Zamislite da ste rođeni i živite cijeli život na nekom udaljenom mjestu na planeti, recimo, u ledenim ravnicama sjevernog Sibira ili suhim pustopoljinama Atacame.
Tko još nije čuo za mange i game boy konzole spavao je ispod kamena, ali teško se može pronaći netko tko se još kod nas entuzijastično igra na prvom Nintendu, Playstationu ili Sega konzoli.
Svemir. Često ovako pompozno i dramatično počinju uvodi velikih dokumentarnih emisija ili SF antologijskih serija i pripovijetki o tamnoj tvari koja nam je nad glavama eonima, zvanoj Svemir. Kao da je sama jedna jedina riječ dovoljna da ne kažemo više ništa, jer ionako ništa više niti ne znamo o tome od toga. Zapravo nam čak i činjenica da smo tu mračnu duplju nazvali nekim imenom daje za pravo da mislimo da smo ovladali nekim dijelom tog crnila.