Panasonicova GF serija, koja je svoj put započela s GF1 2009. godine, u svojem manjem tijelu nudi većinu mogućnosti punokrvnog G modela, no uz nešto manje dimenzije i kompliciraniju uporabu obzirom na manji broj tipaka i kotačića na tijelu. Upravo predstavljeni GF7 dimenzijama se naslanja na minijaturni GM5, no ipak je nešto konkretniji i lakši za korištenje jer se ima „za što uhvatiti“.
Zakretni 3-inčni ekran straga osjetljiv je na dodir i vjesnik je selfie generacije jer se može zakretati samo po horizontalnoj osi što je prilično ograničavajuće, pogotovo pri snimanju videa. Izbornik je gotovo identičan kao onaj kod jačih modela. Hrpa mogućnosti podešavanja, no opet ne ide baš tako duboko kao G/GH serija – očekivano.
Naravno, kao i u sve Panasonicove modele s izmjenjivim objektivima, i u GF7 je ugrađen Micro Four Thirds senzor do 16 megapiksela koji se do sada pokazao vrlo dobrim obzirom na ne-tako-veliku površinu (u usporedbi s APS-C i Full Frame senzorima).
Glavna prednost ovako malog a opet velikog senzora su dimenzije objektiva i tijela. Tako smo na testu imali i 42,5 mm f/1,7 LUMIX G objektiv koji čak i s ugrađenom Power OIS stabilizacijom teži samo 130 grama, a prednji element je promjera 37 mm. To je i nekoliko puta manje/lakše u odnosu na APS-C/Full Frame ekvivalentne objektive. U „kitu“ dolazi već standardni 12-32 mm F/3,5-5,6 (24-64 mm u FF ekvivalentu). Objektiv je takozvanog „collapsible“ dizajna što znači da je potrebno skinuti zaštitni poklopac i odvrnuti (zumirati) ga kako bi profunkcionirao. To donosi manje dimenzije objektiva kad je fotoaparat isključen – skoro da bi ga mogli nazvati džepnim fotoaparatom.
Može i dodirom Izbornici su gotovo identični onima iz G/GH serije, uz detaljna podešavanja i osjetljivost na dodir
Odmah smo se bacili na 42,5 mm f/1,7 koji je idealan za portrete pa donekle i polumakro fotografiju obzirom na minimalni fokus od 35 cm. Istina, kad je potpuno otvoren, na 1,7 blendi vidljive su kromatske aberacije na kontrastnim prijelazima. Priznajemo, otvoriti blendu do kraja i diviti se mutnim pozadinama (i oštrim nosevima – eventualno ušima) je tako početnički, no na ovom 42,5 mm objektivu jednostavno nismo mogli tome odoljeti. Stabilizacija radi izvrsno, pa čak i za video, no, očekivano, hodanje na videu neće izgledati glatko. Ekran osjetljiv na dodir je i blagoslov i prokletstvo – pogotovo kad ga slučajno dotaknete ili nehotice uključite neku funkciju. Zato je izvrstan za touch-to-focus pri snimanju videa.
Kad smo već kod fokusiranja, ono je brzo i precizno. Doduše, nije ugrađena Depth from Defocus tehnologija za brže fokusiranje iz boljih modela, no i dalje se radi o brzom fokusnom iskustvu.
Snimljene fotografije relativno su otporne na šum do ISO 3200, a iznad toga nećete htjeti pretjerano zumirati (croppati) fotografije. Kvaliteta videa ja izvrsna, automatski balans bijele boje naginje u toplije nijanse, no sveukupno dinamički raspon i kvaliteta slike su vrlo dobri te ih je lako upariti sa snimkama većih Full Frame fotoaparata. Nažalost ne postoji opcija manualnih postavki pri snimanju videa već je moguće samo podešavati kompenzaciju ekspozicije i to je potrebno učiniti prije početka snimanja. Picture Style postavke moguće je prilagođavati pa je lako smanjiti kontrast, oštrinu i zasićenje boja koje kasnije (kvalitetnije) možete vratiti u postprodukciji.
Za još bolje fotke 42,5-milimetarski objetkiv s f/1,7 otvorom blende i 30 mm f/2,8 za makro fotke
Ugrađen je i sada već nezaobilazni Wi-Fi, a Panasonicova mobilna aplikacija pruža standardne mogućnosti podešavanja, okidanja, snimanja i prebacivanja materijala na mobilni telefon/tablet, što ga uz zakretni ekran čini vrlo efikasnim za snimanje iz „čudnih“ kutova. Sveukupno, svakako se radi o malom i moćnom fotografskom paketu koji s pravim objektivom može parirati većoj i skupljoj braći – uz nešto teže podešavanje zbog manjka vanjskih kontrola.
