Zapravo, glavni izvor signala prošlih godina bili su mi kafići, restorani te razne „susjedne“ Wi-Fi mreže koje zapravo koriste svi, pa nisu baš dobre kvalitete.
Kako to biva po kavicama, pričala sam o svojim navikama surfanja te su me pokušavali uvjeriti da je vrijeme da si osiguram vlastiti Wi-Fi jer nije sigurno surfati „iz kafića“. Možete li mi pojasniti o čemu oni to pričaju i na što treba paziti kada „posudim“ Internet.
Pozdrav, Ivana
Draga Ivana,
pokušat ćemo ti objasniti kako stoje stvari s Wi-Fi mrežama. Kao što ti sjedneš u kafić i spojiš se na Wi-Fi, tako to učine i mnogobrojni drugi koji su popili ili još uvijek piju kavu u tom kafiću. Nikada ne znate ima li netko, od tih ranijih gostiju, navike pregledavati tko što surfa. Ukoliko ima, lako može pogledati čime se vi „bavite“ na internetu. Tako kada odete na svoj Facebook profil, on može vidjeti na čiji profil ste išli i vrlo brzo na tom profilu pronaći vašu sliku, a time i druge podatke o vama koje može iskoristiti za „krađu identiteta na internetu“.
Taj napad gdje on prati što vi gledate na internetu se zove „Man In The Middle“. Ovo postaje opasnije koristite li neke servise koji nemaju kriptirani promet (zato Chrome preglednik ponekad upozori „Nije sigurno“ natpisom) te vam napadač može vidjeti username i password pri pokušaju logiranja. Svatko tko je povezan s istom Wi-Fi mrežom kao i vi može prisluškivati podatke koje šaljete i primate pomoću „Packet sniffera“. Ti alati pružaju mogućnost pregledavanja svega prenesenog putem WiFi mreže, dok neki imaju mogućnost promijene podataka te prosljeđivanja takvih promijenjenih podataka.
Kako napadač tada s lakoćom postaje „mrežni ruter“, može vam na svim sajtovima koje posjećujete promijeniti reklame. Tako vi dobivate lažne reklame na koje kada kliknete dobivate sadržaj koji vam je napadač servirao. Taj promijenjeni sadržaj može lako izgledati kao Share gumb neke društvene mreže, a zapravo se radi o servisu koji će vam oteti username i password od vaše društvene mreže iako je promet kriptiran, tj. iako nema upozorenja „Nije sigurno“ od vašeg preglednika.
Postoje još mnogi manje ili više složeni napadi koji vam se tako mogu desiti, no nećemo vas više plašiti koliko to grozno može biti. Najbolja obrana od tih napada je da ne koristite javne (hotelske, one koje prodaju razne agencije ili one iz kafića) Wi-Fi mreže. Koristite vlastiti Internet promet s mobitela ili kupite mali prijenosni mobilni hotspot koji također ima vlastitu podatkovnu karticu. Telemach ima u ponudi neograničeno gigabajta za 169 kn mjesečno gdje je nakon potrošenih 5 GB u jednom danu potrebno poslati SMS poruku NASTAVI za dodatni promet od 2 GB te ponavljati postupak svaka 2 GB. No, to vam ne bi trebalo predstavljati nikakav problem s obzirom na sigurnost koju dobivate. Drugi operateri sigurno imaju slične opcije, pa provjerite isplati li vam se više kupiti dodatni Internet kod vašeg operatera ili kupiti karticu drugog operatera samo za korištenje interneta dok ste na godišnjem.
Ukoliko ipak koristite „tuđe“ Wi-Fi mreže, pobrinite se barem da servisi koje koristite imaju dvofaktorsku autentifikaciju. Najčešće je korištenje broja telefona kao taj drugi faktor autentifikacije, no postoje i drugi mehanizmi.
