Kad smo bili klinci, znali smo da će svijetom teškog rada vladati roboti. Kad-tad. Gotovo u svakom filmu ili seriji, roboti su ti koji ili rade ili ratuju. Umjesto nas ili protiv nas.
Kopi-pejst, kopi-pejst, kopi-pejst, undo, undo, undo... kopiram-lijepim-vraćam na staro, kopiram-lijepim-vraćam na staro... kao sitni vez, kao ritam mašina ili klipovi dobro podmazanog stroja.
Da budemo sasvim iskreni, priča o vožnji na struju postoji jako dugo. Naime još 1912. godine bilo je čak 34.000 registriranih vozila u Sjedinjenim Američkim Državama, koje je pogonio elektromotor s izvorom iz prvih punjivih olovnih baterija.
Dok su na obalama Dunava pored današnjeg Vukovara, prije otprilike 3000 godina pripadnici Vučedolske kulture izrađivali prvi poznati indoeuropski zvjezdani kalendar čak stariji od onog u Stonehengeu, nisu niti slutili da su zapravo možda prvi europski začetnici otvorenog koda.
Uvijek me razveseli nekoliko rečenica ispisanih na zidu moga dragog prijatelja i našeg kućnog dizajner-gurua Marina. Duboke su to misli nekoga anonimnog autora kojih se ne bi posramio niti Broj 1 iz cvjećarnice Alana Forda.