Samozadovoljno tonemo u nepovratnu tehnološku ovisnost
Ne tako davno, tijekom ljetnog odmora na jednom manjem hrvatskom otoku bio sam u potrazi za mitskom uvalom koju su svi lokalni znalci veličali kao mjesto na kojemu se isplati protegnuti umorne papke i dočekati zalazak sunca. Tamo sam spoznao svoju drugu ovisnost.
Povjerovao sam lokalcima i krenuo u mini avanturu višesatnog napornog hodanja uz more po vrlo stjenovitoj obali tek mjestimično ispresijecanoj malim područjima nakupina kamenja veličine manje teniske loptice koje je izdaleka izgledalo pitomo, ali izbliza je bilo oštro i još izazovnije za moju obuću.
Imao sam na nogama, kako ih u domaćem slengu zovemo, japanke. Obuća koja se sastoji od nekakvog gumenog potplata i male plastične vezice koja prolazi između nožnog palca i susjednog nožnog prsta. Zapravo male "gumi-palačinke " na stopalima. Sve u svemu nazirao se fijasko mojeg poduhvata vidljiv izdaleka svakom amateru. No bilo je ljeto, a vremena dovoljno za dokolicu ovakvog tipa.
Došao je ubrzo taj očekivani, ali ipak prešućivani trenutak istine kad se moja nesretna „japanka“ nakon dva sata hoda po grubim stijenama rascvjetala kao magnolija u rano proljeće, a stopalo poletjelo preko oštrih bodlji sudbonosne škrape koja je zaustavila moju avanturu.
U par sekundi od odvažnog istraživača pretvorio sam se u kalkulanta koji pregovara sa svojim Stvoriteljem o svom opstanku. Krenula je panika u svoj svojoj raskoši. Uskoro će noć, možda ima zmija otrovnica, nemam vode, nemam signala, niti hrane, nemam dovoljno baterije za mobitel, niti zavoja da prekrijem porezotinu. Očaj i malodušje plesali su već skladno svoj zlokobni ples.
Trenutak je bio dovoljan da prestanem vjerovati u svoje vještine preživljavanja koje su nam kao ljudskom rodu navodno prirodno urođene. Osim o čokoladi, spoznao sam da sam ovisan i o tehnologijama koje me okružuju – uvjeren da sam bez njih mrtav već do zore.
Upravo taj osjećaj je zavladao 23.1.2025 srcima i umom korisnika ChatGPT-a kad je popularni servis pokazao rečenicu „503 Service Temporarily Unavailable“ od koje se ledi krv u žilama. Pokazao je koliko je svijet u samo dvije godine postao ovisan o svakodnevnoj upotrebi ovog alata u najširim društvenim slojevima. Od umjetnika, dizajnera, tajnice, direktora, programera, scenarista, konzultanta, novinara, pisaca, inženjera, studenata, istraživača svih vrsta, kriminalaca pa sve do političara.
Očaj i bijes se trenutno prenio na društvene mreže koje su bile utočište prognane nacije AI ovisnika. Ispad je uskoro otklonjen. Možda je bio DDos napad, ili problem s mrežom, ili nešto treće, no to nije ni bitno. Veći je šok spoznaja da brzo i samozadovoljno tonemo u nepovratnu tehnološku ovisnost. Uvjereni smo da naš opstanak ovisi o toj ovisnosti.
ChatGPT, ClaudeAI, Bing Chat, Makretmuse, Wordlift, Serpstat, Midjurney, CopyAI, Lumens, Crayon... Gomila odličnih alata bori se za svoje korisnike. Sve više je proizvoda koji nude AI oznaku čak i kada kao korisnik niste sasvim sigurni što to proizvod vezano uz AI nudi. Ipak, intimno znate da ste kupnjom umirili svoju savjest i udovoljili svojoj ovisnosti da pratite tehnološke trendove i ne zaostajete za „ljudskim čoporom“.
Sve više se pojavljuju i LLM modeli koji su dostupni programerima pod licencom otvorenog koda, a nejasno je tko stoji iza njih i kome dajete zapravo podatke na trening. Svi danas mogu trenirati sve i svakog, pa ćemo možda uskoro imati veliku informacijsku kašu u kojoj će samo najvještiji moći pronaći izvornu informaciju.
AI daje neslućene mogućnosti osobnog i civilizacijskog razvoja, ali moramo znati prepoznati bitne fragmente koji su korisni za našu slagalicu. Samostalno moramo znati spajati odgovore koje nam AI isporučuje u veću cjelinu. Baš u tom tonu su nam odgovarali developeri profesionalci u sklopu naše godišnje tradicionalne teme izbora najboljih 50 mobilnih aplikacija u Hrvatskoj.
Umjetna inteligencija vam može pomoći u kreiranju aplikacije, dijelovima koda koji nedostaju da nešto proradi ili traženju odgovora što korisnici žele. Ako pak sami ne znate što točno želite napraviti nećete baš nikad dobiti odgovor od AI-a koji će biti za vas koristan i vaša aplikacija će biti još samo jedna nikad ispričana priča na beskonačnoj polici appova koje je prekrila prašina.
„Pokvarenu“ japanku s početka priče sam ubrzo popravio s nekom naplavljenom plastikom koju sam pronašao na plaži. Neočekivano sam jednu tehnologiju zamijenio drugom – slučajno pronađenim fragmentom odbačenim u prirodi. Korisni fragmenti tehnologije i naplavine informacija su svuda oko nas, ali ne smijemo izgubiti vještinu pametnog spajanja njih u originalnu i funkcionalnu cjelinu. Inače nećemo saznati kako pametno i svojim vlastitim umom upravljati alatima umjetne inteligencije.
Poslužite se informacijama iz novog VIDI-ja koje su još uvijek kreirane ljudskim umom, pa neka vam budu inspiracija za nešto novo što ćete sami stvoriti – vlastitim umom. VIDImo se!
Sadržaj časopisa VIDI broj 347 pročitajte na ovom linku!
