Neće biti bitno koju tehnologiju koristite i koji programski jezik znate, već što njime "govorite"
Kao da žele prikazati da je to danas jako romantizirano vrijeme bilo oslobođeno baš svih tada novih tehnologija, a zapravo smo se već kupali u njima i to obilno. Učenje programerskih vještina počelo je tada masovno i sustavno. U osnovnim školama.
Htjeli-ne htjeli, bili ste uhvaćeni u to kao riba na udicu. Malo, sivo i pomalo neugledno školsko računalo „Orao“ sletjelo je tada u novo oformljene informatičke učionice osnovnih škola širom Hrvatske i svi smo bili u programiranju. Peti razred osnovne škole i već smo kuckali linije koda u BASIC-u, a pola godine kasnije imali smo predmet na kojem smo rastavljali pravu vojnu pušku M-48 na dijelove i sklapali je u zadanom vremenu.
Nakon toga, u šestom razredu, pola godine smo učili kuhati i šivati na „satu domaćinstva“, a onda učili kako pružiti prvu pomoć ranjeniku. Priprema za svijet u kojem ćete morati biti oslonjeni na sebe i praktične vještine tada je očito bila trend. Možete gledati serije tog vremena kao što su „Cosby Show“, „Sesame Street“, „Smogovci“ ili „Ne daj se, Floki“, ali nitko ne spominje ovaj pomalo bizarni „dril“ mladih 12-godišnjaka u ovom dijelu svijeta.
BASIC je kao programski jezik ovaj mjesec proslavio 60 godina otkad su ga 1964. osmislili na privatnom sveučilištu u New Hampshireu na Dartmouth Collegeu profesor John G. Kemeny i student Thomas E. Kurtz, a danas ga gotovo nitko više ne spominje jer su se pojavili novi, popularniji i moćniji programski jezici. No želja za kreiranjem nečeg svojeg, tehnološki inovativnog, ostala je ista. Nama su ostale vještine koje nam više ne trebaju ili ćemo ih tek možda zatrebati, no jedna pouka iz tog nadrealnog podučavanja doslovno vrišti, teško se možete pripremiti za ono što vas zaista u životu čeka.
Na našoj zaista najvećoj smotri IT poslova, JobFairu, studenti su ove godine vrlo pomno proučavali svoje potencijalne poslodavce. Šarene patkice, olovke i majice više nisu očaravali mlade studentske duše kao nekih prošlih godina, ovaj put su studenti bili fokusirani na konkretne ponude i jasno prikazane putanje mogućih karijera koje im se nude. Tvrtke su se trudile studentima ispričati što točno rade, kakve tehnologije koriste i što planiraju u budućnosti razvijati. Mnoge IT tvrtke, i same nesigurne u svoju budućnost, pritisnute velikim promjenama koje donose nove disruptivne tehnologije poput AI-ja, bile su prisutne na ovoj smotri samo da pokažu da su još tu. A koliko će još biti? Tko će sve opstati?
Jasno je i po rezultatima poslovanja hrvatskih IT tvrtki u prošloj godini i po njihovoj ponudi novih poslova da je pred njima teška odluka koju moraju odmah donijeti. Već danas. Transformirati se ili umrijeti. Studenti su tu puno brži i agilniji u prihvaćanju promjena jer misle da znaju što žele, a svakako ne žele drviti po nekom kodu dvije godine da bi ih netko „nagradio“ i promovirao u seniora samo zato što je bivši senior „izgorio“ i pobjegao glavom bez obzira ostavivši gomilu neprospavanih noći i odgođenih privatnih zabava svom nasljedniku na dar.
IT tvrtke će vjerojatno nestati u obliku kakvom su bile do sada, kao što su nestali unosni poslovi šivanja Levisica u Varteksu osamdesetih, na čemu su se zgrtali veliki novci. IT tvrtke će se morati transformirati u neke potpuno nove i zanimljive oblike, hibridne radne sustave u kojima će se brzo stvarati različite alijanse s drugim industrijama, razvijajući zajedno s njima nove tehnologije. Timovi će biti fluidni, interdisciplinarni, ne kruto definirani, te se sastojati od različitih struka ovisno kojem tržištu se obraćaju. Liječnici, arhitekti, promotori, umjetnici, građevinari, odvjetnici, baš svi će uz pomoć AI-ja vješto baratati tehnologijama, razvijajući svoj proizvod na način da bude inovativan i efikasan na tržištu. Da gađaju svojim hi-tech proizvodom točno u „srce“ svog kupca.
IT-ijevci više neće biti svoja vrsta, već pomiješani sa svima, integrirani u stvarni svijet gdje će tek pokazati svoj puni potencijal. Neće biti bitno koju tehnologiju koristite i koji programski jezik znate, već što njime „govorite“ - baš kao što vas znanje nekoliko stranih jezika neće dovesti do bogatstva i uspješnog života, već način na koji te jezike koristite. Zahtjeva za računanjem novih ideja i kreacija bit će toliko da je pitanje koja energija će moći opskrbiti sve te farme superračunala koje se trenutno sumanuto i masovno po svijetu grade. No ipak, vjerojatno sve u svoje vrijeme stiže, kao i rješenje za ovaj problem. Upravo za kvantna računala vjerujem da će riješiti mnoge zahtjeve koje sada superračunala ne mogu riješiti, a zrela tehnologija qubitova nam je očito uskoro pred vratima. Još od kanadskog D-Wavea prije desetak godina, kada se u srazu s „običnim“ računalom pokazao 3.600 puta brži, mirisalo je da je to put kojim treba ići.
Iako nije kvantno, ali je silno zabavno, složili smo veliku bijelu PC psinu za koju smo većinu komponenti naručili u bijeloj boji kako bismo dobili jedinstveni light-cool look. Ljeto je. Bijelo se nosi. Uživajte u sadržaju i VIDImo se kad dan opet postane kraći od prethodnog.
Sadržaj časopisa VIDI broj 339 pročitajte na ovom linku!
