Priča moga ovomjesečnog uvodnika mogla bi početi ovako: „Po stanovima visokih zgrada u gusto naseljenom velegradu nekoliko je pronicljivih mladih ljudi postavilo wireless LAN routere. Zainteresirani prijatelji u drugim zgradama tog naselja nabavili su PCI kartice bazirane na 802.11b tehnologiji, što im je omogućilo da se povežu na formiranu LAN mrežu i dobiju svoju IP adresu...“
Ovaj mjesec je bio neočekivano zanimljiv. Prije nekoliko dana pozvali su nas u jednu veliku modernu tvornicu koja proizvodi „ono što se javno ne reklamira“, kako bismo vidjeli visokorobotizirani hi-tech sustav praćenja i označavanja proizvoda, od trenutka kada je biljka ubrana na nekom sunčanom polju, do trenutka kad ga ljubitelj udisanja dima (ne) odluči kupiti.
Puno me stvari više ne može iznenaditi, no moram priznati da me ugodno iznenadio komentator @NBAonTNT kada je tijekom komentiranja NBA utakmice njegova režija zamrznula sliku akcije Cleveland Cavaliersa u TV studiju.
Otkad se rodimo, netko brine o tome što ćemo raditi i od čega ćemo živjeti. Sanjarimo o poslovima koji možda neće ni postojati kad odrastemo. I onda se desi da radimo poslove koje nismo ni sanjali, ali ih radimo kao u snu. Neki u lošem, a neki, na sreću, u jaaako dobrom snu.
Čak i kad radimo posao koji volimo i živimo život kakav želimo, uvijek razmišljamo kako bi bilo dobro da se malo prošvercamo i uvalimo neke sitne poslove koji su nam postali bremeniti onima kojima to još uvijek čini zadovoljstvo. Ponekad nešto što smo voljeli raditi baš svaki dan sada radimo i pritom to više ne volimo. Radost je otupjela, a žar za svakodnevnim jutarnjim kuhanjem kave na vlastitom caffe aparatu izblijedjela je kao članska iskaznica kvartovske videoteke.