Mislim na one ljude u drevnim civilizacijama koji su bili na najnižoj točki socijalnog statusa i društvene piramide.

Ispod vladara, maharadža, faraona, pisara, vojnika, pismoznanaca, pa čak i lopova. To su bili ljudi bez doma i porijekla. To su oni što sjede pored prašnjavog puta. Njih nitko ništa nije pitao niti se njima itko smio miješati. Od njih ništa nije smio uzeti. Njih nitko nije smio dodirivati. Oni su nedodirljivi – tako su ih nazvali.
U indijskom društvenom sustavu podjela na kaste, oni još postoje kao dug prošlosti koji još nismo kao civilizacija otplatili. No situacija s epidemijom stvara jednu novu društvenu normu. Južna Koreja, inače impresivna mala zemlja na Dalekom istoku koja je stoljećima okružena velikim i dugovječnim narodima poput Rusa, Kineza i Japanaca, uspijevala održati svoj identitet i, što je najbitnije, često biti i predvodnicom novih trendova, posebno u prihvaćanju novih tehnologija koje uzima gotovo bezrezervno i obilato se njima služi za vlastiti napredak.

Konglish je na primjer jedan novi meta jezik koji pomiruje engleski jezik s korejskom kulturom življenja. Baš tamo u osvit pandemije koja nas već dvije godine izaziva, smišljen je i novi pojam koji će vrlo uskoro biti na usnama mnogih futurologa koji će u idućim godinama mrmoriti svoje vizije budućnosti s pozornica diljem svijeta. Skovan od dvije engleske riječi, odnosno prefiksa „UN” i dijela imenice „conTACT”, stvoren je novi pojam neobičnog prizvuka: UNTACT. Njime se opisuje sve što podrazumijeva interakciju bez dodira. To je toliko snažno prihvaćeno u Južnoj Koreji da su vlasti UNTACT i službeno stavili u svoju strategiju razvoja društva i ekonomije bez obzira na pandemijske razloge. Primijetilo se naime da start-upi i tvrtke koje uvode beskontaktne usluge puno brže stječu nove korisnike od tradicionalnih, koje žele fizičku interakciju. UNTACT TECH, UNTACT EDUCATION, UNTACT INDUSTRY, sve su to pojmovi koji podrazumijevaju upotrebu tehnologije u različitim područjima s čim manje ljudskog dodira. Njihovo ministarstvo za male tvrtke i start-upove želi uložiti čak 7,6 milijardi američkih dolara kako bi do 2025. godine financiralo 1.200 start-up projekata u UNTACT industriji. Trgovine bez trgovaca, ordinacije bez liječnika, učionice bez profesora. To se tamo već događa.

To je trend koji je Zuckerberg prigrlio u želji stvaranja upravo takvog svijeta, nazvanog Metaverse. Nije to neka njegova novotarija jer se u posljednjih 20 godina pojavilo više zgodnih ideja o virtualnim svjetovima u kojima smo mogli živjeti sa svojim avatarima poput Second Life, vTime, VRChat, SurrealVR ili pak Scienceverse kreiran na Unreal Engine 4 frameworku.

No ključno je da je do danas stvoren i cijeli ekosustav u kojem imamo beskontaktna plaćanja, virtualan novac, virtualnu imovinu, virtualne banke, edukacije, liječnike, šefove, radnike, virtualne veze… Za virus kažu da je neživo biće, no mnogi znanstvenici vjeruju da je upravo on imao bitnu ulogu evolucijskog katalizatora. Možda je ovaj virus imao ulogu pogurati nas prema slijedećoj evolucijskoj stepenici. Svidjelo nam se to ili ne.

Unatoč tome što je čovjek socijalno biće, sretno okružen svojom vrstom, ipak teži interakciju ostvarivati i online, bez kontakta, radije negoli fizičkim kontaktom. Neobično – ali možda i nije. Čovjek je zanimljivo, ali prije svega nesigurno biće i zato neprestano sklono inoviranju tehnoloških čudesa kako bi sebi nagonski osigurao opstanak u strahu od izumiranja. Strah je jedina prava tinjajuća vatrica koja pokreće civilizaciju da pomiče svoje granice.

Virtualni svjetovi zato su takva mjesta gdje puštate svoga drugog sebe da hara prostranstvima Novoga digitalnog svijeta i onoga što možete gledati iz sigurnosti svoga doma. Virtualne stvarčice koje ćete kupovati i nositi na svom avataru u tim fejk svjetovima smještenima u cloudu, u tim virtualnim ljepuškastim oblacima digitalnog raja, u svakom trenutku ćete moći pretvoriti u fizičku izvedenicu koja će vam doći na vaša vrata kao samo vaš jedinstveni proizvod.

Možda nekad nećete moći kupiti najnovije tenisice ako niste član neke virtualne zajednice gdje ste prvo zaradili svoj status kojim zatim kupujete neku virtualnu vrijednost, naravno, virtualnim novcem, kojim tek onda kupujete opipljivu imovinu u obliku pravih tenisica koje potom dolaze u vaš dom. Taj trend kreirat će vjerojatno milijune pa čak i milijarde novih radnih mjesta, baš koliko je i ljudi na planetu, jer će svako ljudsko biće spojeno na internet moći kreirati svoj posao baš za sebe.

Zato pogledajte našu temu „Novogodišnje tech odluke” o tehnološkim trendovima unutar bliske budućnosti u kojoj možete donijeti neke ključne odluke kako biste prihvatili promjene i prigrlili tehnologije koje će vam olakšati život.

Razmišljate što nam donosi godina u koju smo do gležnja zagazili, no nemojte zaboraviti ipak ustati iz kreveta i uživati u stvarnome životu koji je zapravo spektakularan i bolji do virtualnog. Baš svaki dan koji vam je dat na korištenje. VIDImo se!

Sadržaj časopisa VIDI broj 310 pročitajte na ovom linku!