zvuk u igri nije više samo usputno bipkanje kojim iritirate svoje ukućane
Kratko ili duuugo bipkanje moglo je u raznim varijacijama stvoriti u našem mozgu duboko ugodno ili neugodno iskustvo u trenutku kada ste bili pojedeni, prerezani, nagrađeni idućom razinom ili ste pak došli do cilja poskakujući uigrano preko trupaca s jedne na drugu obalu.
Zvuk je - budimo iskreni - bio siromašan, sintetičan i otrgnut od realnosti, ali i takav izuzetno važan pratilac svakog naslova. Već ste izdaleka po ritmu i izmjeni tonova u određenom slijedu mogli prepoznati bježi li netko po labirintima Pac-Mana ili se provlači kroz hodnike pune zlokobnih oštrica u Prince of Persia ili pak samo leti satima Cessnom u Flight Simulatoru II.
Sve je to, naravno, bilo upareno s 8-bitnom grafikom koja je mogla egzaktno kreirati 256 različitih nijansi, ali kod zvuka stvar nije bila toliko jednostavna, iako je 8 bita značilo 256 različitih mogućih vrijednosti.
Naime, koliko će biti vrijednosti i kombinacija, ovisilo je o uređaju, ali i načinu interpretacije tog tona. Dugo, kratko, pulsirajuće ili šum kao krčanje moglo je stvoriti različite zvučne kulise koje su davale poseban ritam u igri. Danas je takav 8-bitni zvuk postao dio mainstreama i nekakvog prestiža u sveopćoj retro renesansi.
Dani 8-bitnom bipkanju nisu odbrojeni i taj zvuk ne pripada samo muzejskim eksponatima starih računala kojima se sentimentalno dive stare generacije koje su odrasle na njima.
Dapače, kao nikad do sada, kreiraju se nove 8-bitne melodije koje prate neke nove igre, pa čak i cijele pjesme na YouTubeu. Iako često to zapravo nisu pravi 8-bitni zvukovi, jer se ne mogu reproducirati na 8-bitnim računalima, već samo simulacija. No legenda o tom zvuku traje i dalje.
Industrija zvuka za video igre od sadašnjih 300 milijuna USD narast će za nekoliko idućih godina - po predviđanju analitičara - na skoro 700 milijuna američkih zelenih papirića.
Tri od pet najvećih tvrtki za dizajn zvuka u igrama, kao što su Moonwalk Audio, Hexany Audio i Exile Sound, nalazi se na američkom kontinentu, što nije niti čudo s obzirom na izniman ekosustav koji je tamo razvijen. Zvukovi u igrama ugrubo se dijele u tri kategorije: oni koji su povezani s tipkama kojima biramo određene funkcije u menijima prije i tijekom igranja, zvukovi povezani s određenom aktivnošću lika ili interakcijom s događajima u igri, te možda najvažniji, onaj ambijentalni zvuk koji stvara atmosferu u igri, a dolazi iz okruženja kojim se krećemo ili djeluje kao podloga tijekom određenih aktivnosti koje u igri kreiramo.
U svakom segmentu ove tri glavne kategorije postoje stotine, pa i tisuće suptilnih podvarijanti zvučnih efekata koje bi igraču trebale potaknuti lučenje dopamina kako bi ukupni doživljaj igranja bio potpun, a želja za ponovnim igranjem te igre stalna.
Baš kao što u kockarnicama to postižu besplatnim pićima i tamnim okruženjem kako bismo izgubili osjećaj o potrošenom vremenu i naravno, novcu.
Dakle, zvuk u igri nije više samo usputno bipkanje kojim iritirate svoje ukućane, već i unosan posao koji pravim igračima znači jednako puno kao što vrhunski kreirana glazba znači nekom filmu. Naši audio senzori bitan su kreator naših odluka i raspoloženja. Proizvođači video igara to dobro znaju.
Zato i cijela industrija periferije ne zapostavlja razvoj upravo slušalica kao poželjnog sukreatora potpunog doživljaja iznimnog iskustva igranja.
Iako su proizvođači slušalica eksperimentirali s koječime, stavljajući i više zvučnika u istu slušalicu kako bi dobili efekt 3D zvuka, od toga se u međuvremenu odustalo i sada uz pomoć dobrog softvera možemo dobiti privid surrounda, a izbor toga koje ćete slušalice odabrati obično se fokusira na pitanje koliko ćete ih često koristiti i koliki je proračun kojim raspolažete.
Najbitnija funkcija kojom se headsetovi danas ponose jest da su bežične, a potom da uz pomoć softvera mogu korisniku dati privid trodimenzionalnog zvuka. Trajanje baterije i povezivost na više načina svakako su dobri dodaci.
Dizajn slušalica je iznimno važan, no možda u ovom slučaju najviše u ulozi funkcije - jer da biste nešto držali na ušima, morate biti sigurni da će vam to biti ugodno iskustvo. Boja i oblik su ionako stvar osobnog izbora i identiteta svakog dobrog gejmera.
Sada kada znate da slušalice nisu samo zgodan dodatak kojim ćete se isključiti od okoline koja vas ometa u tako važnim trenucima kao što je igranje, već da je to i bitan alat, proučite kako smo ih testirali i za koje od njih mislimo da mogu biti u fokusu vašeg interesa prve proljetne nabave novog hardvera.
Uživajte u ovom prvom proljetnom broju, jer idući mjesec se opet čitamo u jednom jubilarnom izdanju. VIDImo se!
Sadržaj časopisa VIDI broj 349 pročitajte na ovom linku!
