Panasonic GX1 koji je predstavljen 2011. godine bio je prvi njihov retro mirrorless za entuzijaste. Krasile su ga male dimenzije, solidne performanse i novi senzor od 16 megapiksela koji je bio veliki korak naprijed u odnosu na dotadašnje, koji su prvenstveno imali problema sa šumom već pri niskim ISO vrijednostima. Novi GX7 donosi nekoliko stvari po kojima nije neuobičajen samo u Panasonicovoj gami, već i među fotoaparatima općenito. I dalje je naravno ostao vjeran izmjenjivim objektivima i Micro Four Thirds standardu, koji, čini se, doživljava vrhunac.
Pozitivno i negativno
Retro prizvuk Olympusa i Fujija i dalje nam odzvanja u ušima dok iz kutije vadimo GX7. Izvrsna kvaliteta izrade, mnoštvo kontrola i gumbića koji se mogu programirati, te neuobičajeno elektronsko tražilo koje se može rotirati za 90 stupnjeva (iskreno, mogućnost koju niti jednom nismo iskoristili). 3-inčni zakretni ekran osjetljiv na dodir radi izvrsno, a jednako takav je i prikaz. Fokusiranje pritiskom prsta radi odlično.
Približavanjem oka tražilu isključuje se ekran i slika se prebacuje na elektronsko tražilo, no radi prilično sporo, a ujedno je i senzor preosjetljiv tako da se često događa da ćete nehotičnim približavanjem prsta isključiti ekran. Nije pomoglo ni podešavanje osjetljivosti u izborniku. Drugi ergonomski promašaj je polugica za uključivanje/isključivanje koja se nalazi ispod kotačića za odabir režima rada. Pogađate, često smo promjernom moda rada slučajno isključili fotoaparat. Stabilizacija pomakom senzora u tijelu radi samo prilikom okidanja fotografija, no ne i u video modu.
Elektronsko tražilo je oštro, radi brzo i nema problema s osvježavanjem. Jednostavno fantastično. Kao i svaki fotoaparat koji prati trendove, tako i GX7 ima ugrađen Wi-Fi za upravljanje i prebacivanje fotografija, kao i NFC koji postupak spajanja svodi na jednostavno dodirivanje smartphonea i fotoaparata.
Izbor objektiva: 14-42 kit objektiv i vrlo dobar i brz 20 mm f/1.7 koji omogućava snimanje na nižim ISO vrijednostima
Senzor
Novi senzor od 16 megapiksela donosi manje šuma pri visokim ISO osjetljivostima u odnosu na GX1, te bolju razlučivost. 14-42 objektiv s ugrađenom stabilizacijom već smo imali prilike vidjeti na drugim Panasonicovim fotoaparatima i ovdje sasvim solidno obavlja posao. Autofokus je gotovo trenutan i zasigurno jedan od najbržih u svijetu mirrorless fotoaparata uopće. Do problema dolazi s padom intenziteta osvjetljenja, no i u tim uvjetima radi zadovoljavajuće.
Dobivene fotografije imaju vidljivo veći dinamički raspon, a to se pogotovo vidi u kadrovima s jakim pozadinskim osvjetljenjem, gdje je velik dinamički raspon senzora dodatno potpomognut D-Range procesiranjem za posvjetljavanje sjena. Što se videa tiče, ISO osjetljivost sada je moguće maksimalno podići na 3200, a najbolja kvaliteta je Full HD s 50 sličica u sekundi u AVCHD kodeku. Morat ćemo razočarati sve videografe jer unatoč odličnom videu, Panasonic je zaboravio ugraditi priključke za slušalice i vanjski mikrofon, a što je još važnije, stabilizacija u tijelu ne funkcionira prilikom snimanja videa. Dakle, zaboravite stabilizaciju osim ukoliko je ugrađena u objektiv.
Iz dosadašnjeg druženja s Panasonic Lumix DMC-GX7, možemo zaključiti kako je ovo zasigurno najbolji fotoaparat koji je Panasonic ikad stavio na tržište. U malom tijelu nalazi se toliko funkcionalnosti, a što je još važnije, jednostavnost i lakoća korištenja i ergonomija (uz nekoliko iznimaka) su na visokom nivou. Kao i obično kod Panasonica muči nas cijena, no to ne mijenja činjenicu je da se (uz Olympus OMD EM-1) radi o jednom o najboljih izdanaka Micro Four Thirds škole.