Krapinske Toplice poznato su mjesto zdravlja i odmora, gdje se na četiri izvora ljekovite termalne vode možete prepustiti wellness i spa užicima, oporavljati se od zdravstvenih tegoba ili se zabavljati u atraktivnom vodenom parku i unutarnjim i vanjskim bazenima. No ovo lijepo mjesto u Hrvatskom zagorju već nekoliko godina privlači i jednu potpuno drugačiju populaciju - pilote višenamjenskih helikoptera Mi-17/171 (inačice izvedene iz Mi-8) iz čitavoga svijeta koji dolaze na trening i polaganje certifikata na dva najsuvremenija svjetska simulatora koji se nalaze u Heli centru Toplice.
Na FFS simulator se dolazi preko mosta koji se prije pokretanja simulacije podiže i tada znate da će biti napeto
Čim smo čuli da se u Krapinskim Toplicama može susresti grupe ljudi u nepoznatim pilotskim uniformama koji govore raznim jezicima, odlučili smo provjeriti o čemu se radi i saznati zbog čega su svoje obavezne satove naleta došli odraditi upravo ovdje.
Već pri samom dolasku u Heli centar Toplice ostali smo impresionirani suvremenom i lijepom arhitekturom kompleksa u kojem se odvijaju letačke aktivnosti, ispred kojeg vise zastave Hrvatske, EU, NATO saveza i Ekvadora, što odmah upućuje da se ovdje zbiva nešto posebno. U predvorju Centra dočekali su nas tehnički direktor Matija Borovečki, tehničar za simulatore Robert Rakovac i trening koordinatorica za pilote i voditeljica turističkih programa Sanja Borovečki koji su nas poveli u razgledavanje. Prva stanica je bio mali muzej helikoptera u kojem se nalaze brojne makete, letačka odijela, fotografije i pokloni polaznika izobrazbe koji su pohađali “nastavu” i letjeli u najsuvremenijim simulatorima za Mi-8 helikoptere na svijetu.
Tehnički direktor Matija Borovečki uputio nas je da su polaznici letačkih programa, civilni i vojni piloti iz brojnih europskih zemalja te piloti iz država Južne Amerike, pa smo tako saznali da su dan prije našeg posjeta u Centru svoj trening završili piloti iz Ekvadora, koji su bili oduševljeni samim Centrom, ali i profesionalnošću hrvatskih instruktora te posebice zagorskom hranom, a iznenadila ih je i sigurnost Krapinskih Toplica, pa su bili jako iznenađeni kada su saznali da čitavim Zagorjem mogu slobodno šetati bez opasnosti da im se nešto dogodi.
Soba za odmor u kojoj se piloti najčešće opuštaju igranjem PlayStationa. Matija kaže da najviše vole nogometne simulacije
Mi-8 je radni konj
Na naše pitanje koliko Hrvatska uopće ima Mi-8 helikoptera, Matija nam je rekao da ih imamo oko 20, od kojih je deset nedavno došlo s remonta, a njihova najveća prednost je što su, za razliku od europskih, pouzdani i jeftini za održavanje. “S njime možete doslovce letjet, sletjet i ostavit ga, što znači da ga ne trebate konzervirat i posebno se brinut za njega”, navodi Matija koji nam je otkrio da Hrvatska ima zadnju inačicu koja je proizvedena prije 10 godina, a obzirom na to da Mi-8 helikopteri idu na obavezni remont nakon 10 godina uporabe, može se reći da su prilično novi, jer je to za helikoptere jako malo. Po njemu je Mi-8 „radni konj“ i najčešće ga koriste tvrtke koje rade naftovode, plinovode i slično za takozvani aerial work jer je jeftin, ima najjače motore za svoju klasu, može prevesti najviše tereta i najjeftiniji je i najjednostavniji za održavanje.
Polaznici i instruktori
Što se instruktora tiče, Matija kaže da ih imaju desetak, dio su stalni, a dio ugovorni, a uglavnom su to umirovljeni piloti s velikim znanjem i iskustvom. “Instruktori su prilično strogi, ali zato imamo jako dobre rezultate. Mi se s polaznicima šalimo, zabavljamo, igramo ‘plejku’, ali kada se radi posao onda je jako ozbiljno”, dodaje Matija.
Zanimalo nas je iz kojih sektora dolaze piloti na trening u Heli centar, pa nas je Sanja Borovečki obavijestila kako ih ima iz vojnog i civilnog sektora, pa su tako piloti iz Kazahstana recimo bili civilni iz službe spašavanja („Search and Rescue“), dok su iz Južne Amerike bili iz civilnih tvrtki koje imaju ugovor s vojskom, dok mnogi dolaze iz vojski svojih zemalja. Kao jednu od zanimljivosti Matija navodi da su svi piloti Mi-8 helikoptera iz Poljske imali izobrazbu upravo u Heli centru Toplice, s obzirom na to da kod njih ne postoji takav centar.
Ispred Heli Centra Toplice vise zastave Hrvatske, EU, NATO saveza i Ekvadora, što odmah upućuje da se ovdje zbiva nešto posebno
“Njima najbliži trening centar nalazi se u Češkoj, no nema full flight simulator kakav imamo mi”, ističe Matija. “To je 99,9% pravi helikopter. Vi, ako ste pilot i imate svoju letačku knjižicu, nakon 1 sata naleta u FFS-u u nju možete upisati kao da ste letjeli 1 sat u pravom helikopteru”, navodi Matija i dodaje kako ovo nije igračka te nema nikakve veze s računalnim simulatorima poput „Microsoft Flight Simulatora“, u kojima možete naučiti samo najbanalnije osnove. Matija nam je ujedno odao i jednu ekskluzivnu informaciju, a to je da Heli centar Toplice ozbiljno razmatra nabavu simulatora za Airbus, budući su takvi simulatori vrlo traženi u svijetu.
Simulatori
Na naše pitanje kolika je bila investicija za razvoj i opremanje Heli centra Toplice, Matija nam je rekao da su u njega investitori uložili oko 12 milijuna eura, a u okviru Centra nalazi se 6 učionica za po 8 polaznika, prostorije za odmor, računalni sustavi za simulatore, te, dakako, simulatori MI-171 FTD-3 (Flight training device Level 3) i MI-17-1V FFS (Full Flight Simulator).
MI-171 FTD-3 donosi osjećaj nalik na VR iskustvo, ali nema nikakve veze se računalnim simulacijama poput Flight Simulatora, jer je ovo prava stvar i službeno certificirani simulator za trening pilota. Iznad kabine nalazi se 6 projektora koji projiciraju sliku od 240 stupnjeva horizontalno i elevacije od 70 stupnjeva
Oba simulatora posjeduju realistične kabine pravih Mi-8 helikoptera (zapravo MI-17 FFSD/Mi-171 FTD3) s komandama i instrumentima. FTD ima sve što se može naći u pravom helikopteru, a oprema i avionika ovise o naručitelju letjelice. Postoje varijacije ali kokpit je vjeran pravom helikopteru. Da nije tako ne bi se mogao certificirati. FTD je vrhunska stvar za naučiti letjeti i dobiti osjećaj pilotiranja. FTD ima istu funkciju kao i FFS, razlike su u sustavu pokretljivosti i ‘NVG’ modu kojim FTD nije opremljen. Uz to, FTD je modularan – proširiv, tako da se uz pilotsku kabinu može dodati i putnička ili ‘cargo’ kabina i tako proširiti ponudu obuke na različite procedure i koordinaciju posade.
Za razliku od FTD-a, FFS djeluje kao da ste otpilili pola (nos) pravog Mi-17 helića, što znači da se u njemu nalazi baš sve što posjeduje pravi, tako da nam Matijina tvrdnja da je to 99,9% pravi helikopter u potpunosti drži vodu.
Najveća razlika između ova dva simulatora je u tome što Full Flight Simulator posjeduje motion sustav koji stvara potpuno realističan osjećaj kretanja tijekom vožnje i može vam pružiti osjećaj najekstremnijih uvjeta koji vas mogu zateći tijekom vožnje, poput jakog nevremena i vjetra. Oba simulatora proizvela je tvrtka Transas iz Sankt Petersburga u Rusiji za koju Matija kaže da proizvodi najbolje Mi-8 simulatore na svijetu, što znači da je MI-17-1V FFS najbolji koji postoji, a ako proizvedu bolji, Heli centar Toplice će ga odmah nabaviti. Elektropneumatski motion sustav proizvodi tvrtka MOOG iz Nizozemske koja je također najbolja na svijetu u toj domeni. Oba su simulatora certificirana po EASA CS-FSTD(H) standardu, što znači da ih je Agencija Europske unije za sigurnost zračnog prometa EASA odobrila za profesionalni trening pilota helikoptera. Matija nam je rekao kako je među programima za pilote prilično važna simulacija instrumentalnog letenja IFR. “Doslovno se stave uvjeti da ne vidite ništa, morate letjeti samo prema instrumentima i onda se vidi kako vam ide. Recimo, Poljaci su u tome bili odlični. Oni lete u magli kao po normalnom danu, posebice njihova predsjednička eskadrila koja je Top Gun, najbolja od najboljih”, ističe Matija.
Mozak sustava
Oba simulatora posjeduju 8-kanalni video projekcijski sustav. Svaki projektor ima svoje vlastito računalo koje njime upravlja, a tu su i glavno računalo koje upravlja sa svim projektorima te tri servera - Baza 1, Baza 2 i Instruktor. Matija nam kaže da svaki od njih ima svoju ulogu, odnosno koriste se za vizuale, zvuk, matematički model helikoptera, dok jedan upravlja svima njima. Što se grafike tiče, u njima se nalaze solidne, ali ne neke high-end grafičke, prvenstveno zbog toga što sustav omogućuje takozvani hot-swap, odnosno da se tijekom aktivnosti grafička kartica može zamijeniti, pa tijekom simulacije pilot u slučaju kvara dobije crni ekran na samo par sekundi i može odmah nastaviti dalje letjeti bez potrebe za gašenjem i restartanjem čitavog sustava. Heli centar Toplice ne smije raditi nikakve vlastite nadogradnje hardvera i softvera jer je tako regulirano s Agencijom za civilno zrakoplovstvo. Jedine nadogradnje smije raditi proizvođač simulatora, a kada im dostavi nadogradnje, mora poslati detaljno obrazloženje o tome što je i zašto radio.
Modularni računalni serverski sustav u kojem se nalaze serveri za projektore i glavna računala Baza, Baza 2 i Instruktor koja upravljaju čitavim sustavom i svim elementima simulacija
Tehničar za simulatore Robert Rakovac uputio nas je da glavno serversko računalo “Baza” ima 64 GB RAM-a, ostali po 32 GB, a vizuali po 16 GB. “Baza je glavna, u njoj se nalazi kompletan softver i ona koordinira čitav sustav. “Baza 2” joj pomaže i u njoj su vremenski uvjeti, meteorologija, komunikacije te omogućuje umrežavanje između oba simulatora, pa možete letjeti i u formaciji. “Instruktor” je sučelje prema kojem idu svi inputi i outputi. S obzirom na to da su simulatori proizvedeni 2013. u njima se nalaze Intel Haswell procesori s po 6 jezgri i 12 threadova, dok su grafičke Nvidia GTX 770. Sustav je napravljen da bude čim dugotrajniji, da troši što manje snage i da se što manje grije. Video isječci s 8 računala projektora spajaju se u sliku od 240 stupnjeva horizontalno, dok elevacija iznosi 70 stupnjeva. Za vizuale postoji i jedan rezervni server, pa se u slučaju bilo kakvih problema jednostavno može ubaciti umjesto nekog od osnovnih”, objasnio nam je Robert koji se ujedno našao u ulozi pilota s kojim smo krenuli na probni let u Full Flight simulatoru. Mada je Robertova glavna uloga održavanje sustava, zna sve o helikopterima, što uključuje i letenje.
Mali muzej helikoptera u kojem se nalaze smanjeni modeli helikoptera iz Mi-8 obitelji i nekoliko autentičnih letačkih kombinezona
Vidijevci za komandama Mi-17
Došao je napokon trenutak kada smo se uputili u FFS koji je postavljen na hidrauličke “noge” i u velikom hangaru Heli centra djeluje doista impresivno jer je puno veći nego što smo to mogli zamisliti. Za ulazak u njega morate prijeći rampu koja se nakon prelaska podiže, pa znate da ćete doživjeti nešto posebno, a moramo priznati da nam je bilo i malo nelagodno kada se podigla jer smo shvatili da više nema povratka.
Kabina FFS-a u donjem dijelu se nalazi pravi kokpit Mi 17 helikoptera, a u gornjem projekcijski sustav
Čim smo ušli u kabinu simulatora shvatili smo da je ovo doista nešto posebno, unutra se nalazi kompletni “instrumentarij”, upravljačke palice, pedale i ogroman broj prekidača i “gumbića”, a ništa od toga nije viška i pravi pilot bi sve to trebao poznavati, koristiti, pratiti i pritom još letjeti.
Dojam je još više pojačala prava pilotska kaciga koja po nama, brat bratu, ima jedno 5 kila, pa vam je to kao da ste na glavu stavili pola janjca. Kasnije su nam rekli da kacigu možemo skinuti, no tek nakon što smo već odvezli jednu čitavu misiju s njom. Prvi dio naše letačke seanse odvijao se bez uključenog motion sustava što pomalo podsjeća na ono što možete doživjeti pomoću VR headseta. Slika se projicira na pozadinu s vanjske strane kabine, pa ste gotovo uvjereni da gledate prema van kroz prozore i vjetrobrane pravog helikoptera. Rezolucija slike nije onakva kakvu pružaju high-end grafičke kartice u najnabrijanijim video igrama, ali je dovoljno kvalitetna da prepoznajete sve detalje predjela nad kojim letite, kao i objekte poput kuća, cesta, šuma, brda, telegrafskih stupova, brodova i olimpijskog stadiona u Sočiju gdje je Hrvatska na zadnjem nogometnom SP-u isprašila domaćina Rusiju. Robert nas je poveo upravo tamo, gdje smo sletjeli na krov jednog od olimpijskih zdanja i bili jako zadovoljni što je izdržao težinu našeg helikoptera. Mada je motion sustav bio isključen, na trenutke smo imali osjećaj kao da se krećemo, posebice u trenucima kada bi Robert malo jače nagnuo helikopter prilikom skretanja.
Let u FFS-u je neopisivo iskustvo. Sve komande i instrumenti su autentični, a kada se uključi “motion” sustav i doda neka atraktivna misija s realnim scenarijem vrlo brzo zaboravite da ne letite u pravom helikopteru
Nakon tog uvodnog “penzionerskog” letenja došlo je vrijeme za “puni paket” koji pruža FFS. Čim je Robert uključio Moogov elektropneumatski sustav, osjetili smo kao da nas je netko teleportirao u pravi helikopter usred leta, a taj je osjećaj uključivao naginjanje prema naprijed, natrag i u stranu, kao i karakteristične vibracije, trešnju te buku koju je naš pilot ipak malo smanjio kako bismo mogli razgovarati u kabini. Nakon nekog vremena počeli smo se privikavati i na taj osjećaj, iako smo se na početku malo plašili da bi nam moglo biti mučno. Robert je mogao čitav dojam znatno pojačati ekstremnim vremenskim uvjetima, ali imao je razumijevanja za nas i očito nije htio da mu poflekamo helikopter. Nakon nekog vremena upitao nas je želimo li i sami probati letjeti. Kada smo uhvatili palice u ruke (u helikopteru ih imate dvije) i stavili noge na pedale te preuzeli kontrolu nad helikopterom sva nelagodnost zbog bolesti kretanja nestala je jer smo se morali koncentrirati na to da ne slupamo letjelicu već u prvoj vožnji u životu. Uz upute našeg instruktora malo po malo smo se odvažili izvoditi lagane manevre poput skretanja, naginjanja, dizanja i spuštanja, no to smo izvodili vrlo sporo i nježno, po Robertovim riječima čak i previše oprezno. Moramo priznati da smo u nekim trenucima imali ideju da napravimo neku glupost, oborimo helić i vidimo kako je to kad se slupate u FFS simulatoru, no od toga smo odustali jer smo već počeli uživati u letu. Za kraj simulacije upitali smo Roberta može li Mi-8 sletjeti autorotacijom bez motora kao što smo mogli vidjeti u filmovima. Odgovor je bio jasan. “Jasno da može, hoćete probati?”. Dakako da smo pristali. Prema Robertovom navođenju doveli smo helikopter iznad piste aerodroma jer je za slijetanje autorotacijom preporučeno da ispod imate neku ravnu površinu (što je u stvarnim slučajevima velika lutrija, s obzirom na to da uključivanje autorotacije podrazumijeva da ste zbog nekog gadnog kvara vrlo ograničeni u upravljanju). Nakon toga Robert je isključio prvo jedan, a potom i drugi motor i helikopter se počeo sam od sebe spuštati isključivo pomoću protoka zraka koji je okretao rotor taman toliko da ga dovoljno uspori da se ne razbijemo u dodiru s tlom. Dobra stvar je što to djelovanje protoka zraka na rotor omogućuje kontrolu nad kritičnim upravljačkim sustavima, što znači da je helić dovoljno upravljiv da ga možete držati ravnim. Kada je helikopter na kraju uspješno sletio uz tek nešto malo poskakivanja, došlo nam je da zaplješćemo i tu je simulaciji bio kraj. Osjećaj i dojmovi su bili fantastični i jedino što nam je palo na pamet je da bismo ovo željeli ponoviti.
Možemo reći da je Heli centar Toplice puno više od trening-centra za pilote helikoptera i savršeno se uklapa u turističku ponudu Krapinskih Toplica. Kada drugi puta odete na welness u toplice, možda nakon par rundi guštanja u mjehurićima, plivanja na umjetnim valovima i divljanja po toboganima odlučite napraviti i koji krug helićem.
Pogledajte dodatni video sadržaj o Heli Centru Toplice
Mil Mi-8
Mil Mi-8 (NATO naziv “Hip”) je transportni helikopter sovjetske proizvodnje. Peterokraki rotor pokreću dva turbo-osovinska motora. Prvi prototip s jednim motorom uzletio je 9. srpnja 1961. godine. Drugi prototip s dva motora prvi let je imao 17. rujna 1962. Nakon nekoliko preinaka helikopter su 1967. pod imenom Mi-8 počele koristiti tadašnje sovjetske zračne snage. Prema Mi-8 su izrađene brojne inačice za razne namjene, a koriste se širom svijeta u vojnom i civilnim sektoru.
Letne karakteristike
Najveća brzina: 260 km/h
Dolet: 960 km
Borbeni dolet: 450 km
Najveća visina leta: 4.500 m
Simulatori su na raspolaganju svakome
Osim programa za profesionalne pilote, Heli centar Toplice u ponudi ima i “turističke ture”, odnosno nudi svakom pojedincu koji nije pilot letove u oba simulatora, a tu je i poseban team building program za grupe i tvrtke. Unutar koncepta pod nazivom “Postani pilot na jedan dan”, nalazi se misija “Ruski rulet” koja uključuje obilazak Centra, posjet muzeju (uz vodiča), pre-flight briefing (+ safety briefing) i 15 minuta leta u fiksnom simulatoru (za djecu od 6 do 12 godina potrebna je pratnja odrasle osobe). Cijena te misije iznosi 375 kn. Za one željne malo žešćeg leta, nude se misije u FFS simulatoru „Spašavanje na Kavkazu“ – 1000 kn za 2 osobe) te “Uragan na Crnom moru” koju ćete platiti 1500 kn, u što je uračunato 45 minuta leta u ekstremnim vremenskim uvjetima, a to mogu isprobati samo osobe starije od 15 godina. Pored toga, Heli centar Toplice ima i program za djecu „Kids Flight Academy“, koji se plaća 375 kn po djetetu starijem od 6 godina, u okviru kojeg će klinci kroz dva sata proći edukaciju, edukativnu radionicu uz kratak film o helikopterima, upoznavanje i upravljanje s dronovima kroz razne aktivnosti na dron poligonu i let u simulatorima. U ponudi su i cjelodnevni programi za grupe koji se plaćaju ovisno o dogovoru, pa mogu uključivati obuku pilota i završne misije timova “posada”, letačka odjela za sudionike, profesionalne instruktore leta, prevoditelje, hranu, piće i slično. Osim za trening pilota Heli centar Toplice iznajmljuje svoje prostorije (kada se ne koriste) za potrebe radionica, seminara i poslovnih sastanaka koji završavaju motivacijskim letovima za poslovne partnere po konceptu koji nazivaju: “Use high tech space for your business success”.
