Brutalan i moćan izum. TO JE VR prije VR-a.

Svaka u svom kutu stana leže s umetnutim svojim bookmarkom negdje na početku, na pola ili pri kraju. Čekaju strpljivo da ih trajno pohranim na neku policu kao pročitane. Volim čitati knjige. No ne volim ih pročitati zaista. Do kraja. Putovanje mi je bitnije od odredišta, rekao bih.

Male, deblje, tanke, u boji ili crno bijele. Samo je bitno da mi u glavi otvaraju nove svjetove. Ne volim da me prebrzo dovedu do kraja tog imaginarnog tuluma. Nekad nije bilo tako, no sada želim da priča nikad ne završi. Otvara mi mogućnost da razmišljam o kraju i kreiram ga sebi u glavi sam. Sa svim svojim knjigama imam neki poseban odnos i često ih nakon čitanja uzmem kao trajnu imovinu. Stavim ih na policu koja je nažalost sve kraća. Knjige mi neumorno škakljaju um i prokrvljuju mozak.

Volim taj mentalni maraton koji nema cilj. Čak i kad je zaista i pročitam, dovoljno je da je uzmem u ruku i vrate mi se slike iz nje kao da sam na nekoj razini stalno povezan sa riječima u njoj. Naši senzori, kad čitamo riječi koje pretvaramo u mentalne slike, trude se upiti svaki detalj iz okoliša kako bi pospremili upijeni sadržaj puno dublje no što radimo sa gotovim sadržajem kojeg preuzmemo u obliku nekakvog filma, primjerice. Dakle, vjerojatno ste već do sada shvatili da ćete nakon godinu dana moći lakše prepričati neke djelove knjige nego li prepričati neki film jer ste u čitanju knjige zaista kreativno i sudjelovali.
Uvijek me čudi da se neki stvaratelj knjige jako vješto potrudio nasjeckati mi riječi određenom mjerom i ritmom kako bi mi prenio svoje mentalne slike. Te slike niti sam autor nikad neće vidjeti, ali će riječ koju je napisao postati trajna slika povezana nekako sa mnom.

Knjiga je nešto kao telepatija on-demand. Pisac je ostavio poslagane riječi određenim jedinstvenim slijedom, a ljudi se spoje s njim i njegovom idejom svaki put kada se nakače na njegove riječi. Brutalan i moćan izum. To je VR prije VR-a.

No kad stavimo pravi VR na našu glavu, ne stvaramo slike kao kad čitamo knjige, samo ih uvlačimo u svoj mozak. Ne ulazimo dublje u ono što je ispred i oko nas već pokušavamo protumačiti svijet kojeg nam je netko kreirao. Koprcamo se s tim vizualnim podražajima, tvikamo vlastiti mozak i opravdavamo si nekako slike koje upijamo i koje su nam date, a da mozak uopće nema priliku kreirati neki svoj zaključak. Sada to upravo radi umjetna inteligencija, parazitirajući na gomili ljudskog stvaralaštva radi čega su pisci digli glas u obranu onog što je čovjek stvarao. U pravu su. Jezični modeli umjetne inteligencije ipak na kraju dana samo "preslaguju" ono što je čovjek stvorio kroz eone, nudeći neku novu sliku bez istinskog razumijevanja što je kreirano. Za sada.
No, probao sam kao mali eksperiment kreirati mini priču uz pomoć AI-a i nisam sebi uspio kreirati mentalne slike koje su me dublje zamislile. Kao da nedostaje prava povezanost s riječima kakvu kreira čovjek. No, ipak, kontaminirao sam taj eksperiment time što sam bio svjestan da je sadržaj kreiran od umjetne inteligencije pa mi možda zato niti nije pobudilo nikakvu emociju.

Baš zato odlučili smo ovaj mjesec poduzeti sve mjere kako bi vas vratili čitanju, a ne besciljnom povlačenju palca po zaslonu vašeg mobitela negdje na plaži. Vratite se čitanju. Bar preko ljeta. E-čitači su i dalje popularna, vrlo tražena roba koja će oplemeniti vaš arsenal korisnih pametnih osobnih pomagača. Mali, a opet nešto veći od dlana, ugodni za držanje i vrlo diskretnog dizajna, e-čitači pružaju mogućnost da bilo koju knjigu u nekoliko sekundi možete početi konzumirati na uređaju kojeg radi njegove male i lagane forme nećete niti osjetiti da ga držite u ruci. Toliko su pristupačne te spravice danas da se pitam kako je moguće da ih nemamo u svakom domu i na svakom popisu novogodišnjih želja. To je uređaj koji će vam pomoći da mozak stalno "držite" u aktivnom stanju kreacije što će doprinjeti da budete onaj koji upravlja procesima, a ne onaj koji ih slijepo slijedi.

Naša popularna tehnološka učilišta brzo su zato shvatila da podučavanje tek sada postaje pravi izazov jer mlade ljude trebaju pripremiti za poslove koji će tek nastati. To je toliko dobro objašnjeno u drugoj epizodi našeg VIDI.edu serijala o popularnim kolegijima naših tehnoloških učilišta da vrijedi istražiti kako su oni to zamislili. Ono što će sigurno biti ključno je razvijati moć kreacije i primjene različitih vještina isprepletenih u jedan proces učenja i usvajanja znanja iz do jučer potpuno nepovezivih područja. Psihologija, dizajn, filozofija, ekonomija, informatika, primjenjeno inženjerstvo. Sve je to koktel znanja koji će studenti morati svladavati cijeli život ako ne žele biti samo oni koji sjede ispred prompta nekog generativnog AI-a i ukucavaju jednostavne upite kako bi rezultate proslijeđivali nekome dalje na pametnu validaciju i nadogradnju.

Uz veliku analizu nove generacije laptopa dostupnih na našem tržištu, napravili smo i lako štivo za ubijanje slobodnog vremena u ljetnoj dokolici. Vodič kroz raznovrsnu i korisnu opremu za jesensko opremanje za koju će vam trebati oružni list koliko su korisne i moćne performansama. Nismo vas razočarali, u to smo sigurni, ovim ljetno-jesenskim dvobrojem, a sada i mi krećemo napuhavati luftiće i put juga. VIDImo se u listopadu!

Sadržaj časopisa VIDI broj 329/330 pročitajte na ovom linku!