Za nekoliko godina u Europi će se po sili zakona prestati proizvoditi vozila na fosilna goriva

Te godine je posljednji puta na cestama bilo više električnih vozila od onih pogonjenim fosilnim gorivima.

Problem je bio što su proizvođači nafte vidjeli priliku da do tada slabo traženu crnu tekućinu, koju su gotovo besplatno crpili iz pustopoljina Pensilvanije i Oklahome, pretvore u traženu robu. Sve ostalo je poznata povijest i dobar marketing.

Sada, više od stoljeća poslije, kada smo prilično uneredili planetu, zaratili nekoliko puta radi tog crnog zlata, ali i obogatili mnoge siromašne predjele svijeta koji su ležali na tim ugljikovodicima, sada okrećemo kotač unatrag. Opet je vrijeme za dobar marketing.
Imamo, istina, i sada puno dobrih razloga, a iza svega opet leži prilika da se promijene igrači na šahovskoj ploči. Potpuno je naivno misliti da ćete se jeftino voziti na struju jer kada to počne biti glavni izvor napajanja vozila, doći će i dodatni porezi, ali do tada će proći najmanje još 15 godina. Do tada sebi nabavite nešto električno, imat ćete tihog i agilnog pomagača u kretanju zrakom, kopnom, ali i vodom.

Plovila na struju postojala su pak dok sam ja još bio dijete. Naime, kad sam kao dijete bio na školskom izletu na Plitvičkim jezerima, bilo mi je sasvim normalno da se ukrcamo na elektromotorni brodić koji nas je klizeći tiho po mirnom jezeru dostavio na drugu obalu. Bez vibracija, buke i ispušnih plinova. Na molu gdje smo kretali na plovidbu postojale su utičnice i kablovi koji su preko drvenih dasaka poput tankih zmija dosezali brodske baterije negdje u njihovim mračnim utrobama.

Nisam tada to posebno doživljavao naprednim jer sam već pogledao i pročitao toliko SF filmova i knjiga da je to u mojoj dječjoj mašti bio potpuno očekivani pravac razvoja prometala. Ipak, trebalo je čekati 30 godina da netko od toga napravi ozbiljan biznis.

No ipak, treba se prisjetiti jednog pionira i zanesenjaka koji je malo prerano pokušao promijeniti trendove. Sir Clive Marles Sinclair, legenda koja je to postala radi svog velikog neuspjeha, a vjerojatno će doživjeti pravu slavu baš sada kada ga više nema s nama. Taj osebujan čovac, prije svega tehnološki novinar u tehnološkom časopisu Practical Wireless, osnivač je i vlasnik tvrtke Sinclair Radionics Ltd. koja je proizvodila nevjerojatno puno do tada nikad viđenih gadgeta, kao što je najmanje radio FM prijemnik na svijetu kojeg ste mogli staviti oko ruke, najtanji kalkulator ili pak Black watch, crni sat avangardnog izgleda, osmislio je čak i prvi mali prenosivi televizor nazvan Microvision.

Sve što je napravio imalo je odličnu ideju, ali vrlo aljkavu izvedbu pa su se kupci često žalili i tražili povrat novaca sve do planetarno uspješnog ZX-80 Spectrum malog računala koje je zaista osvojilo svijet i osiguralo novac da Sinclair dođe do ostvarenja svoje najveće želje. Napraviti malo, cijenom atraktivno, prvo, serijski proizvedeno električno vozilo.

Čak 20.000 ljudi u dva dana prezentacije te 1985. godine željelo je isprobati C5, prvo serijski proizvedeno električno vozilo, no nitko nije vjerovao da će projekt ubrzo ispasti promašena priča.

Naime, iako je proizveo vozilo od 399 funti, što je današnjih 2000 eura, ta neobična trokolica futurističkog izgleda, teška svega 30 kg s elektromotorom od 25O Watta, imala je karoseriju od prolipropilena, ali bez pokrova pa je bila neotporna na kišu. Vozilo je moglo doseći brzinu od 24 km/h i nije se uspijevalo izboriti s malim preprekama na cesti.

Nakon prvih 5000 primjeraka prodaja je naglo stala i kupci su počeli tražiti povrat novaca. Bankrot je pokucao na vrata. No zajednica koja se okupila oko ovog vozila bila je luđa od samog Sinclaira. Počeli su se kupovati i neprodani primjerci, dorađivati s jačim motorima i baterijama, a na E-bayu i 30 godina kasnije ta vozila dostižu vrijednost od 1000-5000 funti.

Svi su mislili nakon tog kolosalnog neuspjeha da je proizvodnja električnih vozila pod nekom mračnom magijom osuđenom na vječni neuspjeh, no crnu kletvu ubrzo je skinuo Toyotin Prius koji je devedesetih nagovijestio nove vjetrove.

Danas je sve jasno. Za nekoliko godina u Europi će se po sili zakona prestati proizvoditi vozila na fosilna goriva i tehnologija pogona na baterije ili vodik postat će širokodostupna. Da ne ulazimo u to kako se ta struja u Europi sada proizvodi i koliko treba smrdljivog ugljena izgorjeti za 10 minuta vožnje vašeg električnog ljubimca, ali u dobroj vjeri da ćemo jednom dočekati jeftinu i čistu energiju iz ITER fuzijskog reaktora, osigurali smo vam pregled električnih romobila i hibridnih bicikala koje vrijedi proučiti. Za poslasticu smo testirali i opisali jedno hi-tech remek djelo iz Porschea te opisali plovidbu prvom električnom jahtom na svijetu napravljenu u planinama u našem susjedstvu. Sve od par tisuća kuna do par milijuna. Mi ne znamo vaše ukuse i "debljine" bankovnog računa, ali znamo da će vam biti gušt bar pročitati što smo doživjeli u zatvaranju mobilnog strujnog kruga.

VIDImo se uskoro u ljetno-jesenskom dvobroju!