Kad danas pogledam neku seriju ili film iz osamdesetih godina, ne mogu vidjeti scene kako u tom retro svijetu tada intenzivno koristimo računala u osnovnoj školi. Nitko baš to ne spominje niti u jednoj sceni.
Malenom čovjeku, odnosno djetetu, potrebno je malo da mu se neki događaj ili sjećanje na nešto usječe duboko u biće, što će ga kasnije u životu odrediti ili inspirirati.
Kad upoznajemo prve prijatelje u životu s kojima ćemo dijeliti prve igračke i slinu na njima, uvijek imamo neki strah da ih ne izgubimo. Zapravo na to i ne utječemo puno. Roditelji se odsele u drugi dio grada i presele vas u drugi vrtić, dođe škola i opet neki novi stvorovi pored vas s kojima morate dijeliti dan.