Malenom čovjeku, odnosno djetetu, potrebno je malo da mu se neki događaj ili sjećanje na nešto usječe duboko u biće, što će ga kasnije u životu odrediti ili inspirirati.
Kad upoznajemo prve prijatelje u životu s kojima ćemo dijeliti prve igračke i slinu na njima, uvijek imamo neki strah da ih ne izgubimo. Zapravo na to i ne utječemo puno. Roditelji se odsele u drugi dio grada i presele vas u drugi vrtić, dođe škola i opet neki novi stvorovi pored vas s kojima morate dijeliti dan.
Ovo ljeto sam puno prtljao po raznim alatima koji koriste AI, a koji su zamišljeni da bilo kojem korisniku potpuno oslobođenom od talenta za bilo što u svom životu isporuče čudo od sadržaja. Snimanje, pisanje, čitanje, slaganje, rezanje, kraćenje, produljivanje čega god vam padne na pamet. Rješenja su na svega dva-tri klika.