Prošle je godine Threadripper, kao AMD-ov procesor za high-end korisnike kojima je potrebna serverska snaga računanja po ipak malo prihvatljivijoj cijeni, pružio korisnicima neviđene performanse u tom cjenovnom rangu te izazvao brzu i veoma upitnu reakciju Intela s njihovom Extreme platformom, koja je otišla u zastaru u gotovo rekordnom vremenu.
No za AMD je označila povrat i u high end sferu zahvaljujući njihovoj vrlo jednostavnoj arhitekturnoj filozofiji, poput one koja je Linuxu dala prednost na Windowsima krajem devedesetih: puno jednostavnih manjih cjelina koje zajedno čine impresivan komad, u ovom slučaju hardvera. Dok je Intel za jače procesore morao napraviti novi čip s manjom šansom uspješnosti tiskanja, AMD je jednostavno “zalijepio” četiri mainstream procesora, povezao ih i poslao u svijet.
Podsjetimo se, prva generacija Threadrippera sastojala se od tri modela: 1900 sa osam jezgri, 1920 s 12 jezgri i 1950 sa 16 jezgri. Svi su, naravno, imali duplo više threadova, kao i današnja generacija. Druga serija ima četiri primjerka, a prva dva su generacijske nadogradnje na prijašnje procesore.
Osmojezgrena verzija više ne postoji, nego se kreće od 2920X modela s 12(24) jezgri te on mijenja 1920X. Drugi je 2950X sa 16(32) jezgri te zamjenjuje 1950X. Kako su proizvedeni na Zen+ arhitekturi, novi procesori donose sve prednosti Ryzen 2000 procesora, to jest u prosjeku su 100-300 MHz brži u odnosu na prethodnu generaciju, ovisno o broju aktivnih jezgri.
To se prevodi i na vidna poboljšanja u performansama na stvarnim testovima. Podsjetimo se također da je prva generacija Threadripper čipova imala “lažna” dva čipa radi bolje stabilnosti i termalnih performansi, dok su samo serverski Epyc čipovi dobivali sva 4 prava čipa. AMD je računao da će Intel na neki način odgovoriti svojim novim procesorima, pa su odlučili iskoristiti i taj as jer novi Threadripper dolazi s još dva čipa.
TR 2970WX sa svoje 24(48) jezgre ima sva četiri čipa aktivna i svaki ima uključenih šest jezgri, čineći ga pravim monstrumom kada govorimo o procesorima namijenjenima klasičnim korisnicima. No zašto stati ovdje? Zadnji predstavljeni čip je Threadripper 2990WX s maksimalne 32(64) jezgre koji, kako ćemo vidjeti, žvače kroz zadatke nevjerojatnom brzinom.
Premda AMD nikako ne uspijeva dostići Intel po performansama pojedine jezgre, našao je način da ih korisnicima nabaca dovoljno da napravi razliku. Jer jednom kada u performanse uključimo i cijenu, AMD je ponovno apsolutni vladar isplativosti. Da ne spominjemo činjenicu kako novi čipovi rade savršeno uz stare matične ploče za prvu generaciju tih procesora, upgrade postojećim korisnicima je daleko jeftiniji i oni mogu dobiti više nego duple performanse ako se odluče za najbolji procesor.
Threadripper druge generacije
Kod nas se na testu, naravno, našao najbolji primjerak: Threadripper 2990WX. Prođimo kroz dobre hladne brojeve da vidimo što nam nudi. Novi flagship ima, dakle, 32 fizičke jezgre, koje uz malo dobrog managementa mogu vrtjeti 64 virtualne jezgre, to jest threada.
Njih podržavaju tri razine cache memorije: 3 MB prve razine dijeli se na 32 komada, za svaku jezgru, 16 MB druge razine dijeli se također na 32 komada za svaku jezgru te 64 MB L3 zajedničke cache memorije za gotovo potpunu minimizaciju promašaja i potrebe dohvaćanja podataka s diska. Standardna brzina procesora je 3 GHz, no SpeedBoost i XFR 2 tehnologije će dati sve od sebe da procesor ne padne na tako niske frekvencije.
Jedna jezgra ima maksimalnu brzinu od 4,2 GHz i ta brzina polako pada što se više jezgri koristi kako bi procesor ostao u predviđenom termalnom okviru od čak 250 W. Uz malo overclockanja nije teško procesor natjerati da radi na tim frekvencijama sa svim jezgrama, no bolje imajte odlično termalno rješenje za hlađenje jer se procesor neće bojati povući preko 500 W snage, što se uistinu rijetko viđa.
Imajte na umu da se ovaj procesor napaja pomoću dva 8-pinska konektora, a ne jednim poput standardnih. Iako nije nužno potrebno prikopčati oba, za dugotrajan rad i pogotovo overclockanje kupite napajanje koje to podržava (pinovi za napajanje grafičkih kartica nisu kompatibilni).
Podrška matičnih ploča, kako smo rekli, ostaje ista s TR4 arhitekturom, no planiraju se nove ploče za bolju optimizaciju rada ovih procesora. Ono što se često isticalo, a novi procesori nastavljaju podržavati su PCIe 3.0 linije, kojih sustav podržava čak 60, što je daleko više od konkurencije, a omogućuje povezivanje mnogobrojnih sustava koji zahtijevaju veliku propusnost podataka.
Podsjetimo, jedna grafička kartica ih zauzme 16, a moderan NVMe SSD po četiri svaki. RAM memorija je također bolje podržana količinski jer sa osam utora i maksimalnim teoretskim kapacitetom od dva terabajta nećete ostati bez memorije. RAM može raditi u jednostrukoj, dvostrukoj ili četverostrukoj kombinaciji, a ovisno o kombinaciji i vrsti RAM-a sustav ima i deklarirane maksimalne brzine.
S četiri “keksa” RAM je službeno podržan do 2933 MHz, no sa svih osam utora popunjenih RAM-om podržana brzina pada na 2133 MHz. Naravno, ako vaša ploča to podržava, preporuča se uzeti što bržu RAM memoriju jer sustavu s Threadripperom to puno znači. Kako smo već spomenuli, u prvoj generaciji dva su čipa bila “lažna”, dok su u drugoj pravi. No oni nemaju vlastiti pristup RAM memoriji, već do memorije dolaze preko dva druga čipa, što usporava prijenos podataka u nekim specifičnim zadacima, kako tvrdi sam AMD.
No, kao i na prijašnjoj generaciji Threadrippera, gaming dobiva udarac. Ne samo blagi, već će performanse u rezolucijama od 1080p biti drastično spuštene. Jedina prilika da se procesor iskoristi za gaming je ako igrate na 4K, pa grafička postane bottleneck, no tada imate oko 55 jezgri koje ne rade apsolutno ništa.
Jedino opravdanje zašto igrati na ovom procesoru je ako već imate 60 jezgri koje renderiraju, pa želite malo ublažiti dosadu čekanja, ili istovremeno uz gaming obrađujete veće količine videa u gotovo realnom vremenu, s obzirom na snagu ovih procesora. Dio razloga zašto je gaming tako loš je način na koji jezgre dijele informacije.
AMD je implementirao “Gaming Mode”, koji zahtjeva ponovno pokretanje računala te onemogućuje tri od četiri čipa, tako da ostajete s vrlo skupim Ryzen 2700X procesorom, no performanse i dalje neće biti na razini mainstream procesora. I sam AMD je istaknuo kako se Threadripper ni na koji način ne može smatrati gaming procesorom, pa u tu svrhu imaju druge procesore u ponudi.
Performanse u 3D zadacima
Naravno, svi benchmark testovi koje smo pokrenuli dali su zadivljujuće rezultate i uistinu je impresivno gledati kako Threadripper prolazi kroz Cinebench test, no zanimale su nas performanse u stvarnim situacijama u kojima bi netko koristio ovakav alat, a vjerujemo kako 3D i renderiranje zahtjevnih scena predstavlja jedan od najrealističnijih scenarija za korištenje ovakvih procesora.
Blender je kao besplatni alat s pregršt demo scenarija, od kojih su neki pravi animirani filmovi, sa svim podacima dostupnima javnosti da ih sami mijenjaju i renderiraju: odlična prilika za test snage ovog procesora. U Blenderovom Cycles render engineu Nvidijine GTX kartice sa svojim CUDA jezgrama apsolutni su prvaci renderiranja, no imaju jednu veliku manu: veličinu RAM memorije.
RAM memorija apsolutni je faktor i ako je nemate dovoljno, željenu scenu je nemoguće renderirati. Procesor, pogotovo Threadripper, u ovakvim trenucima pokazuje svoju superiornost jer ga je moguće naoružati s koliko god RAM memorije bude potrebno. Procesor je također bolji u renderiranju kompleksnijih zadataka poput, primjerice, računanja svjetlosti unutar nekog volumena, to jest renderiranja, primjerice, oblaka, koji se dugo mogao napraviti samo putem procesora.
Na kraju dana, ovo je veoma snažan procesor koji donosi snagu cijelog servera osobnom računalu. Jedini problem je imati realni razlog za iskorištavanje njegovih performansi jer za traženu cijenu, ako se ne vrti 24 sata na dan pod punom snagom ili vam nije potreban za vremenski kritične zadatke poput editiranja video sadržaja u stvarnom vremenu kako biste na vrijeme isporučili željeni sadržaj, ovakav procesor možda ne bi trebao biti prva stvar za kojom posegnete pri kupnji novog računala.
Uz svu tu snagu procesora koja ima puno „ali“, postavlja se pitanje koji će procesi uistinu biti ubrzani u usporedbi s klasičnim mainstream procesorima, obzirom da se ovaj procesor na neki način ubraja među njih. AMD će reći kako „content creators“, iliti osobe koje se bave produkcijom sadržaja poput slika, videa i 3D animacija imaju razloga kupiti ovaj procesor, no mali problem nastaje zbog GPU akceleracije.
Naime, mnogi popularni programi poput Adobeovih koji su računalno zahtjevni imaju mogućnost akceleracije nekih zadataka putem grafičke kartice. Preferirat će vrlo velike frekvencije nekoliko jezgri, a paralelizirane zadatke slati grafičkoj kartici. Također, različiti alati unutar programa koriste GPU/CPU kombinaciju na različite načine pa procesor nije uvijek jači od konkurencije s puno manje jezgri.
Adobe često izbacuje nova ažuriranja kako bi iskoristio sve jezgre koje Threadripper nudi te će u bliskoj budućnosti možda uistinu biti preporuka broj jedan, no trenutno ovakav procesor možete tako iskoristiti samo ako se obrađuje 4K video dok u isto vrijeme igrate i streamate igre na Internet. No, jedno područje uništava sve jezgre koje bacite na zadatak, a to su simulacije.
Ako vaš posao zahtjeva puno računalne snage za izvođenje simulacija te za takve zadatke možda i rentate cloud servere, Threadripper bi mogao biti ogromna ušteda i prilika za in-house rješenje. Simulacije su važan dio workflowa u mnogim granama IT-a te ubrzanje tog dijela procesa može ubrzati i povećati kvalitetu projekta.
Tu je još jedna bitna funkcija, koju gotovo svako workstation računalo mora obavljati, a to je virtualizacija. Mogućnost pokretanja većeg broja operacijskih sustava, dodjele resursa i kontrole, odličan su primjer kada bi vam ovakav procesor mogao jako puno značiti.
