Mercury 240 AiO hladnjak već je toliko dugo na tržištu da su, umjesto izbacivanja novog, jednostavno updateali postojeći proizvod. Tako ćete u dobrom dijelu recenzija vidjeti kako su cijevi previše krute i plastične, ali nove verzije zamijenile su cijevi tako da su sasvim zadovoljavajuće savitljive te su prekrivene zaštitnim teflonom da ne bi došlo do oštećenja prilikom rukovanja.
Iako sada već imaju punu RGB verziju, Antec nam je na test poslao svoj standardni Mercury 240 primjerak. Riječ je o modelu s dva ventilatora veličine 120 mm te radijatorom koji dolazi uz njih. Ventilatori imaju osvjetljenje na vanjskom rubu što umanjuje dimenzije samih krila rotora.
Rekli bismo da su srednje glasnoće pri punom radu, no imaju manju brzinu od nekih konkurenata sa 1800 okretaja u minuti. Prsten LED-ica oko ventilatora plave je boje i nema dodatnu mogućnost kontrole, a napaja se istim priključkom kao i motor ventilatora.
Atraktivnog je izgleda, ako vam nisu previše bitni moderni efekti te ako volite jednostavnost postavljanja bez brojnih kontrolera i softvera.
Radijator koji s njima dolazi također je standardnih dimenzija od 274 x 119 x 27 mm, odnosno trebao bi trebao stati u gotovo svako kućište. Ima aluminijska rebra standardne gustoće, gdje je samo NZXT gušći, te će solidno rashladiti tekućinu koja njime prolazi.
Od ulaza kroz jednu cijev voda prolazi metalnim žljebovima prema drugoj strani preko jedne polovice radijatora. Tamo se prebacuje na drugu polovicu i drugim žljebovima vraća natrag, a putem ih zrak, guran ventilatorima, hladi ovisno o sobnoj temperaturi.
Podržava instalaciju ventilatora s bilo koje strane, a smjer kojim puše, to jest gura li zrak u radijator ili ga izvlači, neće utjecati na performanse. Naravno, ako to želite, lagano možete postaviti sustav sa četiri ventilatora, samo budite sigurni da svi pušu u istom smjeru.
Ukupne performanse se neće povećati, no tihi i spori rad ventilatora imat će nešto bolje rezultate.
Iz radijatora prema CPU bloku idu unaprijeđene cijevi koje su od krutih prešle u nešto mekanije i savitljivije, a imaju i dodatnu zaštitu od grebanja kako ih ne biste slučajno oštetili prilikom instalacije.
I dalje su malo kruće od nekih primjeraka na testu, no lagano ih je usmjeriti s vezicom. Na spoju sa CPU blokom ih je također moguće zakretati što će olakšati instalaciju i povećati mogućnosti postavljanja.
Standardan dugogodišnji dizajn
Dolazimo i do samog CPU bloka. Riječ je o nešto malo većem modelu od onih kod konkurencije, a cilj toga je veći motor koji može gurati solidnu količinu vode, a da pri tome ostane gotovo potpuno tih.
Naravno, mi ga nismo čuli pri radu računala, ali naišli smo na drugi potencijalni problem. Radno vrijeme pumpe od 50 000 sati prije očekivanog kvara zvuči puno, ali u usporedbi sa primjerice CoolerMasterom, koji se hvali sa 160 000 sati rada, vidimo kako pumpa ipak malo zaostaje.
S druge strane, to se vidi i u nižoj cijeni AiO sustava. Pumpa na vrhu također ima LED rasvjetu poput one na ventilatorima, a ima i efekt “disanja”. Iako se ne može direktno kontrolirati, ovo svjetlo se mijenja ovisno o temperaturi procesora, točnije temperaturi tekućine koja prolazi kroz sustav.
Ako je temperatura ispod 36 stupnjeva, CPU blok će svijetliti plavo. Od 36 do 40 stupnjeva imat će zeleno svjetlo, dok će temperatura tekućine iznad 40 stupnjeva promijeniti LED rasvjetu u crvenu.
Riječ je o zanimljivoj implementaciji koja je istovremeno jednostavna i ne zahtijeva instalaciju softvera, kao ni postavljanje svaki puta kada palite računalo. Nakon brojnih postavljanja drugih sustava, drago nam je vidjeti i malo jednostavnosti.
Blok se standardno postavlja na procesor, a odnedavno je updatean s najnovijim standardima uključujući Intelove Extreme procesore, kao i AM4 platformu te TR4 od AMD-a. Instalacija s dodavanjem tolike podrške malo se zakomplicira dodatnim držačima CPU bloka, no taj proces, nadamo se, morate odraditi samo jednom.
Performanse sustava su vrlo dobre, konkurira najboljim zračnim hladnjacima na tržištu, uz nižu cijenu. Naravno, zato imate više točaka za potencijalan kvar, no smatramo kako su šanse za to ipak vrlo malene.
I overclockan naš procesor nije imao previše problema s temperaturama, jedino ga je „stress“ test mučio, no u realnim uvjetima nikada neće dostići tu razinu potrošnje energije.