Kada nam dolaze na recenziju Sharpovi ili Toshibini modeli, to često upućuje na sljedeći zaključak: testirani model će vrlo vjerojatno imati panel koji je friško izašao s razvojne proizvodne trake, a konkurencija koja kupuje panele će isti dobiti kroz koji mjesec. Osim toga ova dva japanska (kod nas još uvijek egzotična…) proizvođača dijele još jednu karakteristiku: manje napredno Smart TV sučelje od svojih korejskih rivala. No kome je kvaliteta slike, procesiranje, skaliranje i reprodukcija glatkog FullHD videa ipak glavni faktor kod kupovine TV-a (a sve ostalo sekundarni) trebali biste nastaviti čitati ovaj članak.
Dizajn Toshibinog modela, ali i kvaliteta izrade apsolutno je konkurentna s „razvikanijim“ brandovima u klasi od kakvih 10 tisuća kuna. Tanki obrub, metalno postolje, kvalitetan daljinski upravljač i glossy premaz ekrana djeluju vizualno dostojno najviše klase proizvoda, tu primjedbi nema. Ako očekujete pametni daljinski upravljač (s touchpadom ili žiroskopom i mikrofonom) to kod ove Toshibe nećete dobiti. Iako posjeduje pametno sučelje i napredne opcije poput WiDi 4.0 odnosno Miracasta (koji vam omogućavaju kloniranje ekrana mobitela, tableta ili laptopa na TV) cijelo je sučelje neintuitivno i traži dosta vremena za naviku.
GUI i izbornici nemaju fancy dodatke poput specijalnih animacija, sjena ili slično, no opcije ne nedostaju, sve je tu i radi. Upravo zbog te jednostavnosti, aplikacije se učitavaju vrlo brzo. Prvo što smo učinili je instalacija novog firmwarea što je televizor automatski obavio (obavijest će se pojaviti ako je TV priključen na Internet) uz pozadinski retro meni – plavi ekran i bijela slova: „updating…“.
Nakon toga slijedio je inicijalizacijski proces i čarobnjak za postavljanje svega i svačega. Od načina na koji TV prima signal (podržani su svi dostupni digitalni tuneri, od HD zemaljskih do kabelskog i satelitskog), do ugađanja mreže i profila za pristup cloud uslugama. U svega nekoliko trenutaka TV je bio spreman na streaming sadržaja sa naše lokalne mreže odakle je uspješno (i bez trzanja) reproducirao HD filmove ali i VOD usluge dostupne kroz Smart TV Cloud. Dostupna je i opcija audio opisa svake funkcije na TV-u ali na engleskom jeziku, što će pomoći slabovidnim osobama. Osim žičanog LAN-a integriran je i WiFi s WPS opcijom. Osim toga 55L7463D ima podršku za DLNA DMP/DMR sadržaje pa ukoliko nemate specifične zahtjeve oko korekcije titlova (hrvatski dijakritički znakovi će raditi ako se ne koristi DLNA streaming, već direktno učitavanje datoteka s diska ili USB memorije) ovaj će TV sasvim adekvatno zamijeniti medijski player ili potrebu za spajanjem PC-a kako bi pogledali film/seriju.
U paketu dolaze dva para 3D naočala pasivnog tipa, i moramo priznati kako je stereoskopski efekt zaista vrlo uvjerljiv. Slojevita trodimenzionalna slika imala je realne odnose između udaljenosti pojedinih objekata, bez pojava preklapanja, a nije bila niti naporna za oči. Zanimljivo je kako je upravo Toshiba prije čak četiri godina predstavila prototipne LCD panele koji su bili sposobni prikazati 3D sliku bez potrebe za nošenjem 3D naočala. Obzirom da ova tehnologija ima vrlo uzak kut iz kojega je 3D efekt vidljiv moramo se strpjeti još koju godinu prije nego dobijemo jedan takav TV na test.
Prezentacija performansi
Prvo što nam je zapelo za oko kada smo pustili Blu-ray video s našeg HDD-a (.iso, svakako) je način na koji video procesiranje obavlja posao, ali i način na koji se slika reproducira. Dakle, neka vas 100 Hz odziva deklariranih u specifikacijama ne zavara, pokretna slika obiluje detaljima i oštrinom. Iron Man u Avangersima djelovao je kao da je izašao iz meksičke sapunice. U ovom slučaju to je kompliment jer slika i pokreti na trenutke su djelovali savršeno odrađeni te prezentirani na ekranu.
Uz to, još jedan veliki plus za Toshibu je kontrast, proizvođač je deklarirao statički kontrast na 1600:1 što je iznad uobičajenog prosjeka. U mraku slika je izgledala iznimno bogata bojama koje nisu bile prenaglašene uz već definirane tvorničke postavke. Ništa nismo dirali. Tonovi boje kože u filmovima su izgledali prirodno, a u mraku „curenja“ pozadinskog osvjetljenja nije bilo, nimalo. Hura za Toshibu, ili smo imali jednostavno „pravi“ primjerak TV-a u rukama. Uniformnost osvjetljenja često zna biti i slučaj pojedinog primjerka, no sama činjenica da Toshibi nemamo ništa za zamjeriti po pitanju kvalitete prikaza u klasi (pa i šire) je kompliment sam po sebi. I na kraju tu je zvuk, pomalo zapostavljena karakteristika na današnjim TV-ima, ali ne i na ovom.
TV ima certifikaciju za Dolby Digital Plus, DTS Premium Sound i DTS Express 5.1 ali i CEVO audio uz kojeg se dodatno naglašavaju niskotonske frekvencije. U kombinaciji s DTS Premium Soundom, svaki će se stereo izvor zvuka transformirati u virtualni surround. I to funkcionira iznenađujuće dobro.
