Start-up kultura je u biti sve suprotno od sigurnosti
Često se danas mladi IT talenti pozivaju oglasima na rad u tvrtke koje njeguju takozvanu start-up kulturu. Ono, imaš start-up kulturu u sebi? Mi je imamo. Mi baš njegujemo start-up đir. Onda je to to. Mi smo savršen spoj. Dođi do nas. Start-upat ćemo zajedno. Dugo mi je trebalo da razmislim o tom pojmu i koju zapravo auru on nosi, ali osim one Churchillove parole „krv, muke, suze i znoj“, ništa drugo mi ne pada na pamet što mogu spojiti s tim pojmom. Kada smo prije skoro 30 godina pokrenuli VIDI s par skromnih novčanica i nešto obećanja ljudi da će nas voljeti unatoč svemu, nismo uopće znali da počinjemo neki start-up.
Tog pojma tada nije bilo, no svejedno je ulaznica za show i danas ostala ista za sve koji kreću na start-up putovanje. Bio je to put u nigdjezemsku, rudnik koji je obećavao, ali u koji nismo znali da ćemo ući gurnuti naglavačke. Uglavnom bez zaštitne kacige i nacrta rudnika. Samo smo dobrovoljno kupili ulaznicu za siću i krenuli u neistraženo područje. Ekskluzivno smo unijeli u sebe taj start-up mod. Start-up se desio, a da se nismo pripremili. Iskre frcaju, škripi i krećemo... zabavno je bilo kroz takav start-up odrastati s vlastitim kolegama i učiti ono što u knjigama ne piše. Kako uspjeti s vlastitim start-upom vas neće naučiti niti jedan fakultet ni bilo koja napisana knjiga. Tu knjigu tek trebate napisati baš vi sami. Tek će puno kasnije razni specijalisti za proučavanje ljudskih potencijala u velikim i dosadnjikavim tvrtkama skužiti da bi mogli probati upecati nekog i s tim pojmom. Pozvati kandidata na razgovor u tvrtku gdje će mu pokazati fora promo kompanijski filmić i ponuditi šarene bombone kako bi se zainteresirao poneki mladi čovjek za posao. Bar da malo proba. Mjesec-dva.
Ali iskreno govoreći, to je fejk priča. To nije start-up okruženje. To je baš potpuno suprotno. Te tvrtke nude zaposlenicima sigurnost da će dugo biti ono što jesu. Nepromijenjene. Velike tvrtke ne mogu ponuditi start-up okruženje jer su one kao velike kompozicije teretnih vlakova koji imaju zacrtani put, brzinu i predviđeno vrijeme dolaska na cilj. Start-up kultura je u biti sve suprotno od sigurnosti. Neprestano iskrenje i verglanje zamašnjaka u motoru koji ste osmislili u nadi da ćete uspjeti upogoniti svoju, inovacijama napucanu, krntiju i konačno zaorati cestom krstareći bar 120 km/h na sat...
Ako vam netko nudi pravi start-up život, tada budite spremni na bol. Zašto vam onda sve to pričam? Zato što je to ono što je pozitivno u ovoj zemlji. Gomila ljudi koja pokreće gomilu zanimljivih start-upa svake godine. Gomila ljudi spremnih na bol :) OK, tu smo specijalisti. Mi se ponašamo kao start-up već skoro 30 godina i to volimo. Volimo pratiti druge i kao kakvi sadisti pisati o tim fantastičnim uspjesima onih koji bol pretvore u užitak. U Hrvatskoj koja broji sve manje ljudi, ništa bolje ne uspijeva osim gradnje turističkih apartmana, stanova za studentski najam, vjetroelektrana i... tehnoloških tvrtki.
No tko radi u tim silnim tehnološkim tvrtkama, tko ih osniva i tko uopće smišlja te inovativne hi-tech proizvode? Svake godine u ovo jesensko vrijeme napravimo VIDI.edu, veliki godišnji pregled popularnih i kvalitetnih IT studija koji se mogu pohađati u Hrvatskoj.
Zapravo pregled pravih tvornica novih, zainteresiranih i ambicioznih IT stručnjaka željnih uzbudljivih karijera. Ne mogu se načuditi pozitivi koja vlada na tim našim tech učilištima koja su otvorila svoje podružnice po cijeloj Hrvatskoj i pružila pipke do najmanjeg mogućeg mjesta u Hrvatskoj. Studijski programi koje nude su sređeni, reklo bi se skockani i prilagođeni najnovijoj modi onog što treba tržištu rada.
Umjetna inteligencija, robotika, IT forenzika, sve je tu. Programa ne nedostaje, ali mali problem je što se studenti još na prvoj godini studija obećavaju tvrtkama kao mlade djevojke budućim ženicima u planinama srednje Azije.
Neki studenti se svojom voljom obećaju tvrtkama već na početku školovanja u zamjenu za neku stipendiju i sigurnost. Sebi tada uskrate mogućnost da budu na kraju studija „start-up ready“ i da uče iz nenapisanih knjiga. Onih vlastitih.
Studij je pravo vrijeme da počneš raditi svoje životne bilješke, sistematiziraš prioritete, razradiš neke inovativne ideje koje rješavaju neki problem i učiš iz tih skripti, bilješki koje će samo tebi biti jasne, za koje samo ti znaš na koji način ćeš ih memorirati i kasnije procesirati u neku sjajnu inovaciju. Zato smo napravili pregled popularnih tableta na koje možete računati u toj osobnoj ekspediciji bilježenja svega i svačega. Sad to više nije tekica sa 100 stranica papira „na kockice“, već pravi prozor u svijet. Spreman da u njega i preko njega u oblak pohraniš terabajte podataka. Na studijima te uče učiti, a tableti su kao osobni digitalni švicarski vojni nožić kojim ćeš oguliti onoliko znanja koliko misliš da ti treba.
Ovaj mjesec smo puno putovali kako bismo stigli na sva bitna događanja na koja smo pozvani, a kojih je sada nakon dvije godine pandemijske redukcije upravo more. Ah da, more. Bolje da ne počinjem tu temu do iduće godine. Do idućeg broja zato, samo želim da uživate u sadržaju broja. VIDImo se.
Sadržaj časopisa VIDI broj 319 pročitajte na ovom linku!