Stagnacija u razvoju kod Intela nije tajna, djelomično je to zato jer dugo vremena nisu imali baš nikakvu konkurenciju, nakon što je AMD teže zabrljao sa svojim procesorima prije ZEN ere. No, kada su došli na tržište sa svojom ZEN arhitekturom i Ryzen procesorima, brzo je postalo jasno da će natjecanje za najboljeg ponovno zaživjeti. AMD je i prije u svoje procesore stavljao veći broj jezgri, a sa Ryzenom i uključivanjem Multithreading tehnologije, otvorila su im se vrata za lansiranje procesora sa ogromnim brojem jezgri.
Istovremeno, Intel je u ponudi imao i7 procesore sa svega četiri jezgrei uključenim Hyperthreadingom za osam threadova što se brzo pokazalo... neadekvatnim. Njihovo stajalište da jednostavno nema prostora za više od četiri jezgre brzo se promijenilo, te su i oni krenuli u rat sa brojem jezgri.
No, Intel je daleko od poraženog stajališta, njihove tehnologije te dugogodišnji razvoj i dalje imaju brojne prednosti. Često govorimo kako su stagnirali, no unatoč njihovoj arhitekturi te proizvodnom procesu koji se vuče već nevjerojatnih pet godina, Intel je sa svojim mainstream procesorima probio 5 GHz barijeru bez potrebe za overclockanjem. Najbolji modeli dostižu i do 5,3 GHz što će se definitivno primijetiti kod zahtjevnijih aplikacija.
Naravno, ove brzine ne dostižu se lagano, te je Intel na procesore stavio brojne uvjete prije nego mogu dostići te brzine, no o tome malo kasnije. Imamo još impresivnijih novosti, ako ne sa strane tehnologije, onda bar za same kupce. Objavljena je cijela lista procesora koji će se uskoro naći na tržištu pa pogledajmo o čemu je riječ.
Sve ove performanse, sjetimo se, rade na 14 nm proizvodnom procesu. Jednom kada Intel napokon uspije probiti 10, a nedaj bože i 7 nm, performanse procesora strmoglavo bi mogle narasti, no o tome više za nekoliko godina.
Celeron
Prvo, izbačena su dva Celeron procesora: G5900 i G5920. Riječ je o jednostavnim dvojezgrenim procesorima gdje je jedina razlika brzina, te jedan radi na 3,4 GHz dok drugi radi na 3,5 GHz standardne brzine. Nemaju nikakve opcije ubrzanja rada te koriste Intelovu UHD 610 grafiku.
Ovi procesori striktno su namijenjeni za uredske poslove, a mogli bi se naći i u ponekom domu u obiteljskom računalu gdje je sve što radite konzumiranje multimedije i možda poneka igra šaha.
Pentium
Odmah nakon njih imamo tri Pentium Gold procesora koji nad Celerone dodaju i Hyperthreading što znači da imaju dvije fizičke jezgre i četiri threada. Riječ je o modelima G6400, G6500 te G6600. Razlika između njih je naravno u brzini te se vrte sa 4,0 GHz, 4,1 GHz i 4,2 GHz.
Nemaju nikakve tehnologije ubrzanja pa savjetujemo uzimanje najbržeg modela koji možete priuštiti. Sa ovim brzinama računala će biti vrlo responzivna te je moguće i ugodno igranje jednostavnijih ili malo starijih naslova, no najnoviji udarni gaming naslovi ipak će imati velikih problema na ovim procesorima.
Ovi procesori po nama su minimum i za kućna računala kako bi bio osiguran višegodišnji nesmetan rad.
Core i3
Sada krećemo i na mainstream liniju Intelovih procesora. “i3” modeli bez problema su do sada vladali ne samo low end gaming scenom, već i mid-range sustavima s obzirom na svoje solidne performanse za vrlo pristupačnu cijenu. No, od kada AMD zauzima sve više tržišta, Intel je pojačao i svoju igru te je prvo dodao četiri fizičke jezgre i3 seriji, a sada ona ima uključen i Hyperthreading.
To znači da i3 modeli sada imaju 8 threadova što je po nama sasvim dovoljno za gaming računalo, no voljeli bismo ih ipak testirati prije konačnih ocjena. Dolaze u tri modela, 10100, 10300 i 10320. Kao i uvijek, razlika je samo u brzinama. Kreću se od 3,6 GHz, 3,7 GHz i 3,8 GHz. No i3 procesori dobivaju i naprednije tehnologije te imamo Turbo Boost 2.0.
Jednostavna je to lista uvjeta koje procesor mora zadovoljiti kako bi imao pristup višim brzinama, a ovise o ukupnoj dostupnoj energiji te naravno toplini samog procesora. Brzine su više ako radi samo jedna jezgra, dok rad više njih taj boost ipak smanjuju. Model i3-10100 tako sa jednom jezgrom doseže 4,3 GHz, dok sa svim jezgrama ide sve do 4,1 GHz. i3-10300 sa jednom jezgrom ide do 4,4 GHz dok sa svim jezgrama ima brzinu 4,2 GHz.
I3-10320 ima brzine od 4,6 GHz i 4,4 GHz. Naravno savjetujemo da pogledate cijene svih modela jer su često vrlo slične, a naravno bolji model je uvijek poželjan. Zanimljivo je da i3 nema izlistanu “K” verziju sa opcijom overclockanja. Dok se taj procesor često izbjegavao jer je bio neisplativ, izgleda da ga se i Intel odrekao, ili će biti predstavljen kasnije.
Core i5
Ova serija procesora vjerojatno je i najpopularnija jer se ipak radi o zlatnoj sredini performansi i cijene. Postoje četiri različite verzije sa šest ukupnih modela. Modeli sa “F” znakom nešto su jeftiniji te im je jedina značajka isključeni integrirani grafički sustav što dobrom broju korisnika neće smetati.
Ostale specifikacije su jednake pa ih nećemo isticati previše ovdje. I5 serija počinje sa modelom 10400, zatim 10500 predstavlja sredinu ponude, dok su 10600 i 10600K na vrhu i5 ljestvice. K modelom ćemo se pozabaviti na kraju, prvo prođimo standardnu ponudu. Svi procesori imaju šest fizičkih jezgri te sa omogućenim Hyperthreadingom dobivaju 12 threadova.
To će mid-range ponudi uistinu dati vjetar u leđa. I5-10400 dolazi sa osnovnom brzinom od 2,9 GHz. Koristi se Turbo Boost 2.0 za ubrzanje rada ako su uvjeti idealni. Jedna jezgra ima boost do 4,3 GHz dok sve jezgre imaju boost do 4,0 GHz. Model i5-10500 diže performanse za 200 MHz u svim aspektima te je to jedina razlika. Standardna brzina je 3,1 Ghz, Turbo jedne jezgre je 4,5 GHz, dok sve jezgre idu do 4,2 GHz. Kod modela i5-10600 ponovno se performanse dižu te tako osnovna brzina iznosi 3,3 GHz, boost jedne jezgre je 4,8 GHz te sve jezgre imaju brzinu od 4,4 GHz.
Što znače različite vrijednosti brzina? Osnovna brzina jednostavno je minimum koji Intel garantira sa korištenjem njihovog standardnog hladnjaka te se bazira na TDPu koji je izlistan, u ovom slučaju 65W.
No, procesor će na temelju zadataka koje obavlja iskoristiti svaku priliku da podigne svoj radni takt sve do izlistanog Tubo Boost maksimuma, ovisno o temperaturi i potrošnji energije. Turbo boost se odnosi na vremenski vrlo kratka ubrzanja za rješavanje zadataka kako korisnik ne bi morao čekati razne obrade podataka koje računalo obavlja i tako se dobiva dodatan dojam izuzetne brzine rada. Naravno, boost brzo diže temperaturu procesora kao i VRM na matičnoj ploči pa je vremenski limitiran kako bi se sve komponente mogle ohladiti.
Tako dolazimo i do najjačeg procesora i5 serije, i5-10600K. Modeli sa “K” oznakom su otključani za overclockanje, no imaju i druge prednosti. Njihov TDP raste na 125W u desetoj generaciji Intelovih procesora.
Sa njima ne dobivate hladnjak, već sami morate kupiti dobar aftermarket hladnjak. Visok TDP zahtjeva bolju matičnu ploču koja ima adekvatne komponente i dobro pasivno hlađenje. Zahvaljujući višem TDP-u, Intel diže i osnovni radni takt na 4,1 GHz što je velik skok u usporedbio sa ostalim i5 procesorima. Turbo jedne jezgre se ne mijenja te ostaje na 4,8 GHz. Turbo svih jezgri je podignut na 4,5 GHz.
Ako pričamo o gamingu, ovo je najbolji procesor kojega možete kupiti kada gledamo omjere uloženog i dobivenog. Svi procesori koji slijede dati će minimalne prednosti uz ogroman rast cijene.
Core i7
Ovi procesori predstavljaju high-end ponudu od Intela de dolaze u dvije verzije sa sveukupno četiri modela. “F” verzije ponovno samo imaju isključen grafički sustav. Dva modela su i7 10700 te i7 10700K. Glavna razlika je naravno ta što je K model otključan, no zato i standarndo ima veće frekvencije, pogotovo u osnovnoj brzini.
Osnovne brzine su im 2,9 GHz i 3,8 GHz. Turbo Boost 2.0 za jednu jezgru iznosi 4,7 GHz, odnosno 5,0 GHz. Boost kod svih jezgri iznosi 4,6 i 4,7 GHz. Naravno, ako je temperatura adekvatna. Imajmo na umu da se ovdje ipak radi o procesoru sa osam jezgri koje ujedno imaju uključen Hyperthreading te koriste 16 threadova istovremeno. No, Intel kod i7 modela ima novu tehnologiju, zahvaljujući tolikom broju jezgri.
Turbo Boost Max 3.0 funkcionira kao mogućnost iznad 2.0 verzije te se odnosi na rad jedne do najviše dvije jezgre. Radi tako da za svaki procesor zasebno pronalazi najbolje dvije jezgre koje mogu postići najbolje performanse, te ako je dani zadatak adekvatan, procesor je dovoljno hlađen te može povući dovoljno energije, te jezgre mogu postići dodatne brzine.
Oba procesora dižu tako brzinu jedne do dvije jezgre za dodatnih 100 MHz na 4,8 odnosno 5,1 Ghz. Naravno, učestalost ovih performansi tek se treba testirati.
Core i9
Na kraju, ostaje nam vrh same ponude od Intela. Riječ je o i9 procesorima koji ciljaju same entuzijaste te će prosječan korisnik teško opravdati cijenu, a kamoli iskoristiti ove procesore. Ponovno imamo dva modela procesora sa četiri verzije, sa i bez grafičkog sustava. Imaju deset fizičkih jezgri koje sa Hyperthreadingom postižu 20 istovremenih threadova. Osnovne brzine i9-10900 i i9-10900K su 2,8 GHz te 3,7 GHz. Turbo Boost 2.0 jedne jezgre iznosi 5,0 GHz te 5,1 GHz za K verziju. Brzine za sve jezgre su 4,5 odnosno 4,8 GHz.
Ovdje se ponovno javlja Turbo Boost Max 3.0 koji podiže brzine jedne do dvije najbolje jezgre za 100 MHz u idealnim uvjetima. Tako se brzine kod specifičnih zadataka podižu na 5,1 GHz, odnosno 5,2 GHz. Naravno, ovakve performanse nisu namijenjene za dug rad već se koriste u kraćim intervalima.
Na sve to, Intel u i9 seriji predstavlja ponovno novu tehnologiju. RIječ je opet o ubrzanju, te je već treća boost tehnologija i već postaje izazov sve ih pratiti. Ovaj put je riječ o Thermal Velocity Boost tehnologiji koja pokriva rad jedne, ali i svih jezgri.
Tako jedna jezgra na i9-10900 procesoru može doseći 5,2 GHz, dok performanse svih jezgri mogu biti 4,6 GHz. Kod modela i9-10900K jedna jezgra može postići čak 5,3 GHz dok sve jezgre idu do 4,9 GHz. Thermal Velocity Boost ne koristi se zasebno, već kao dodatak na ostale boostove.
Uvjet da se uključi je temperatura jezgri niža od 70 stupnjeva, kao i adekvatno napajanje procesora. Intel ponovno napominje kako i ova mogućnost služi isključivo za kraće zadatke te će se performanse smanjivati kako će temperatura rasti.
Naravno, zanima nas učestalost ovih turbo boost performansi te sam utjecaj na krajnje rezultate. Krajnji test biti će protiv samih AMD procesora koji sada zapravo rade sa manjim TDP-om od Intelove ponude, zanimljiv preokret kod ova dva proizvođača.
Novi čipset, nove ploče
Ovi procesori imaju još jednu novost, a to je korištenje potpuno novog čipseta sa nazivom LGA1200. Drugim riječima, zamjenjuje dosadašnji LGA1151, a dodatni pinovi trenutno nemaju veliku korist, osim dodatne kontrole napajanja procesora. Prema nekim izjavama, novi pinovi će se koristiti i za implementaciju PCI Gen4 tehnologije u budućnosti, premda ju trenutni procesori ne podržavaju.
Time se fizički prekida kompatibilnost sa starijim matičnim pločama, a očekuju se naravno nove, Intel Z490 ploče sa izlaskom procesora. Nove ploče dižu kompatibilnost brzine RAM-a nativno na 2933 MHz, a zadržava se kompatibilnost sa dosadašnjim hladnjacima napravljenih za LGA1151 verziju socketa. Djelomična integracija WiFi 6 standarda vjerojatno će označiti i veći broj ploča sa već ugrađenim WiFi sustavima.
Još procesora
Za kraj, napomenimo još deset procesora koje je Intel predstavio. Riječ je o nekoliko procesora iz svake kategorije, a spadaju pod low-power proizvode. Može ih se primijetiti sa završnim slovom T u imenu. Svi procesori sa slovom T imaju TDP od svega 35 W što uvelike umanjuje osnovne, ali i boost performanse.
Namijenjeni su za implementaciju gdje nije moguće adekvatno hladiti standardne procesore, drugim riječima nisu za prosječnog korisnika.
Recenzije, kao i datum izlaska na tržište očekuju se 20. lipnja ove godine.
