Baš kao što svi Canonovi fanovi/korisnici moraju ponekad zahvaliti Nikonu, tako i oni Nikonovi mogu zahvaliti Canonu, budući da upravo iz ovog rivalstva na kraju profitiraju sami korisnici. Nakon Canonova T5i, kod nas poznatijeg kao EOS 700D i Nikon je pronašao vremena za ponuditi svoj odgovor.
Baš kao i kod Canona, princip je isti. Uzeti najbolje komponente prokušanih fotoaparata za ozbiljne korisnike, lišiti ih prosječnom amateru suvišnih detalja i upakirati u manje i jeftinije kućište.
Nikon D5300 zapravo je logična revizija modela 5200 iz 2012. godine. Iako je od početka svog postojanja 5X00 linija prešla veliki put od tada zavidnih 12 megapiksela do danas impresivnijih 24, razlika između dva posljednja modela i nije toliko drastična. Više nam se čini kako su neki estetski zahvati, poput laganog smanjenja kućišta učinjeni tek kao opravdanje za izdavanje fotoaparata, kojemu je kao i mnogima na tržištu u zadnjih godinu- dvije, opravdanje za izdavanjem nove inačice, tek ugradnja Wi-Fi komponente i dakako GPS, a kao posljednjih „must have“ gadgeta unutar svakog aparata. Pa stoga, baš u tom pogledu niti Nikon D5300 nije nikakva iznimka. Kako ne bi ostalo sve tek na tome, unaprijeđeno je i tražilo kao i zakretni stražnji zaslon.
Smanjeni i lagani D5300 i dalje je dovoljno stabilan i ugodan za upotrebu. Prilično dobro leži u ruci, a 39 autofokusnih točaka trebale bi uvelike pomoći svim potencijalnim korisnicima. I dok je, gledajući kroz tražilo 5300 relativno brz, sa 6 jpeg sličica u sekundi, uporaba Live View načina snimanja zna pomalo iritantno usporiti cijeli proces, a broj sličica se naravno smanjuje pri snimanju u RAW formatu.
Uostalom, iako Expeed 4 procesor odlično odrađuje svoj posao nije jednostavno spremiti 24-megapikselni RAW u maksimalnim dimenzijama od 6000x4000 piksela. Iako je, naravno, aparat opremljen s Wi-FI sustavom, nemojte niti pokušavati više takvih fotografija prebacivati bežično na računalo. To vrijeme još nije sazrjelo za niti jedan sličan digitalac.
Spomenuti novi Expeed 4 procesor zaslužan je za duži vijek trajanja baterije, a i sama baterija je nova. Također, novi procesor omogućava i naprednije video snimanje u full HD formatu od 1920 x 1080 piksela i pri velikom izboru brzina (60, 50, 30, 25, 24 fps) pa je na vrh aparata zasjeo i novi stereo mikrofon. Kvaliteta videa očekivano je dobra i podudara se s kvalitetom fotografije. A fotografije su doista iznimno kvalitetne kako se od Nikona i očekuje. I tu na sreću nema iznenađenja. Tolerancija na šum u granicama je mogućnosti APS-C senzora pa je i kod JPEG fotografija šum skoro zanemariv sve do ISO 1600, dok na višim vrijednostima postaje eksponencijalno vidljiviji. Valja napomenuti da je ovaj fotoaparat lišen antialiasing filtera pa fotografije ostaju oštre čak i kada se šum povećava.
Stražnja strana: Prevladava pokretni LCD zaslon, dok se na gornjem dijelu smjestio stereo mikrofon uz Wi-Fi i GPS antenu pored kotača izbornika
Fotofiniš
I na kraju slijedi nam zaključak, kojim vam svakako možemo preporučiti ovaj aparat, ne samo ukoliko tražite prvi ozbiljniji DSLR za sebe nego i ako ste baš prešli tu prvu fazu i želite ne preveliki, jednostavan, a opet vrlo sposoban foto/video digitalac koji će vas dostojno moći pratiti koji godinu. Za sada je Nikon D5300 potpuno opremljeni vrlo sposoban 34-megapikselni DSLR sa svim važnim novotarijama poput Wi-Fi konekcija i GPS mogućnosti i predstavlja vrh ponude malenih entuzijastičnih aparata za svakodnevno opušteno snimanje; i dok industrija ne izmisli neku novu važnu novotariju, trenutno mu baš ništa važnoga ne nedostaje.
