Oba dvije kartice su gotovo identične s detaljima, dolazeći s 192 CUDA jezgri, 64-bitno memorijsko sučelje, baznim taktom od 954 MHz i ponudom za 1 GB i 2 GB DDR3 memorije.
Imaju pasivne coolere, bez ventilatora, čime se omogućava nečujan rad. Podržan je DirectX 12 i maksimalna rezolucija do 4096x2160 putem HDMI porta. MSI se razlikuje u ovom slučaju od konkurenta tako što pruža karticu čak u sedam verzija. Uz to podržava in-game video snimanje, bežičnu kontrolu od strane Android/iOS uređaja, video snimanje u pravom vremenu i Afterburner program.
Od portova podržavaju Dual-link DVI, VGA i HDMI.
Palitovo priopćenje navodi kako je sposobna pokretati moderne igre, s 80 posto bržim performansama nego integirirana grafika.
Nameće se pitanje kome je zapravo namijenjena kartica koja može pokretati današnje "moderne igre", no isključivo u niskoj rezoluciji ili pak u kombinaciji s jačim procesorom i memorijom. Zašto rade ovakve low-end kartice pored sve jačih integiriranih jedno je od pitanja koje se nameće. Pogotovo je pomalo čudno kad se zna da je ova kartica izašla u kolovozu 2014.godine.
Kao odgovor bio bi njihova sposobnost da može pokretati i više monitora odjednom, što je pogodno za neka administratorska računala, kao što je video nadzor. Druga korist bila bi da računalo ima Intel Xeon procesor koji je ustvari snažni i7 bez grafike, pa je potrebna neka grafička, pri čemu je ova najjeftinija.
Također, jedna od koristi nameće se u Intelovoj mogućnosti integrirane grafike. Za AMD procesore koji nemaju integriranu grafiku, a grafička kartica nije bitna stavka, ovo se rješenje nameće kao dobar izbor. Jedna od pretpostavki je i jednostavno rješavanje stare robe, prije uvođenja Pascala. Nvidijin Pascal omogućavat će njihovim grafičkim karticama HBM memoriju, s bandwidthom većim od 1 TB/s s tri puta više propusnosti nego Titan X. Pascal flaghip mogao bi imati čak 32 GB VRAM memorije.
Prema specifikacijama, izgledno je da se ove single-slot kartice fokusiraju na multimediju i uredske poslove. Što se tiče gaminga, za malo sitniju cijenu moguće je dobiti dobru grafičku karticu GTX 750 (oko 900 kn) koja može pokretati Full HD igre.
PassMark benchmark GT 710 iznosi 663, dok je za GTX 750 3,245. Kod PassMark Direct Computea iznosi 376 za GT 720, dok za GTX 750 1,366. Memorijska propusnost je 14,4 GB/s kod GT 710, što je više od 5,5 puta od 750-ice koja broji 80.
Uspoređujući pak s integriranom Intelovom HD 4600 grafikom koja ima veće memorijske sučelje od 128-bita, GT 710 traži manje snage (30 W naspram 88 W), veći OC kapacitet (130 posto naspram 100 posto), veći omjer piksela (3,2 GPixel/s naspram 0,8) i rezoluciju (4096x2160 naspram 2560x1600).
Što se tiče performansi u igri, približnih su performansi testirajući ih na Battlefield 3 ( Intel 40 FPS, GT 710 36 FPS) i Far Cry 3 (Intel 27, GT 710 30 FPS).
Cijena se kreće u rangu od 350 kn i uskoro će biti dostupan u dućanima. Činjenica koja bi opravdavala izlazak kartica leži i u tome da su zapravo takve kartice najprodavanije. Upravo Gigabyte GT 730 je jedan od najprodavanijih modela na našem području, a za uspjeh vjerojatno je zaslužna njegova cijena i nedovoljno znanje tehnologije.
Naš detaljan test i pregled grafičkih kartica od 900 do 1400 kn možete pročitati ovdje.
