Novi gospodari performansi
Prije svega, recimo samo da je konkurencija zlatna stvar. Na kraju dana pobjeđuje korisnik u gotovo svakom slučaju. Dok AMD nije izbacio seriju procesora Ryzen, Intel je tvrdio da ne može staviti više od četiri jezgre u mainstream procesor. Godinama se napredak mjerio u jednoznamenkastim postocima. No za to vrijeme nisu imali baš nikakvu konkurenciju. Dolaskom Ryzena odjednom je postalo moguće napraviti procesor s dvostruko više jezgri koji bez problema doseže 5 GHz. Nažalost, Nvidia je trenutno u položaju u kojem je Intel bio zadnjih godina. Već dvije godine imaju grafičke kartice serije 1000, čije najjače članove konkurencija nije uspjela pobijediti. To znači da Nvidia zapravo nije ni imala konkurenciju, a samim time ni potrebu raditi neka ekstremna ulaganja u jače tehnologije. Dali su si vremena da razviju novu arhitekturu Turing, koja se sada pojavila i u našim dućanima. Što nam sve to donosi i što znači za budućnost gaminga, bit će zanimljivo otkriti. U ovom tekstu napravit ćemo svojevrsnu ranu analizu kartica jer, iako su dostupne, trenutno nije moguće isprobati sve njihove mogućnosti. Dapače, moglo bi se reći da nam je trenutno dostupna samo trećina njihovih mogućnosti.
3 PCI utora zauzima ovaj div sa svojim ogromnim hladnjakom koji će osigurati maksimalne grekvencije grafičke kartice uz minimalnu buku.
Trenutno su na tržištu dostupne tri kartice: RTX 2080Ti, RTX 2080 i RTX 2070. Kao što vidimo, promijenio se i naslov kartica, sve kako bi se dočaralo da je riječ o novoj revolucionarnoj tehnologiji. No Nvidia zasad ne odustaje od prošle generacije, kojoj spušta cijenu tvrdeći da će nastaviti postojati uz liniju RTX.
Arhitektura Turing donosi smanjenje proizvodnog procesa s 15 na 12 nm, što bi samo po sebi trebalo donijeti poboljšanja u potrošnji, kao i brzini rada grafičkog procesora. No hrabrim potezom Nvidia je smanjila dimenzije klasičnog grafičkog procesora te dodala dva potpuno nova čipa. Jedan od njih imat će jezgre Tensor, o kojima smo mogli čitati kad ih je Nvidia predstavila u karticama za autoindustriju i neke druge specifične namjene. Riječ je o implementaciji popularne umjetne inteligencije koja bi trebala optimizirati rad glavnog procesora te mu dati duple performanse u odnosu na prijašnju ponudu. Nvidia tu tehnologiju naziva DTSS, a da bi ona funkcionirala, moraju je podržati zasebne aplikacije. Ali to nije sve. Drugi čip koji su stavili u karticu možda je još revolucionarniji s obzirom na svoj rad. Naime, njegov je zadatak kalkulacija raytracinga u stvarnom vremenu kako bi se igrama dao još ljepši izgled, do sada doslovno nedostupan. Raytracing je tehnika dobivanja realističnog osvjetljenja i boja koja je do sada bila dostupna samo programima za renderanje u 3D-u. Problem je u tome što je računanje raytracinga toliko komplicirano da je i najjačoj grafičkoj kartici do sada trebalo vremena koje se računalo u satima za jednu sliku dobivenu samo uporabom raytracinga. Naravno, Nvidia nije napravila baš tako velik skok unaprijed – raytracing će u igrama koje će ga podržavati biti samo manja komponenta koja će upotpuniti vizualni doživljaj, no svakako je korak u pravome smjeru.
Kako te tehnologije uopće funkcioniraju? Glavni dio tereta, naravno, i dalje nose jezgre CUDA, koje su temelj te grafičke kartice. Rade kao i one prijašnjih generacija (samo osjetno bolje) te ih podržavaju svi zamislivi naslovi, bivši i budući. AI komponentu s jezgrama Tensor mora podržavati program koji se vrti na grafičkoj kartici, a cilj joj je da u grafičkoj kartici radi tako da analizira frameove koji se trenutno obrađuju te fokusira zadatke na bitnije dijelove scene koje će korisnik zamijetiti, dok će manje detaljni dijelovi dobiti manje pažnje od grafičke kartice, optimizirajući time vrijeme rada i rezultate. Nvidia tvrdi da će tom tehnologijom, zajedno s boljim performansama nove kartice, dobiti do 100 % bolje performanse u novim karticama u usporedbi s prošlom generacijom. Na naslovima koji će podržavati DTSS, naravno. Raytracing je druga bitna komponenta koja će donijeti nova grafička poboljšanja. Dakako, i taj dio mora biti podržan od razvojnih programera igre koja ga implementira. Raytracing radi tako da analizira scenu unatrag. Zamislite da svaki piksel koji vidite na ekranu izbaci jednu zraku (eng. ray) u scenu koju prikazuje te prati njezin put kroz tu scenu (eng. tracing). Cilj je izračunati koliko će se puta zraka odbiti od scene uzimajući u obzir materijale od kojih se odbija i pod kojim kutom. Njeno putovanje gotovo je kada zraka udari u izvor svjetlosti u sceni te tako izračuna gdje je sve ta zraka svjetlosti udarila prije nego se prikazala na vašem ekranu. Zvuči i jest komplicirano, pogotovo za tradicionalnu obradu takvih podataka. Nvidijine nove jezgre obrađivat će u svojoj prvoj generaciji pojednostavljene i specifične zadatke osvjetljenja u scenama kako bi performanse bile što bolje, dok će u isto vrijeme i grafički izgled biti poboljšan.
Sva ta tehnološka poboljšanja zvuče odlično na papiru, no imamo malen problem. U trenutku testiranja i pisanja ovog članka nije postojala nijedna igra ni benchmark koji bi mogli iskoristiti tu novu tehnologije, tako da nam preostaje samo testiranje čistih performansi nove arhitekture Turing. Naravno da će performanse biti bolje, no s nestrpljenjem očekujemo vrijeme kada će biti moguće isprobati sve što nova arhitektura nudi i direktno je usporediti s onom starijom generacijom, koja će se i dalje nalaziti na tržištu. Tako je ovaj test moguće gledati kao ran pogled na tehnologiju, dok će prava usporedba doći tek naknadno, jednom kada puna snaga grafičkih kartica bude dostupna za testiranje.
Pogledajmo onda same tehničke specifikacije. RTX 2080 ima ukupno 2944 jezgri CUDA, što je gotovo 400 više od prijašnje generacije. Temeljna brzina od 1515 MHz ne znači jako puno s obzirom na to da Nvidijina tehnologija boostanja performansi praktički garantira da će kartica u svakom trenutku biti u nekom obliku poboljšanog načina rada iznad onog temeljnog. Kod memorijskog sustava zadržano je 8 GB RAM-a, no prošla tehnologija GDDR5X zamijenjena je GDDR6 RAM-om koji će osim manje potrošnje osigurati i veću propusnost podataka, točnije do 448 GB/s, što je značajno poboljšanje nad prošlom generacijom. Naravno, nove jezgre RT i Tensor teško je usporediti jer su nova tehnologija koju još nije moguće ni probati. Tako smo odlučili testove odvrtjeti na test benchu na kojem smo imali i grafičke kartice prošle generacije, a to uključuje Intelov i7 8700K, 16 GB DDR4 RAM-a brzine 3200 MHz i, naravno, Samsungov NVMe SSD kako bi se izbjegla svaka mogućnost bottlenecka. Zapamtite da isprobavamo samo tradicionalni dio nove kartice, koji je doslovno samo trećina nove arhitekture. Rezultati su svakako impresivni, no jedva čekamo mogućnost podrobnijeg testiranja novih i uzbudljivih tehnologija.
