Pogledom na specifikacije, odnosno broj shadera, ROPs-a i texture unitsa, govori nam da nije riječ o klasičnom R7 250, već zapravo rebrandiranom Cape Verdu Pro, odnosno prošlogeneracijskom Radeon HD 7750 modelu. Takav u potpunosti isti model Ultimate postojao je onda u njihovoj ponudi, pa je Sapphire zapravo napravio samo rebranding. Zašto su se odlučili na ovaj potez, i tko se zapravo odlučio / dopustio ovakav način rebranding (jer tehnički to nije R7 250), ne znamo, ali ono što znamo je da je dosta dobra vijest za krajnjeg korisnika.
Pod performanse R7 250 “smještene” su performanse HD 7750, koja je osjetno jača čak i unatoč samnjemom radnom taktu u odnosu na referetne modele HD 7750 (u svrhu manjeg zagrijavanja), koje su inače radile na 1 GHz. No, postoji i ovdje kvaka. Ovakva Sapphireova R7 250 Ultimate skuplja je za preko 30% odnosu. S cijenom od oko 750 – 800 kuna korači u domenu dosta jače R7 260X grafičke kartice.
Doduše, ti modeli nisu kompletno pasivni i nečujni poput Ultimate verzije Sapphirove kartice, tako da i to ima svoj “premium faktor” na ukupni cijenu. Vratimo se mi malo na karticu. Plavi PCB jedva se nazire od velikog aluminijskog hladnjaka koji ga gotovo pa cijelog obgrljuje, čak i s druge strane. Na njemu “sjedi” Sapphireov logo raspoređen između krilca hladnjaka. Kartica sa ovakvi hladnjakom ne prelazi 70°C, no moramo napomenuti da je to bilo na otvorenom testu bedu, tako da ovisno o kućištu i protoku zraka kojeg imate, temperatura može varirati na bolje ili gore.
Performanse su sasvim pristojne, FullHD igranje na medium postavkama neće biti problem, pogotovo zato što je kompletno nečujna u radu. Kao kod gotovo svakog Sapphireovog pakiranja, HDMi kabel je obavezan u dodatnoj opremi, no nažalost osim korisničkih uputstva i DVD-a s upravljačkim programima, nema ničega drugog (poput DVI to VGA adaptera). Dodatno napajanje nije potrebno, kartica se može u potpunosti napajati putem PCI-e slota, a od video izlaza imamo DVI-I, DisplayPort i HDMI.
