Nakon godina propadanja i stagnacije uz pomoć kineskog HMD-a ponovno je uskrsnuo brend Nokia. Nekoć sinonim za mobitel i dugo godina najuspješnija kompanija toga svijeta, kroz pragmatičnu kinesku prizmu prigrlila je jedini logični put i nove pametne telefone opremila Android operativnim sustavom.
S obzirom na reputaciju koju Nokia uživa, puno, naravno, i očekujemo, ali gledamo i opako kritičkim očima. Na test još nismo dobili najjači model, Nokiu 8, koja dolazi sa Snapdragonom 835 i po karakteristikama bi trebala biti u samom vrhu smartphonea. The next best thing iz njihova rangea jest Nokia 6, telefon koji spaja izradu i feature najjačih modela s nešto jeftinijim (čitaj: slabijim) čipsetom.
Počnimo od high-end dijelova. Ne baš malen telefon širokoga kućišta sa svojih 5,5’’ (koji su, doduše, postali normalna stvar) izrađen je u potpunosti od aluminija, a brušena metalik siva površina na prvu loptu ostavlja dojam kvalitetne izrade. Prva je kvačica u kontroli kvalitete tu, idemo na prednju stranu. Od ključeva i drugih neprijatelja mobilnih ekrana veliki Full HD IPS zaslon Nokie čuva Gorilla Glass 3, pa je telefon u kompletu lijepo zaštićen. I vizualno i taktilno imat ćete dojam da se radi o visokoj Android klasi.
Iznutra je priča nešto drugačija. Hvalimo 3 GB radne memorije, a Snapdragon 430 zapravo je prilično dobar i za većinu zadataka dostatan, ali je telefon nama ponekad kašljucao. Nisu nam se svidjeli haptic feedback i preciznost tipkovnice, no o tome ćemo više u dijelu predviđenom za softver. S hardverske strane treba još spomenuti da stiže u kombinacijama od 32 i 64 GB te da ima utor za microSD karticu do 256 GB pri čemu ćete žrtvovati jedan od Dual SIM utora.
Zvučnici su smješteni na donjoj strani kućišta i pružaju solidan, ne osobito glasan zvuk, ali uz dobre slušalice moći ćete iskoristiti zvučno poboljšanje Dolby Atmos. Senzor otiska prsta smješten je na mjestu gdje je inače tipka home i, da nema tipke power sa strane, cjelokupni korisnički dojam ne bi mi osobito sjeo jer moram priznati da nisam ljubitelj senzora otiska prsta.
Kamera je možda glavno razočaranje na ovom mobitelu. Vrlo sporo okida i, iako ima tehnologije dual LED flasha, detekcije autofokusa, HDR-a i ostalog, nije nas oduševila. Fotke su u dnevnim uvjetima, ako niste nestrpljivi i pričekate da okine, vrlo dobre. S druge strane, treba pohvaliti prednju kameru s autofokusom.
Softverski, Nokia dolazi s operativnim sustavom Android 7.1.1, i to poprilično neopterećenim UI nadogradnjama, pa skoro vanilla stil stvarno doprinosi čistoći i korisničkom iskustvu. Launcher je sistemske aplikacije obojio u Nokia plave boje, ali to su sitnice koje nam nisu puno smetale. Najviše softverskih prigovora imamo na aplikaciju kamere (ne toliko na slike) i na softversku tipkovnicu (koju sam, doduše, isprobavao u tjednu kada su rokovi, pa bih greške možda mogao pripisati nervozi).
Baterija dolazi s 3000 mAh i dovoljna je za dan naprednog korištenja, ništa prebrutalno.
Ukupno, radi se o telefonu koji će zadovoljiti kvalitetom izrade, koji ima većinu novih mogućnosti koje telefoni nude, a hardverski je u skladu sa svojom cijenom.
