Faza gradnje: Primimo se posla
Prije svega, napomenimo da će vam za gradnju trebati nekakav metar, olovka za bilježenje i skalpel. Idealno bi bilo da imate i Dremelov alat, ali on, iako uvelike ubrzava posao, nije nužan. Bušilica će vam također dobro doći. Lem i lemilica također bi bili idealan dio alata.
Počnimo tako od same kutije. Hobi-staklo prodaje se u rezovima od 25 x 50 cm naviše i takav komad može se naći za svega 12 kuna. Debljina mu je dva milimetra i sam po sebi ne izgleda pretjerano čvrsto, no nama treba samo da bude fizička pregrada zraku. Tri takve stranice bez problema će držati gornju stranicu s hladnjakom na sebi. Gornja stranica je druga priča. Ona mora biti čvršća jer na sebi ima izrez za Peltierov modul na koji još idu dva hladnjaka. Tu smo se odlučili za ploču debljine 4 mm. Ona se lagano svine pod teretom našeg velikog hladnjaka, no nema drugih negativnih efekata. Naravno, preporučamo ipak nešto manji hladnjak. Mi smo se odlučili zadržati visinu i dubinu na 25 cm, a širinu smo limitirali na 35 cm. Tako u hladnjak stane poprilično sadržaja, no efikasnost mu pada što je prostor koji mora hladiti veći. Ako se limitirate na prostor za jednu do dvije limenke, hladnjak će vam biti daleko efikasniji i raditi puno brže. Pleksiglas dobro zarežite skalpelom te ga rukama jednostavno pokušajte savinuti i sam će savršeno puknuti na lokaciji gdje je zarezan.
Jednom kada imate izrezane željene dimenzije, potrebno ih je međusobno povezati ljepilom.
Brz odlazak do dućana rezultirao je ljepilom za plastiku koje se ne suši najbrže, što nam je idealno za lagana poravnanja. Dio akrilnog stakla koji će biti pod stavite na ravnu površinu, skoro uza zid, i na gornji rub stavite ljepila. Na njega stavite rub pleksiglasa koji će biti stražnji zid te ga lagano naslonite na zid uz koji se nalazi. Ideja je da bude što pravilniji kut, no ne morate se previše brinuti o laganom nagibu. Nakon desetak minuta ljepilo više neće biti previše tekuće i moći ćete lijevu i desnu stranicu staviti tako da nanesete ljepilo na pod i stražnju stranu te u njega pritisnete stranice. One će automatski držati stražnji zid pod pravim kutom dok se ljepilo suši. Pridržite par minuta dok se spojevi ne budu mogli sami držati. S obzirom na to da se ne radi o nekim velikim težinama, ovdje ne bi trebalo biti nikakvih problema. Mi smo dvadesetak minuta kasnije s unutarnjih i vanjskih strana spojeva nanijeli još ljepila kako bi sve stajalo čvrsto na mjestu. Sada konstrukciju bez krova i prednje strane možete ostaviti da se suši.
Gornju stranu pleksiglasa, koja je i deblja, sada treba rezati. Naš Peltierov element radi na 12 V i može povući do 10 A struje, no nije prešao 7,8 A. Dimenzije ovog modela iznose 4 x 4 mm, stoga bi rupu koju ćemo izrezati valjalo napraviti što bližom tim dimenzijama kako bi taman stao u rupu.
Ako ga je teško provući, još bolje. Mi smo stručno iskoristili bušilicu za bušenje rubova te ostatak izrezali skalpelom. Možemo reći da deblji pleksiglas nije neki užitak rezati. Predlažemo da rupa bude bliže stražnjoj strani kako bi žice bile manje vidljive. Stavljanjem hladnjaka u kut bilo bi idealno s pogleda izdržljivosti cijele konstrukcije jer bi ga podržavala dva obližnja zida.
Vrijeme je da Peltierov modul stavite u rupu i sve oko njega ispunite ljepilom koje smo koristili za ostatak gradnje.Ovdje je bitno da razmislite kako će izgledati hladnjaci koje stavljate na modul.
Budući da gornja topla strana treba veći hladnjak, mi smo modul podigli jedva milimetar iznad ostatka pleksiglasa kako ga hladnjak ne bi doticao i kako bismo osigurali maksimalno doticanje površine s hladnjakom. Kad se počne sušiti, moći ćete ga malo poravnavati. Da bismo bili sigurni da ljepilo drži, nanijeli smo ga još tri-četiri puta jer ipak mora držati i hladnjake i modul na mjestu. Samo je bitno da ljepilo koje završi na mramornim površinama maknete na vrijeme da ne bi kasnije smetalo hladnjacima.
Hladna strana u teoriji ni ne treba hladnjak, no uvelike ćete povećati iskoristivost ako ga stavite. Naša implementacija znači da je hladna strana „udubljena“ u pleksiglas gotovo tri milimetra te nam ostaju dvije opcije. Jedna je naći hladnjak dimenzija blizu 4 x 4 cm ili blok aluminija/bakra koji bi prenosio toplinsku energiju, a opet virio izvan pleksiglasa s unutarnje strane pa na njega staviti nekakav hladnjak.
Bacimo brz pogled na neku staru matičnu ploču (kada je Southbridge imao visoke pasivne hladnjake) i našli smo savršenog kandidata istih dimenzija kao i Peltierov modul, a dovoljno visok da se protegne u sam frižider. Na Peltier stavite termalne paste (malo više nego na procesor jer je ipak veći), dobro pritisnite i rubove utopite u ljepilu koje ste dosad koristili. Imajte na umu da se ljepilo poveže i s pleksiglasom pored. Nanesite više slojeva kako bi veza bila što čvršća i kako biste ispunili rupe koje nastanu sušenjem.
Vrijeme je za stiropor. Prije nego počnete, imajte na umu da će rezanje biti neuredno, a komadići će se lijepiti za okolinu zbog statičkog elektriciteta. Stiropor nas je koštao pune tri kune jer je za naš projekt bilo dovoljno 50 x 100 cm debljine 1 cm.
Naravno, uzimanjem debljeg stiropora možete poboljšati termalne mogućnosti frižidera. Kod mjerenja uzmite u obzir debljinu pleksiglasa i stiropora koji se preklapaju. Pokušajte imati što manje rupe prilikom spajanja. Za najpreciznije rezanje koristite novi skalpel te režite njime gotovo paralelno uza stiropor, odnosno pod što oštrijim kutom kako se stiropor ne bi trgao. Tako ćete dobiti idealan rez. Postavite stiropor u kutiju i budite sigurni da sve paše, pogotovo gornja stranica. Izdubite stiropor oko hladnjaka kako bi imao prostora za cirkulaciju zraka. Idealno bi bilo prvo zalijepiti stiropor za gornju stranicu dok je još lako dostupna. Zatim zalijepiti i ostale stranice stiropora, kao i gornju stranicu, na ostatak frižidera.
Peltier, ventilatori na hladnjacima i rasvjeta koju mi koristimo, a sastoji se od 12-voltnih ledica s eBaya – svi rade na 12 V, koje jednostavno možete povući s napajanja računala.
Te je komponente zato lagano povezati na napon i kontrolirati njihov rad, no imajte na umu da se radi o istosmjernoj struji koja teže prolazi kroz žice, stoga ne pretjerujte s udaljenostima, već hladnjak stavite pored računala. Također, ako koristite dodatne žice, budite sigurni da ih pravilno lemite sa žicama koje vire iz Peltierova modula kako biste napravili idealan spoj.
Mi smo s vanjske strane stavili stari hladnjak od procesora koji na mjestu drži sama težina, no ako i dalje imate komponente kojima se hladnjak drži za procesor, jednostavno probušite par rupa u pleksiglasu te ga vijcima i maticama pričvrstite za pleksiglas. Imajte na umu da se Peltier ispod njega drži samo ljepilom, zato ne pretjerujte s privijanjem.
Na unutarnju stranu hladnjaka stavili smo maleni 4 x 4 cm ventilator kako bi zrak bolje kružio kroz hladnjak.
Može i bez njega, no proces hlađenja onda traje puno dulje. Probali smo ga staviti tako da puše sa strane, da vuče zrak iz hladnjaka pa puše prema dolje i naposljetku da puše odozdo u hladnjak. Posljednja verzija najbrže je ohladila frižider, no svakako logično oblikujte stiropor tako da bi zrak mogao cirkulirati s gornje strane.
Hladnjak sada već može raditi, no vrijeme je za povezivanje pametnih komponenti. Na strop postavite željene module, od rasvjete do senzora temperature (koji malo odvojite od samog stiropora kako bi dao točne rezultate). Na strop također postavite IR senzore blizine na taktičke lokacije gdje biste mogli stavljati limenke kako bi ih senzori točno prepoznali.
Zatim slijedi postavljanje pametnog dijela vašeg frižidera. Naravno, bit će potrebna jedna dodatna rupa na krovu za sve žice senzora u hladnjaku.
