Kako do novog televizora po povoljnoj cijeni 2021.godine? Što nam to ove godine nude ultrapopularni mainstream modeli? Donose li najnovije tehnološke novotarije kod televizora visoke klase vidljiva poboljšanja u kvaliteti slike?
Mnogo pitanja, a malo odgovora! Nije bilo druge nego zasukati rukave i baciti se na testiranje modernih televizora. Tako je prošlog mjeseca kroz našu redakciju prodefilirao poveći broj televizora raznih proizvođača. Ponajviše smo se kod ovog usporednog testa odlučiti pozabaviti najpopularnijom kategorijom, odnosno mainstream modelima do 6000 kuna. S druge strane, kako su ove godine kod televizora visoke klase nakon dugo vremena najavljena poprilično zanimljiva tehnološka unaprjeđenja, odlučili smo u cijelu priču uključiti i nekoliko high-end televizora.
Napomenimo kako je protekle godine zbog dobro nam znanih pandemijskih razloga situacija na tržištu televizora bila poprilično specifična, da ne kažemo kaotična, s obzirom na kasniju dostupnost modela za 2020. godinu. Tako su televizori iz 2019. godine još dugo bili prilično aktualni.
Ove godine nas očekuje nešto bolja situacija, ali nažalost u trenutku nastajanja ovog testa većina proizvođača na domaćem tržištu, uz rijetke iznimke, još uvijek kupcima ne nudi najnovije modele televizora za 2021. godinu. Drugim riječima, većina televizora koje smo ovdje testirali su modeli iz 2020.-e. To nije nužno loše, budući da ćete za povoljniji iznos moći dobiti prošlogeneracijske kvalitetne modele.
Tehnolgija
Ukoliko biste nas odmah pitali što je ključna značajka modernih televizora, naš odgovor bio bi nedvojbeno- ogromni su! Stvarno su veliki. Mislimo ovdje, dakako, na veličinu dijagonale. Novi modeli se danas u pravilu predstavljaju u dijagonalama od 55, 65 i 75 inča, što znači kako su 55 inčni televizori postali svojevrsni tržišni standard. Usudili bismo se reći kako će ubrzo 65 inčni modeli postati optimalan odabir po pitanju omjera cijene i veličine dijagonale. Štoviše, danas čak i u budget kategoriji kod jeftinijih televizora od oko 3000 kn u pravilu krećemo s dijagonalama od 49 ili 50 inča. Srećom, razvoj moderne tehnologije i procesa proizvodnje omogućio nam je televizore velike dijagonale koji ne troše previše energije u radu, a pritom su i relativno tanki i kompaktni uz vrlo tanak obrub oko ekrana. Sve skupa ih čini posebno pogodnim za montažu na zid.
Druga ključna značajka modernih televizora svakako je univerzalna podrška za 4k, odnosno Ultra HD rezoluciju. 4k je tako postao svojevrsni standard po pitanju prikaza slike. Posebno je zanimljivo kako 4k rezoluciju koriste praktično svi televizori dostupni na tržištu i to bez razlike od jeftinijih budget modela od nekoliko tisuća kuna do high end modela za nekoliko tisuća eura. Istina, u protekle dvije godine bili smo svjedoci pojave 8k televizora, no njihov je broj na tržištu još iznimno mali, a pritom su 8k modeli prilično skupi i predstavljaju nekakvu ultra high end kategoriju, u pravilu cjenovno nedostupnu „običnim smrtnicima“.
Mini LED (r)evolucija
Tehnološki gledano, ova bi godina trebala donijeti određene pomake po pitanju kvalitete slike. Ovdje govorimo o tehnologiji Mini LED, kao i najnovijoj generaciji LG-jevih OLED-a pod nazivom Evo. Mini LED tehnologija već se eksperimentalno pojavljivala prethodnih godina (TCL je prvi predstavio komercijalno dostupan model), međutim ove će godine po prvi puta na pravi način zaživjeti globalno na tržištu, s obzirom na to da su svoje televizore s podrškom za tehnologiju Mini LED najavili Samsung, LG i TCL. Što je to zapravo Mini LED?
Mini LED je u svojoj osnovi još jedno evolucionarno unaprjeđenje dobro nam poznate LED tehnologije na kojoj se temelji najveći broj modernih televizora. LED televizori koriste velik broj LED dioda koje osiguravaju odgovarajuće pozadinsko osvjetljenje LCD piksela. Tehnologija Mini LED korištenjem većeg broja manjih LED dioda (obično manje od 0,2 mm) omogućuje precizniju kontrolu svjetline i sjena te na taj način potencijalno donosi bolji kontrast i kvalitetniji prikaz tamnih nijansi, koji bi se trebao približiti onome što nam po tom pitanju omogućuje OLED.
Potencijalna prednost tehnologije Mini LED u odnosu na OLED svakako bi trebala bi biti u jeftinijoj cijeni proizvodnje Mini LED televizora, no ovo se tek treba potvrditi u praksi. Mini LED tehnologiju ne treba miješati s tehnologijom MicroLED, koja je u svojoj osnovi daleko naprednija i ponešto drugačija.
Mini LED je zapravo nadogradnja Direct LED tehnologije u kombinaciji s Full Array lokalnim zatamnjenjem, pri čemu Mini LED donosi potencijalno veći broj zona lokalnog zatamnjenja, kao i daleko precizniju mogućnost zatamnjenja pojedinih dijelova ekrana. Ovo bi se prije svega trebalo pozitivno odraziti na kvalitetniji prikaz HDR sadržaja.
Očekivano, kako bi unijeli dodatnu zbrku po pitanju podrške za Mini LED tehnologiju, proizvođači su predstavili zvučna marketinška imena svojih televizora. Tako, primjerice, Samsung svoje Mini LED televizore naziva Neo QLED, a LG QNED. Nema previše smisla, ali što je tu je.
Međutim, posve je jasno kako će kvaliteta slike pojedinog televizora s Mini LED tehnologijom bez obzira na marketinške nazive ponajprije ovisiti o broju mini LED dioda te, jasno, o broju zona lokalnog zatamnjenja, a vrijedit će princip što više to bolje (i vjerojatno skuplje).
Evo-nova generacija OLED-a
S druge strane, LG je, kao jedini proizvođač OLED panela koji se ugrađuju u sve tržišno dostupne OLED televizore, ove godine predstavio novu unaprijeđenu generaciju OLED tehnologije pod nazivom Evo. Ovo je prvo unaprjeđenje OLED tehnologije još tamo od 2015., kada je predstavljena podrška za HDR. Prednosti i mane OLED tehnologija dobre su poznate.
S obzirom na to da se temelji na organskim materijalima pri čemu je svaki piksel zasebno osvijetljen, s vremenom se ovakav organski materijal troši i gubi svoja svojstva, što potencijalno može dovesti do famoznog efekta burn-in-a slike. Također, zbog istih razloga OLED televizori u pravilu ne mogu postići iznimno visoke vrijednosti maksimalne svjetline.
Zapravo mogu, ali u tom slučaju biste za koji mjesec vrlo vjerojatno morali kupovati novi televizor. Pametnim tehnologijama poput ABL-a (Automatic Brightness Limiter) LG ograničava negativne popratne efekte i produljuje vijek uređaja. Međutim, to u praksi znači i osjetno manju maksimalnu svjetlinu.
Nova generacija Evo OLED-a donosi određena poboljšanja koja se prije svega odnose na povećanje maksimalne svjetline i oštrine prikaza. LG tvrdi da novi Evo OLED-i omogućuju veću vrijednost svjetline po samom pikselu, a kod novih je panela dodan i zeleni element kako bi se dodatno poboljšala svjetlina i raspon prikaza boja. Sve ovo bi trebalo omogućiti novim Evo OLED-ima da manje agresivno koriste ABL tehnologiju, te da još bolje prikazuju HDR sadržaj.
Valja napomenuti kako je nova tehnologija itekako povezana i sa samim procesorom slike, koji će u dobroj mjeri utjecati na konačan rezultat po pitanju maksimalne svjetline. Prema LG-u, OLED Evo bi trebao donijeti 20% svjetliju sliku. Iz svega se može zaključiti kako OLED Evo zapravo predstavlja optimizaciju postojeće tehnologije, uz vrlo male izmjene po pitanju ključnih tehnoloških principa.
Nažalost, kako trenutno stvari stoje ove će godine isključivo super high end G1 serija LG-jevih OLED-a biti temeljena na OLED panelima najnovije generacije. Iz ovoga je primjetno kako LG pokušava nakon dugo godina napraviti određenu segmentaciju između svojih OLED televizora po pitanju kvalitete slike. U ovom trenutku najnoviji LG-jevi OLED-i još nisu dostupni na domaćem tržištu, pa nismo u praksi mogli provjeriti sve prednosti nove tehnologije.
HDR – istine i laži!
Mini LED tehnologija i najnoviji OLED paneli bit će još neko vrijeme rezervirani isključivo za televizore visoke klase uz poslovično visoku cijenu. Kada govorimo o mainstream modelima, tehnološki tu nema nekih zanimljivijih promjena ili unaprjeđenja. Svi su temeljeni na LED tehnologiji, koriste se u pravilu VA ili rjeđe IPS matrice, a mogućnosti lokalnog zatamnjenja su prilično skromne.
Međutim, to ne znači kako nam mainstream televizori ne mogu ponuditi vrlo dobru kvalitetu slike. Po tom se pitanju u mainstream kategoriji danas mogu pronaći neke tehnologije koje omogućuju bolju kvalitetu prikaza. Prije svega ovdje govorimo o quantum dot tehnologiji (QLED) i, primjerice, LG-jevoj NanoCell tehnologiji.
U oba slučaja ove tehnologije ponajprije omogućuju kvalitetniji i bogatiji prikaz boja uz širi raspon (wide gamut) te potencijalno veću svjetlinu slike. Ovo je prije svega iznimno važno za što je moguće bolji prikaz HDR sadržaja.
Kad već spominjemo HDR, na neki način je prikaz HDR sadržaja „Ahilova peta“ mainstream modela. Usprkos tome što se proizvođači hvale s podrškom za HDR10, HDR10+, HLG, Dolby Vision, ovdje prije svega govorimo o mogućnostima pojedinog uređaja da prihvati i procesira odgovarajući HDR signal. Kvaliteta prikaza tog signala je pak sasvim nešto drugo.
Istini za volju, treba reći kako 90% trenutno dostupnih televizora na tržištu ne prikazuje HDR sadržaj na kvalitetan način, odnosno onako kako su autori tog sadržaja to zamislili, što je prije svega posljedica ograničenja u dostupnoj tehnologiji.
Smart TV i procesori slike
Kada govorimo o Smart TV platformama kod modernih televizora trenutno imamo zapravo tri ključne softverske platforme koje su temelj 99 % modernih televizora. Kao najveći proizvođači, Samsung i LG već dugi niz godina ulažu u vlastite softverske platforme poznatije pod nazivima Tizen i webOS.
Treća i sve prisutnija softverska platforma je Android TV, odnosno Google TV kako će se zvati u najnovijoj verziji. Kada govorimo o razlikama između ovih Smart TV platformi jasno je prije svega kako su Tizen i webOS posebno vizualno dotjerane platforme s odgovarajućim optimizacijama za LG-jeve i Samsungove televizore. Android TV je pak više općenito orijentirana platforma čiji razvoj sve više podsjeća na razvoj Androida kod pametnih telefona.
Pojedini će proizvođači tako, primjerice, ponuditi bazičnu verziju Android TV-a bez posebnih dodataka i optimizacija, dok će recimo drugi znatnije prilagoditi Android TV svojim uređajima. U drugu kategoriju primjerice spadaju Sony i Philips, koji su danas najpoznatiji proizvođači televizora koji koriste Android TV.
Ključne osobine modernog softverskog sučelja trebale bi biti jednostavno korištenje, brzina, velik broj opcija za prilagodbu slike, mogućnost jednostavnog povezivanja s vanjskim uređajima i podrška za veliki broj aplikacija. Danas je prije svega iznimno važna podrška za najpopularnije streaming servise poput Netflixa, Amazonovog Primea i sl.
Smatramo kako su trenutno webOS i Tizen u svojevrsnoj prednosti u odnosu na Android TV prije svega zbog dotjeranosti sučelja i prilagodbe pojedinim modelima televizora. Međutim, Android TV bit će itekako konkurentna smart TV platforma u godinama koje dolaze, s obzirom na sve bolje mogućnosti.
Hardverski ove Smart TV platforme pogone sve moderniji SoC čipovi koji se u pravilu sastoje od četverojezgrenih procesora te posjeduju 2 ili 3 GB radne memorije i 16 GB prostora za pohranu. U posljednjih nekoliko godina sve se više koriste algoritmi strojnog učenja za, primjerice, upscaling i prilagodbu slike i zvuka. AI bi nam u budućnosti trebao omogućiti automatsku prilagodbu slike i zvuka ovisno i zadanom sadržaju i drugim vanjskim parametrima.
Svakako jedna od vrlo značajnih osobina modernih procesora slike je kvaliteta prikaza slike u pokretu, što je posebno važno za prikaz sportskih sadržaja. Nešto bolji televizori posjeduju panele s brzim osvježavanjem slike, što svakako pogoduje daleko boljem prikazu sportskih sadržaja i boljim gaming performansama.
Šaroliki mainstream
Gaming performanse mnogim su korisnicima postale zadnjih godina sve važnije prilikom odabira novog televizora. Dakako, ovo valja zahvaliti sve većoj popularnosti igraćih konzola. Najnovija generacija igraćih konzola donosi, primjerice, podršku za HDMI 2.1 i cijeli niz drugih naprednih gaming mogućnosti.
HDMI 2.1 donosi nove mogućnosti i puno veću propusnost, što pak s druge strane znači više rezolucije i veći framerate. Nažalost, bojimo se kako punu podršku za HDMI 2.1 još ove godine nećemo vidjeti kod mainstream televizora, tako da ćete za ponajbolje gaming performanse (podrška za VRR, ALLM, 4k pri 120 fps-a) morati pribaviti televizor visoke klase.
No, valja napomenuti kako će najnovije konzole bez problema raditi s većinom modernih televizora, čak i ako nemate podršku za HDMI 2.1., samo nećete imati na raspolaganju neke od najnovijih mogućnosti.
Pogledamo li mogućnosti i kvalitetu slike modernih mainstream televizora možemo zaključiti kako oni iz godine u godinu postaju sve bolji, cjenovno pristupačniji, ali i veći. Neke od modernih tehnologija koje unaprjeđuju prikaz boja poput NanoCell ili QLED tehnologija sada već uredno možemo pronaći kod mainstream televizora. U testiranoj kategoriji uređaja do 6000 kn imali smo doista šaroliko društvo modela. LG-jevi modeli ističu se naprednom i dotjeranom softverskom platformom, odličnom opremljenošću, a NanoCell modeli omogućuju i više nego dobru kvalitetu slike.
Pritom napomenimo kako smo mi ovdje na testu imali modele NanoCell televizora iz 2019. godine pa vam preporučujemo da pogledate novije modele. Posebno ugodno nas je iznenadio TCL svojim P615 modelom televizora, koji stvarno nudi odličan omjer cijene i kvalitete slike. S druge strane C815 je osebujno dizajniran mainstream QLED televizor sa soundbarom.
Philipsov mainstream model također zaslužuje da ga spomenemo s obzirom na dobar omjer cijene, veličine dijagonale i kvalitete slike.
Mini LED prijeti OLED-u!
U klasi vrhunskih televizora ove nas godine očekuju top modeli s tehnologijom Mini LED koji bi mogli konačno opasno priprijetiti OLED televizorima u high end segmentu. Mini LED tehnologija u svakom slučaju ima potencijala, iako smo je na djelu vidjeli zasad tek kod super skupog Samsungovog modela najviše klase.
S druge strane, ni LG ne spava, međutim najavljeni Evo OLED najnovije generacije bit će dostupan isključivo kod ultra high end modela. U ovom trenutku su prošlogodišnji modeli OLED televizora i dalje najisplativija kupnja u high end kategoriji. Na kraju moramo reći kako nas svakako veseli što više ne morate potrošiti minimalno 2000 eura za super kvalitetan televizor. Vrhunski televizori su danas dostupni po daleko povoljnijoj cijeni.
Metodologija
S obzirom na veličinu modernih televizora prilikom montaže često ni dva para ruku nisu bila dovoljna. Svakako prvi susret korisnika s televizorom je prilikom same montaže, pa smo i s te strane obratili pažnju koliko je jednostavno montirati svaki pojedini televizor. Nakon montaže ponajprije smo nadogradili softversku platformu te provjerili osnovne funkcionalnosti i jednostavnost korištenja, s naglaskom na daljinski upravljač.
Nakon toga uslijedili su testovi reprodukcije SD, HD i HDR sadržaja. Ovdje smo poseban naglasak stavili na HDR reprodukciju streaming sadržaja s Netflixa i YouTubea. Nakon toga smo pomoću reprodukcije sportskog sadržaja u 4k rezoluciji provjerili koliko dobro pojedini TV prikazuje sportski sadržaj.
Softverski alat koji inače koristimo za testiranje monitora poslužio nam je kao test uniformnosti osvjetljenja, kvalitete prikaza boja i ovisnosti kvalitete slike o vidljivom kutu. Svaki televizor spojili smo s računalom kako bismo vidjeli koje su rezolucije prikaza podržane u PC načinu, a gaming performanse testirali smo pomoću PlayStationa 5, što je uključivalo prepoznavanje konzole, automatske postavke, HDR performanse u igrama te, u slučaju da to TV podržava, napredne funkcije poput ALLM-a.
