Svaki pokušaj zadržavanja znanja za sebe usporava onog pored nas

Naime, slažući oznake koje su označavale pojavu sazviježđa Orion na noćnom zimskom nebu i njegovo pomicanje do točke koje je označavalo kraj zime, slagali su svoj prvi „program“ koji je svim pripadnicima tih plemena označavao početak sjetvenih radova i obećavao puna spremišta hrane nakon žetve.

Poznavanje tog programskog koda bilo je pitanje života i smrti. Pitanje opstanka cijele poznate civilizacije na obalama moćne europske rijeke koja je prestankom ledenog doba nosila život kroz srce tek odleđenog kontinenta.

Stare kulture na obalama Dunava ubrzo su se stapale s novopridošlim narodima koji su dolazili s azijskih stepa i Bliskog istoka, ali poznavanje kalendara i zemaljskih klimatoloških godišnjih ciklusa svima je bilo od presudne važnosti. Upravo dijeljenje tog znanja, toga važnog „programskog koda“ civilizaciji je omogućavalo napredovanje, stabilan izvor hrane i smanjenje rizika od nestanka.

Ako zamislimo da je svako ljudsko biće na planetu, odnosno naš mozak, jedan CPU, a da smo svi skupa zbog Interneta dio imaginarnoga povezanog planetarnog superračunala čije sve CPU-mozgove nas ljudi povezuje jedna nit, tada sve što radimo, svaka radnja i operacija za sebe, zapravo čine dio jedne velike zamišljene računalne operacije koju svaki čovjek izvodi u svom ritmu i frekvenciji, ali za isti cilj.

Tako svi zapravo sudjelujemo u stvaranju otvorenog koda koristeći znanja drugih za bolje funkcioniranje vlastitog CPU-a. Sve suprotno tome usporavanje je cijelog sustava napretka. Svaki pokušaj zadržavanja znanja za sebe usporava onog pored nas i tako sve dalje dok ne stanemo i ne krenemo u destrukciju. Reset. Ponovno pokretanje koje može biti bolno.

Problem za našu civilizaciju povremeno nastane kad neki programski kodovi koje smo dijelili svima postanu „freeware“, gdje dio znanja ljudi podjele, a izvorno znanje ili kod zadrže samo za sebe, daleko od očiju javnosti. Baš kao što su drevni Kinezi izvozili svilu cijelom svijetu, ali skrivali Dudove svilce koji su je proizvodili, sve dok im ih lukavi misionari nisu prokrijumčarili izvan zidina Kine i poklonili cijelom svijetu kao otvoreni kod.

Opasnost je i kad dostupno znanje postane „shareware“, kada dio znanja podijelimo za besplatno korištenje, ali samo do određenoga vremenskog perioda kada to počnemo naplaćivati, kao što je bila Teslina ideja o besplatnoj struji za sve. Sve dok korporacije gladne profita nisu shvatile da na energiji koju stvara rotaciono magnetno polje koje pokreće obilato dostupna i besplatna voda mogu i dobro zaraditi.

Upravo je to glavno načelo otvorenog koda. Korištenje već izrađenih dijelova sustava kao komponenti koje ne moramo uvijek izrađivati ponovno, već ih koristimo slobodno i nadograđujemo vlastitim idejama. Iste komponente koje ćemo nesebično dijeliti kako bi se na njihovim temeljima umnožili novi sustavi koji će rađati nova i inovativna rješenja bez da očekujemo nešto zauzvrat.

Prvi računalni program otvorenog koda smatra se A-2 system, napravljen 1953. za UNIVAC i poslan kupcima s pozivom da svoja poboljšanja i nadogradnje pošalju natrag UNIVAC-u. Nije to bilo neuobičajeno čak niti za tadašnji IBM i AT&T, no otvoreno pismo Billa Gatesa 1976. upućeno hobistima računalne elektronike u kojem ih užasnut upozorava ne njemu neshvatljivo i „nestašno“ besplatno dijeljenje prvog Microsoftova proizvoda Altair BASIC, upućivalo je da dolazi vrijeme promjena. Vrijeme brojanja love.

Proizvođači programske potpore ubrzo su shvatili da je to imovina koju mogu dobro unovčiti i ubrzo je prestala biti besplatan dodatak skupom hardveru, već pravi, komercijalni softver s licencama koje su jamčile gomile zelenih novčanica njihovim dioničarima.

Otvoreni kod ili engleski open source zapravo je otvoreni dječji pješčanik za one programere kojima treba manje vođenja i direktiva, a sebe žele realizirati u kreativnom stvaranju. Otvoreni kod idealan je za start-up zajednice i male narode kakav je hrvatski jer omogućuje da se s malo resursa postignu vidljivi rezultati i udruženja s drugima koji rade na sličnim projektima. Hrvatska ima nevjerojatnu sreću održavati vlastitu poznatu konferenciju posvećenu otvorenom kodu DORS/CLUC (Dani otvorenih računarskih sustava / Croatian Linux users' convention) koja se desetljećima održava na zagrebačkom FER-u i privlači otvorenu zajednicu iz Europe na dva zlatna dana druženja. Brojni posjetitelji su i studenti kojima ovaj događaj pruža mogućnost uvida u sve bitno i aktualno iz otvorenog svijeta, a može im biti inspiracija za njihove buduće životne projekte koje će raditi kao otvorene ili zatvorene programske projekte i kojima će tražiti svoje mjesto pod suncem.

Pročitajte u ovom broju odličan intervju s evangelistom otvorenog koda Igorom Ljubunčićem te kako je i VIDI X našao svoju ulogu na popularnim DORS-ima i oduševio njegove sudionike u kreiranju otvorenog koda. Hello DORS! Hello VIDI 315! VIDImo se uskoro opet! Početkom ljeta kada dan krene ustupati svoje sate pred noću.:-)