptera je laptop koji ima nekoliko funkcija. Dva video izlaza, odnosno „proširena zaslona“, služe nam da šaljemo sliku u PC zaslon ispod teleprompterskog stakla, te šaljemo sliku na LCD iza Mojmire. Na zaslonu laptopa prikazujemo signale web kamere gosta i video signal izlazne slike režije. Uz to, web kamera laptopa enkodira i šalje sliku Mojmire na laptop koji se nalazi ispred gosta na drugoj lokaciji.
Bliže ulaznim vratima nalazi se još jedan stativ s kamerom za široki kadar. Kako su nam svi ENG kamkorderi opremljeni video enkoderima, njih je samo trebalo spojiti u internet preklopnik i prijenos slike u smjeru Krapinske bio je riješen.
Za tonske prijenose u oba smjera iskoristili smo našu IP komentatorsku kutiju koju inače koristimo za sportske prijenose. Ona ima izrazito nisku latenciju, nisku potrebu za bandwidthom i mogućnost prijenosa više audio kanala u oba smjera.
HP ZCentral Remote Boost
Da li ste koristili neke nove softvere, opremu ili rješenja koja do sada niste koristili u javljanjima uživo/prijenosima/live eventima?
Da bismo Mojmiri pružili „tehnološki komfor“, morali smo maksimalno smanjiti latenciju svih veza i opreme na svim signalima koji su dolazili prema studiju u dnevnom boravku. Tu smo morali biti dosta kreativni pa smo istražili razne softvere koji bi nam mogli u tome pomoći.
Našu IP komentatorsku kutiju, inače rezerviranu za sportske prijenose, podesili smo na najmanju moguću latenciju od samo tri milisekunde. To je bilo potrebno kako bismo postigli tečnost razgovora između Mojmire i gosta, no morali smo nekako riješiti i da se vide. To smo riješili web kamerama i G Suite servisom meet.google.com jer se pokazalo da on pruža najnižu latenciju video prijenosa od svih servisa koje smo testirali.
Teleprompter je uvijek osjetljiva stvar jer operater mora osjetiti govornu dinamiku voditelja i pratiti ga pa je bilo bitno naći tehnologiju kojom bi sliku telepromptera prebacili na zaslon ispred Mojmire bez latencije i bez preskakanja frameova. Za to smo iskoristili softver HP ZCentral Remote Boost jer se pokazalo da ima latenciju od samo 73 milisekunde i prenosi sve frameove bez preskakanja.
Doduše, HP ZCentral Remote Boost ima jednu manu, zahtijeva veliki bandwidth pa smo ga mogli koristiti samo za teleprompter gdje je minimalna latencija bila presudna. Za prijenos ostalih video signala iz Krapinske koristili smo softver NoMachine, koji ima latenciju od 240 milisekundi, ali prenosi sve frameove bez preskakanja i zahtijeva manji bandwidth.
Koliko je trajalo postavljanje studija?
Jednom kada smo imali ideju o tome kako ćemo složiti tu instalaciju, odnosno kada smo pripremili dizajn, samo postavljanje bilo je vrlo jednostavno. Kako smo svu opremu već imali, trebalo nam je jedno prijepodne da složimo mock-up studija u mome uredu i sve testiramo i podesimo.
Kod Mojmire u stan prvi smo put došli na dan kada smo trebali krenuti u eter, negdje oko deset ujutro. Prvu probu napravili smo oko 15 sati i već u 20 sati snimali smo najave za eter. U 22:15 izašli smo u eter.
Na što ste osobito ponosni i ima li nešto što treba s tehnološke strane izdvojiti, a da smo propustili pitati?
Vjerujem da su nam različite latencije različitih uređaja zadavale najviše glavobolje. Video prijenos iz stana prema režiji imao je latenciju od 1,8 sekundi, a audio samo tri milisekunde. Video prijenos gosta koji je u studiju u Krapinskoj nema latencije prema režiji, ali ima prema studiju u dnevnom boravku. Takvih primjera bilo je puno.
Na kraju smo napravili dva „otoka“ latencije. U jednom se otoku nalazi voditeljev mikrofon, mikrofon za gosta i web kamere, te tako postižemo da se voditelj i gost čuju i vide bez latencije i mogu prirodno razgovarati. Drugi otok latencije predstavlja slike i tonove s kojima radi režija.
Video i audio signali u tom drugom otoku posebno su podešeni da su svi signali u identičnoj latenciji od 1,8 sekundi, pa tako razgovor koji izgleda potpuno prirodno u prvom otoku latencije izgleda jednako prirodno i u drugome, a otocima smo mimoišli probleme različitih latencija linkova i opreme.
Na takvo rješenje dosad još nismo naletjeli nigdje drugdje. Prema komentarima koje smo primili, upravo se o tom „manjku“ latencije najviše priča i najviše smo pitanja dobili o načinu kako smo to riješili. Ponosni smo što su naše ideje zaživjele i unutar RTL zajednice pa su tako kolege iz Mađarske, Belgije i Španjolske koristile upravo naš dizajn za instalaciju svojih studija iz dnevnog boravka.
